Autor: http://opstanak.blog.hr/

Atlantida se prostirala preko ogromnih Zemljinih površina od prije 34 000 godina do prije 11 000 godina sa prekidima, a imala je naseobine na krajnjim dijelovima planeta Zemlje, jer su za to imali tehnološku sposobnost. No pojavile su se poteškoće. To se dogodilo zbog planeta Zemlje s njezinom ljepotom, raznolikošću i osjetom osjećaja, zbog njihove ljubavi i njihovog tehnološkog širenja, i zbog toga što su oni pokušavali dovesti planet Zemlju do njezinog istinskog ispunjenja, do raja. Oni su se uključili u osjećajno stanje fizičkog svojstva i jako su se uključili u stvaranje većih i istaknutijih organa za parenje. Oni su također pokušali, pomoću svog znanstvenog znanja i razumijevanja, genetički razmijeniti stvorenja za duše-bića na planetu Zemlji - putem transplantiranja.
Oni se, zbog svoje visoke inteligencije i znanja, nisu pokušavali spojiti s razmišljanjem na planetu Zemlji, ali su mislili da bi, stvaranjem tih stvorova, oni, možda, imali snagu stvorenja ili bi stvorenje moglo njima služiti, ili bi mogli razviti sredstva za više fizičke ugode. A to nije bila zapovijest dana, kako bismo mi rekli. Oni su također shvaćali da su otišli izvan granica svog sporazuma sa višim civilizacijama.
To je prouzročilo veliko uništenje. Bilo je to širenje naseobina i slabljenje civilizacija, a to je prirodna pojava.
A neki ostaci Antlatidske civilizacije nalazili su se, u Južnoj Americi, Sjevernoj Americi i Europi (piramide u BiH), posvuda na Zemlji.
Gubitak te kulture nastao je zbog prirodne pojave: naših oceana i potresa. Treba zapamtiti da živimo na fizičkom planetu.
Dakle, prije 11000 godina, vjerska priča o stvaranju mogla bi se povezati s potopom iz tog razdoblja. U razdoblju oko 11000 godina prije Krista dogodio se povratak civilizacija koje su zasađivale čovječanstvo. Hawk (iz civilizacije koja je zasađivala) i njegovi ljudi ostali su cijelo vrijeme na Zemlji i umom su se razlikovali od Zemaljskih ljudi.
Tijekom tog vremena, ljudi iz Atlantidske civilizacije nisu imali ono što bismo mi nazvali normalnim rađanjem, i nisu prolazili kroz normalni životni ciklus.
Većina slučajeva normalnih rođenja počeci su života u kojem je osoba došla učiti. Rođenja o kojima se govori bila su rođenja duša koje su došle služiti. To su bića koja znaju sebe i imaju različitu namjeru sa svojom jezgrom. Kad se bića poput ovih prepoznaju kao utemeljitelji ili kao bogovi, kao u slučaju Horusa u Egiptu ili Ee (Jone) u Uru, ona se ne rađaju. Rađanje služi za učenje. Kad niste rođeni, nemate iste osjećaje kao fizički ljudi. Oni su bili učitelji, ali su se i miješali s fizičkim ljudima. Hawk je živio na Kreti. Drugi su živjeli na drugim mjestima, ali oni su bili povezani budući da su imali vozila i tehnologiju pomoću kojih su mogli komunicirati jer su oni bili vođe. Hawk je bio na Kreti i dalje dok nije postao Horus, u Egiptu, nakon završetka Atlantidske civilizacije.
Mi smo, u civilizaciji u kojoj sada živimo, postigli tek dio onoga što su stanovnici Atlantide razvili.
Na polju medicine, koja je bila daleko nadmoćnija u naravi od naše medicine. Mi smo primitivni u elektronici, a oni su posjedovali cjelokupno znanje o korištenju uma za pokretanje predmeta i samih sebe. Da nije bilo onoga ispod pojasa što im je uvijek pričinjalo poteškoće, oni bi bili lijepa civilizacija. Ne koristeći se znanjem medicine koje su imali da bi poboljšali svoja mentalna ili fizička svojstva, oni su svoje znanje upotrijebili da bi unaprijedili svoje spolne organe. U njihovo vrijeme, svi vitalni organi mogli su biti zamijenjeni bez poteškoća i bez ozbiljnih problema za fizičko tijelo. Također su organi koji su bili transplantirani bili daleko nadmoćniji od onih čija su zamjena bili, tako da su mogli ptoružiti životni vijek koji je mogao iznositi do nekoliko tisuća godina. Pa ipak, uz sav taj dugi život, oni baš i nisu stekli sveukupnu mudrost, bili su zaokupljeni transplantiranjem.
