Oko 20. godine pr.n.e. car August odlučio je objediniti sve svetkovine mjeseca sextilisa (šestog mjeseca izvornog rimskog kalendara), pa su se prema njemu svetkovine nazvale Ferriae Augusti. Ove su svetkovine obuhvaćale, pored Dijane, slavljenje niza božanstava vezanih uz ratarstvo i stočarstvo, kao Ops (božica plodnosti), Vertumnus (bog promjena godišnjih doba, rasta bilja i voćaka), Portunus (bog vrata i stoke), Konzus (bog žita i silosa), Vulkan (bog vatre i kovača), te Volturnus (bog voda). Nakon carove smrti 14. godine pr.n.e. mjesec je prozvan 'august', njemu u čast<!--[if !supportFootnotes]-->[1]<!--[endif]-->. Središnji je kult naravno bio onaj božice Dijane. Nakon što je 392. godine kršćanstvo proglašeno službenom religijom Rima, ukinut je i ovaj blagdan, no on je u narodu bio toliko ukorijenjen, da su ga morali nadomjestiti drugim, sličnim kultom<!--[if !supportFootnotes]-->[2]<!--[endif]-->.
Prvi je hram posvećen Dijani bio sagrađen još u šestom stoljeću pr.n.e., na Aventinskom brežuljku, u južnom dijelu grada Rima. Njegov je oblik podsjećao na monumentalni Artemidin hram u Efezu, jedno od sedam svjetskih čuda antike
Dijanin hram je od tada bio uzor za izgradnju svih drugih u raznim dijelovima Rimskog carstva. Prema legendi, u Puli je također postojao Dijanin hram, na mjestu današnje gradske palače.
U Rimu je Dijana imala nekoliko kultova, no najpoznatiji je bio onaj u mjestu Aricia, pored jezerca Nemi. Odatle i rimski naziv ovog blagdana – Nemoralia. Na ovaj dan bi rimske žene odlazile u procesiji do Dijanina hrama, udaljenog oko 20 km od Rima. U povorci su nosile baklje (pa se ovaj blagdan također i nazivao blagdanom baklji), a bile su okićene vijencima ispletenim od cvijeća. Nakon što bi prispjele na odredište, tamo su obavljale svete obrede, te prinosile darove božici.
Mjesec je božanstvo koje srećemo vrlo često u religijama drevnih civilizacija, te općenito u raznim kulturama diljem svijeta. U starom Egiptu nije doduše bio štovan kao zasebno božanstvo (poput recimo sunčeva diska u doba faraona Ehnatona), međutim ipak je prisutan kao bitno obilježje nekih božanstava: bog stvoritelj Ra je imao jedno oko kao Sunce, a drugo kao Mjesec, bog mudrosti Thot bio je prikazivan s polumjesecom iznad glave, božica Izida se također prikazivala s kravljim rogovima (ili polumjesecom), te se povezivala s mjesečevim snagama itd.
Sumerani su najstariji poznati narod na području Mezopotamije, i njihova je religija uključivala božicu Mjeseca Nanar, čiji se hram nalazio u gradu Ur. Oko 2.300 godine pr.n.e. područje su nastanili Akadijci, i oni su preuzeli stara božanstva, nadjenuvši im svoja imena. Tako je Nanar postala bog mjeseca Sin. Od davnih je vremena hram boga Sin-a u Harranu, mjestu bitnom za opstanak poganske religije u srednjem vijeku. Sin je bio dijelom svetog trojstva, koji su još činili bog Sunca Shamash, te boginja Venere, Ishtar.
U hinduizmu, lunarno božanstvo jest Chandra (što je ujedno i naziv za Mjesec). On se prikazuje u bijelome i vozi kočiju (tj. Mjesec) po nebu svake noći, s deset bijelih konja. On je povezan s rosom, te kao takav također je bog plodnosti. On je otac Budhe (odnosno boga-planete Merkur).
Chang’e jest kineska božica Mjeseca. Za razliku od drugih božanstava koje personoficiraju Mjesec, ona je jednostavno žena koja živi na Mjesecu. Ona predstavlja protutežu zapadnjačkom pojmu čovjeka na Mjesecu.
