KRALJ SOLOMON

Prema biblijskom izvještaju, Salomon (sredinom 10. st. pr. Kr.) nasljeđuje svoga oca Davida pri čemu je valjalo eliminirati čitav niz pretendenata na prijestolje ostarjeloga kralja, uglavnom Davidove starije sinove. Nakon što je konačno preuzeo vlast, Salomon je mogao iskoristiti prednosti velikoga i sigurnoga kraljevstva kakvo mu je ostavio otac, te se nije morao upuštati u ratne pohode. U njegovo je doba, stoga, cvala trgovina, posebice s okolnim krajevima, poput Libanona i Arabije. To se dobro vidi u izvještaju o gradnji hrama za koji su dovezeni drveni dijelovi upravo od libanonskog cedra. Tolike veze s okolnim zemljama dovele su i do jačeg stranog utjecaja na njegovo kraljevstvo, pa ga biblijski pisac između redaka optužuje da je dopustio prodor tuđih religija. Posebna osobina pripisana Salomonu bila je mudrost, te je čašćen kao pravedan sudac. Poznata je epizoda s dvije mlade majke od kojih je jednoj dijete umrlo na porodu. Obje su sada tvrdile da je jedino preživjelo dijete njihovo. Salomon poziva da se dijete presječe na pola, te se svakoj dade polovica. Tada se jedna od njih odriče prava na dijete, a Salomon presuđuje da je dijete njezino. Zbog toga će se u biblijskoj tradiciji njemu pripisati tzv. mudrosne knjige, iako nastaju mnogo kasnije.

Osim jeruzalemskog hrama Salomon je gradio i drugdje u svome kraljevstvu, no čini se da su njegovi ambiciozni graditeljski pothvati iziskivali prevelika davanja od naroda, pa je nakon njegove smrti došlo do pobune i podjele kraljevstva na sjeverno i južno.

SOLOMONOV HRAM

Čim je Salomon sjeo na prijestolje, započeo je s gradnjom hrama. Zaposlio je 70.000 nosača tereta, 80.000 tesara kamena u planini, 3.600 nadstojnika. Sve se radilo rukama i oruđem koje su u ona vremena poznavali (željezno doba).
Na mjestu na kojem je Salomon dao graditi hram danas stoje dvije muslimanske džamije, Omarova džamija i džamija Al-Aksa.
Vojska babilonskog kralja Nabukodonozora 587. godine pr. Krista osvojila je zidine Jeruzalema, zapalila Hram i potpuno ga razorila. Na povratku iz progonstva Salomonov je hram ponovno sagrađen. U Kristovo doba novi raskošni jeruzalemski hram podigao je kralj Herod. Hram su ponovno razorili Rimljani 70. godine poslije Krista. Danas je jedini vanjski ostatak starog Hrama Zid plača, mjesto molitve i hodočašća Židova.