JA SAM KRALJ SRDACA, A NE TVOREVINA VAŠIH RUKU

 

 

 

/Poslije, nakon razmišljanja o ovoj poruci/

 

- Gospodine Isuse, ljubim Te... Smijem li te nešto pitati?... Oprosti, Bože, ali koliko ja znadem, velik je, vrlo je velik broj Duša koje ovako žive kako si opisao u ovoj poruci.

 

 

 

 

 

Dušo ljubljena, odabranice Moje RIJEČI, dobro kažeš. Preve­liki je broj Duša koje Me samo usnama časte. Njihovo licemjerstvo Mi se gadi.

 

Godinama te Duše stoje na istome mjestu. Ni za dlaku se nisu Meni približile.

Zašto, dijete? Zato što nisu spremne ništa dati svome Bogu. Sebičnost i krutost njihovih srdaca priječi svaki duhovni napredak.

 

Kažem: Uzalud sva molitva i prošnja kad nji­hova srca ne dopuštaju da ih preobrazim, to jest da Moja Milost preobražava njihovu nutrinu.

Oni ljubomorno čuvaju svoj ljud­ski JA, i ni pod koju cijenu ne žele i ne dopuštaju da taj ljudski JA podrede Mome Božanskome JA.

 

Ja, Bog, kod tih Duša ne mogu ništa ČINITI. Moja Sveta Mi­lost ostaje po strani.

Te Duše vjeruju u Boga koji nisam JA, Je­dan, a Trojedini Svemogući koji mijenjam srca i Duše, koji oživljujem i produbljujem vašu nutrinu.

 

Ja sam Kralj SRDACA, a ne Kralj tvorevina vaših ruku, hramova. Ja želim vaša srca.

O dušo, Ja tako silno želim svako vaše srce, a vi Mi nudite hramove.

 

Dijete ljubljeno, ova vjera današnjice je vjera jednaka onim farizejima i licemjerima onoga vremena uoči Velikog petka.

 

Čas prije vikali su: "HOSANA SINU DAVIDOVU!" A iza toga: "PROPNI GA, PROPNI!"

 

Kćeri ljubljena, boli Me Srce, silno Me boli Srce nad ovim naraštajem.

 

Zato te, dušo, zovem u Međugorje: Ponesi ovaj teret, ovu Moju muku, ovo Moje bolno i ranjeno Srce i u pokorničkom Duhu prikaži Meni, Bogu, svoj prinos zadovoljštine, svoj Dar Ljubavi za spasenje ovoga Naroda.

 

 

Mir tebi! Ljubim te, radi sa Mnom!

 

24.3.1998.