Grčka božica Artemida bila je izvorno boginja lova i redovito se prikazivala s lukom i strijelom, a ponekad sa jelenom i/ili čempresom, svetom životinjom i biljkom koje su se povezivale s njenim kultom. Prema mitu, ona je bila kći Zeusova i sestra bliznakinja Apolona, boga Sunca. U kasnijem razdoblju ona je sve više bila povezivana s Mjesecom, a njezin brat sa Suncem.
Artemida je bila jedno od najstarijih i najštovanijih božanstava stare Grčke, pa i kasnije, pod vlašću Rimljana, kada je bila istoznačna s rimskom božicom Dijanom. Zapravo, u početku je grčka božica Mjeseca bila Selena. Poznato je da je pjesnik Homer opjevavao Selenu i pisao joj himne. No, kasnije je Selenu posve zamijenila Artemida-Dijana.
Artemida je dakako imala i svoja brojna svetišta, a glavna su bila, pored spomenutog Efeza, također i otok Delos, Munikija (kod Pireja) i Sparta. Dijana iz Efeza se spominje u Bibliji. U Joniji je 'Gospa efeška' bila glavno božanstvo, i nije čudno da su se tamošnji poganski vjernici osjetili ugroženim Pavlovim misionarstvom.
To je bilo otprilike kao kad bi danas netko u Lourdesu obraćao ljude na poganstvo i vjeru u božicu Mjeseca Dijanu. No, ova su dva božanstva u suštini ipak povezana, pošto se u mnogim sakralnim prikazima Djevica Marija prikazuje iznad polumjeseca, što je zanimljivo, nikada na prikazima iz klasičnog grčkog razdoblja ne nalazimo Mjesec uz Dijanu. Možemo ga uočiti tek na prikazima iz renesanse (15-16. st.).
Simbolika Mjeseca
Simbolika Mjeseca je vrlo široka i kompleksna. Snagu ovog satelita primijetio je još Ciceron u 1. stoljeću pr.n.e., kada je primijetio da «Svakog mjeseca Mjesec prijeđe istu putanju kao Sunce u toku jedne godine... On doprinosi u velikoj mjeri dozrijevanju biljaka i rastu životinja.» Iz ovog je očita važna uloga božica Mjeseca, kao što su Dijana, Artemida i druge, te boga Mjeseca Sin-a. U drevna vremena kult boga Mjeseca bio je veoma raširen na Srednjem i Bliskom istoku.
Kako navodi povjesničar religija Philip K. Hiti, «bog mjeseca je par exellence bog nomadskih plemena, budući da je mjesec njihov vodič i zaštitnik noću, kada oni poduzimaju njihova putovanja.» I dalje navodi «Astralna vjerovanja beduina usredotočila su se na mjesec... koji kondenzira isparivanja vode, kapanje rose na pašnjake i omogućuje rast biljaka. S druge strane sunce, kako oni vjeruju, htio bi uništiti beduine, kao i cijeli životinjski i biljni svijet.» Iz ovoga možemo shvatiti zašto je bog Mjeseca Sin bio važniji od boga Sunca Shamasha.
Čovjek je od najranijih vremena bio svjestan odnosa između Mjeseca i plime/oseke, te misteriozne veze između lunarnog ciklusa i fiziološkog ciklusa žene. Religiolog Alexandre H. Krappe vjeruje da ovo proizlazi iz činjenice da je život nastao u iz vodenih dubina i da je ovaj izvor utjecao na ritam života koji postoji već milijunima godina. Lunarni ritam je vidljiv u Mjesečevim fazama, koje se očituju kao mlađak, prva četvrt, puni mjesec (uštap) i zadnja četvrt. Ove su faze analogne godišnjim dobima, ali i razdobljima ljudskog vijeka, pa se tako povezuju s biološkim poretkom stvari, dakle sa zakonima promjene, rasta (od mladosti do zrelosti), i postupnog propadanja (od zrele dobi do starosti). Od ove simbolike vjerojatno proistječu i mitovi o putu na Mjesec nakon smrti, gdje se on smatra Zemljom mrtvih, ili pak kao regenerirajući receptor za duše.
U knjizi Branke Jakelić «Govor snova» možemo pročitati da mjesec u svojim fazama povećavanja i smanjivanja govori uvijek o odnosu između ženskog i muškog principa. «Onda kada u snovima žena zasvijetli u obliku punog mjeseca, on zapravo naglašava njihovu mušku stranu. To je svjetlost nesvjesnog, Anima. Sigmund Freud u svojoj «Interpretaciji snova» opisuje san jedne svoje pacijentice, u kojem ona skače u jezero, u kojem se odražava blijedi mjesec. Freud tumači kako se radi o snu u vezi porođaja, odnosno preporađanja, a također i aluziju da pacijentica želi postati majka. Mjesec je usko povezan sa simbolikom vode, a Carl G. Jung veli da je «materinsko značenje vode jedno od najjasnijih na cijelom području mitologije».
Astronomski gledano, Mjesec je Zemljin prirodni satelit, udaljen prosječno 384.000 km. Dok se okreće oko Zemlje, istovremeno se okreće oko svoje osi, međutim za to mu treba 27 dana, 7 sati i 43 minute, (upravo onoliko koliko mu treba da se okrene oko Zemlje), tako da kad ga gledamo za vrijeme punog mjeseca, uvijek nam isto izgleda, jer se vidi ista strana. Rano u Mjesečevoj povijesti, kretanje mu se usporilo i ostalo u ovoj sinkroniziranoj rotaciji. Tehnički je krivo reći da je Mjesec u Zemljinoj orbiti, jer se u stvari oba tijela kreću oko zajedničkog središta gravitacije, zvanog baricentar (nalazi se oko 1700 km ispod Zemljine površine; dakle Zemlja 'rotira', ili je možda bolje reći 'oscilira' oko te točke). Strana Mjeseca koja gleda na Zemlju zove se bliska, a ona druga - daleka strana. One nisu istoznačne sa svijetlom i tamnom stranom Mjeseca, one su iste samo za vrijeme punog mjeseca. U prosjeku, i bliska, i daleka strana Mjeseca dobijaju jednaku količinu sunčeve svjetlosti.
Crte Mjesečeve konfiguracije tla moguće je vrlo dobro razaznati i golim okom, zbog nedostatka atmosfere. Tamni dijelovi zovu se 'mora' (maria), zato što su drevni astronomi mislili da su oni ispunjeni vodom. No, u stvari su to bili tokovi bazaltne lave, koji su ispunili udubine na Mjesecu. Ove se konfiguracije nalaze skoro isključivo na bliskoj strani Mjeseca. (Na dalekoj strani Mjeseca samo 2 posto površine čine 'mora'.) Svijetlije površine su gorovita zemljišta (terrae). Cijela je površina Mjeseca izbrazdana kraterima – ima ih više od 500 tisuća većih od jednog km, a najveći od njih ima čak 2.240 km u promjeru.
Pretpostavlja se da na Mjesecu ima nešto smrznute vode, i to u predjelima oko južnog pola, u vječitoj tami. Procjenjuje se da ukupna količina vode iznosi oko jedan kubični kilometar. Ovo bi moglo biti značajno za buduća naseljavanja Mjeseca, pošto se voda ne bi trebala dopremati sa Zemlje. Na Mjesecu su inače prisutne velike razlike u temperaturi, pa tako najviše dostižu 100° C, a one minimalne -150° C. Privlačna sila Mjeseca uzrokuje na Zemlji morske mijene, plimu i oseku; u nekim područjima ona izaziva ogromne amplitude u morskoj razini<!--[if !supportFootnotes]-->[9]<!--[endif]-->.
Uspjesi u usavršavanju raketne tehnike omogućili su krajem 50-tih i početkom 60-tih istraživanja Mjesečeve površine. Godine 1966., dvije svemirske letjelice – sovjetska Luna-9 i američka Orbiter-2 – snimili su velik dio površine Zemljinog satelita. I jedna i druga su fotografirale skupinu objekata neobične (drugim riječima naizgled umjetne) strukture. Ovi objekti su poredani u sasvim definirane geometrijske uzorke, te doista izgledaju, kao da su ih tamo postavila inteligentna bića. Objekti su izduženi, vrlo visoki i podsjećaju na egipatske obeliske. Tri takva objekta tvore istostranični trokut, dok raspored tri druga oponaša raspored velikih piramida u Gizi. Ruski su znanstvenici procijenili da je najviši objekt visok poput zgrade od 15 katova. Američki su pak znanstvenici dali nešto manje cifre. Čini se da su Amerikanci ipak bili skeptičniji u pogledu mogućnosti izvanzemaljske graditeljske aktivnosti na Mjesecu. Ipak, znanstvenik Carl Sagan dopustio je da su «bića iz drugih dijelova svemira mogla imati svoje baze na dalekoj strani Mjeseca.»
Astrološki značaj Mjeseca
Mjesec je astrološki vladar znaka Raka, čije karakteristike također nosi 4. kuća horoskopa. Mjesečeva kuća pokazuje način na koji osjećamo, našu sklonost promjenama raspoloženja, te emocionalnu ranjivost. Mjesec predstavlja više, negoli bilo koji drugi planet. On simbolizira ženski yin princip prijemljivosti, emocije, instinktivno ponašanje i spontano reagiranje, navike, predrasude, plodnost, ženstvenost, predodžbu majke, odgoj, kuću i obitelj, naslijeđe, djetinjstvo, osjećaj pripadnosti, uspomene i sjećanja, individualno i obiteljsko nesvjesno, kolektivno nesvjesno nacije, političku partiju, crkvu, općenito žene, te pojedinu ženu u muškarčevu horoskopu.
Mjesec je u individualnom horoskopu osobito jako izražen ukoliko se nalazi u vodenim znakovima (Rak, Škorpion, Ribe), te ako je na ascendentu ili osi 7. kuće, u zenitu ili osi 4. kuće. Mjesec utječe da reagiramo po obrascima iz prošlosti, ponekad djetinjasto ili kapriciozno. U stresnim odnosima u natalnom horoskopu uzrokuje također sanjarenje, nervozu, neodlučnost, ovisnost i histerično ponašanje.
Puni mjesec čini ljude svadljivim, nervoznim, depresivnim, i tada su skloniji činjenju kriminalnih delikata, te samoubojstvu. Kada je puni mjesec, to znači da su Sunce i Mjesec u opoziciji – Zemlja se nalazi točno između Sunca i Mjeseca (180°). U natalnom horoskopu ovaj aspekt donosi razdražljivo ponašanje, te sukobe s roditeljima i suprotnim spolom. Iste karakteristike nosi prva i posljednja četvrt, kada su Sunce i Mjesec pod pravim kutom, u odnosu na Zemlju (90°). Kada je mlađak, Sunce i Mjesec su u konjukciji (0°). Drugim riječima, Mjesec se nalazi točno između Sunca i Zemlje, i ona gleda njegovu neosvijetljenu, tamnu stranu – u astrološkom smislu prima sinergiju ovih dvaju planeta. U natalnom horoskopu donosi miješane karakteristike, od sklada i ravnoteže, do nemira i prevrtljivosti, ovisno o aspektima ove konjukcije s drugim planetama. Kao što sam bio spomenuo u jednom ranijem postu, polaritet Sunce-Mjesec jest jedan od najizrazitijih u astrologiji. Dakle, tu je riječ o interakciji između promjenjivog, receptivnog principa Mjeseca i konstantnog, zračećeg principa Sunca.
Mjesec je svijet prirode, nesvjesno koje porađa svijest. On označava vrijednosti gomilei vrste, prije no individue, te nema druge etike ni principa, veli astrolog Michael McMullen Veza između tijela i gomile objašnjava povezanost Mjeseca sa znakom Bika, u kojem je egzaltiran. Od Sunca i Saturna mi zapravo dobivamo naše individualne vrijednosti. Liz Greene veli: «Diferencijacija sebstva od fuzije sa svijetom majke, prirode i kolektiva omogućuje nam da razvijemo razmišljanje, snagu volje i izbor.» Ja bih još dodao da je Mjesec, poput Venere, zapravo niža vibracija Neptuna. Dok nam Saturn i Sunce omogućuju individuaciju, dotle nam vibracije Neptuna omogućuju mistični osjećaj povezanosti sa dušom cjelokupnog čovječanstva, pa i šire, sa cijelim univerzumom.
Kršćani nisu odmah u 4. stoljeću počeli slaviti taj dan kao blagdan posvećen Isusovoj majci, već se u slijedećem, petom stoljeću, kult polako razvijao, kako je počeo rasti broj kršćana. Kao službeni praznik kršćana 15. kolovoza slavi se od vremena bizantskog cara Maurikija (539-602), isprva pod nazivom Tranzit blažene djevice Marije ili Uspavanje svete Majke. Koliko je taj blagdan bio slabo biblijski utemeljen, svjedoči činjenica da je trebalo punih 14 stoljeća da jedan papa (Pio XII) potvrdi dogmu 'božanskog otkrivenja Uznesenja'. Ni danas se Uznesenje Marijino ne slavi baš u svim katoličkim zemljama, kao npr. u Irskoj - nema neke posebne proslave.
Povjesničar Plinije je opisivao velebno zdanje Artemidino u Efezu u Maloj Aziji (danas Ajasoluk u Turskoj) kao hram na površini od 55 x 115 m (zamislite hram dimenzija nogometnog igrališta!), opremljen sa 127 stupova. Dugo vremena ljudi nisu vjerovali u te podatke, smatrajući ih pretjeranima. Zahvaljujući činjenici da su kršćani hram temeljito razorili početkom 5. stoljeća, arheolozima je trebalo dosta vremena da uopće nađu mjesto gdje je on stajao. Ekspedicija predvođena J. T. Woodom konačno je 1869. g. pronašla mjesto hrama, te se pokazalo da Plinije doista nije pretjerivao u njegovu opisu.
<!--[if !supportFootnotes]-->[4]<!--[endif]--> Zanimljivo je da je ona bila spomenuta tijekom razgovora NASE i astronauta Collinsa prilikom misije Apolla 11 na Mjesecu. Baza u Houstonu opisala je astronautu legendu o ženi koja je bila prognana na Mjesec, zato jer je ukrala pilulu besmrtnosti od supruga. Također su mu pripomenuli da joj društvo pravi poveći zec. Collins je odgovorio, da će pripaziti na ‘zečicu’. Ne treba ni reći da se prva kineska misija na Mjesec zvala kako drukčije nego – Chang’e.
<!--[if !supportFootnotes]-->[5]<!--[endif]--> Djela apostolska (19,35) – «A pisar utišavši narod reče: ljudi Efesci! Ko je taj čovjek koji ne zna da grad Efez slavi veliku boginju Dijanu i njezin kip nebeski?»
<!--[if !supportFootnotes]-->[6]<!--[endif]--> Naravno, kao što je ranije spomenuto, i sam datum blagdana Velike Gospe bio je nadomjestak za slavljenje blagdana izvorne boginje Mjeseca - Dijane.
<!--[if !supportFootnotes]-->[7]<!--[endif]--> Carl G. Jung pisao je da u drugoj polovici života žene sve više poprimaju maskuline karakteristike (i psihičke i fiziološke), a muškarci feminine.
<!--[if !supportFootnotes]-->[8]<!--[endif]--> Daleka strana je u potpunosti osvijetljena za vrijeme mlađaka.
<!--[if !supportFootnotes]-->[9]<!--[endif]--> Najveće su amplitude mijena u Kanadi (Fundy Bay) – 19,6 m. U Jadranskom moru one su svega do 1,1 m.
<!--[if !supportFootnotes]-->[10]<!--[endif]--> Ne i kolektivno nesvjesno čovječanstva – ono predstavlja planet Neptun.
<!--[if !supportFootnotes]-->[11]<!--[endif]--> Gomile nisu podobne, da mnogo mudruju, ali su vrlo podesne za akciju, veli sociolog Gustave Le Bon, u djelu «Psihologija masa». Kako djeluje kolektivno nesvjesno nacije (a što koriste političari kada manipuliraju nacionalim osjećajima) najbolje se dade vidjeti iz slijedećeg citata: «Činjenica, koja najviše udara u oči kod psihološke gomile, je ova: makar kakvi su pojedinci, koji je sačinjavaju, makar kako su srodni ili nesrodni u načinu života, zanimanju, značaju ili inteligenciji, oni su već samom činjenicom, koja ih je preobrazila u gomilu, dobivaju neku zajedničku dušu, kojom osjećaju, misle i rade na način sasvim različit od onoga, kojim bi mislio, osjećao i radio svaki od njih zasebno. Ima ideja, osjećaja, što nastaju ili se pretvaraju u djela samo kada su pojedinci u gomili. Psihološka je gomila privremeno biće, sastavljeno od heterogenih elemenata, koji su se načas stopili, sasvim kao što i stanice, koje sačinjavaju neko tijelo, čine svojim udruženjem novo biće, koje očituje značajke, koje se uvelike razlikuju od onih, što ih ima svaka od tih stanica.
<!--[if !supportFootnotes]-->[12]<!--[endif]--> «Astrology as a New Model of Reality»
bglavac
irida