Znanje Atlantidske civilizacije se nalazi u umu dupina. Dupin ima odgovor. Važno je da ljudi shvate razaranje koje se dogodilo u prošlim vremenima kad su na planetu Zemlji postojali Atlantiđani, a također da shvate zašto je veliki broj ljudi iz tog vremena odabrao da postoji u obliku pliskavice ili dupina. A neki, koji se sada nalaze na ovom planetu Zemlji, tu su da bi čovječanstvo obavijestili da su taj oblik izabrali tako da ne mogu opet oživjeti one znanstvene eksperimente koji su stvorili mitologiju koja je danas poznata cijelom čovječanstvu. Postojale su, naseobine koje nisu bile destruktivne naravi: one, zapravo, nisu bile uništene. Ali, također, u kulturi Atlantide, postojali su ljudi koji nisu imali destruktivnu narav većine, a koji su se, ipak, nalazili u određenim područjima koja su bila uništena, odnoseći sa sobom mnogo ljudi. Oni su, međutim, shvaćali nužnost tog čina. Neki od tih ljudi koji sada postoje na planetu Zemlji, a koji su odabrali da budu na ovom planetu Zemlji, potječu od vrste koja je izabrala pojaviti se u obliku koji nije jednak fizičkom obliku u njihovom prethodnom postojanju.
Shvaćajući svoju fizičku narav tijekom svog prethodnog iskustva, oni su osjećali da bi tako mogli na pravi način služiti. I oni, dakle, postoje sada na našem planetu u obliku koji se razlikuje od oblika koji su prije imali. Oni nisu priznati kao ljudska vrsta – ipak, oni su više ljudi od bilo kojeg ljudskog bića na našem planetu. Ta vrsta su dupini.
Oni su jako osjetljivi na rad svih svijesti, ali oni su, također, čuvari mora, a mnogi koji se protive preobrazbi planeta Zemlje također žive u morima. Oni promatraju i čuvaju, a oni također, kad je neophodno, nadgledaju druge civilizacije iz Svemira koje se približavaju planetu Zemlji s dvojbenom namjerom i pokušavaju ih, zbog toga što imaju veliku snagu uma, ukloniti. Oni su čuvari. Oni služe na sličan način na koji mnogi od nas, ljudskih bića, služimo, i premda je njihov jezik težak za nas, on je mnogi bolji za univerzalnu komunikaciju.
Treba shvatiti li da su oni koji žive kao dupini izabrali taj oblik jer se ne žele podvrći iskušenju fizičkog ali, njima je teško, zbog njihovog oblika i razmišljanja, obavljati pravu službu bez povezanosti s ljudskim bićima. Shvaćanje povezanosti između Atlantide, dupina i ljudskih bića oslobodit će znanje unutar ljudskih bića o tome kako su u prošlosti prouzročili svoje uništenje. U ovo današnje vrijeme, ljudska bića koja su postojala u vrijeme Atlantide vratila su se da bi postojala i u ovom vremenu. Neki koji su živjeli životom dupina sada su se vratili uspravni bez vode, to će osloboditi unutarnje znanje i poznavanje. To je jako važno, jer kad se uspostavi ta povezanost i kad odjekne istina, onda znanje rasvjetljava.

Atlantiđani su svojim eksperimentiranjem, stvorili poteškoće za duše na Atlantidi, a stvorili su i poteškoće sa svojim poznavanjem tehnologije vodika. Katastrofa je prouzorčena eksperimentiranjem s vodikom. Ne nalazi li se vodik u našim oceanima?

Voda u Atlantidi nije služila za uništenje drugih, ali nije bila u potpunosti shvaćena i bila je opasno sredstvo koje je onda moglo stvoriti lančanu reakciju, zbog toga što svi oceani, atmosfere i zemlja sadrže vodu.

A ti eksperimenti su bili povezani s onim što mi danas nazivamo "teškom vodom".

Bila je to znatiželja glede elemenata na planetu Zemlji, pokušaj razumijevanja, besmislena neustrašivost. Zbog toga su pliskavice duše, a veliki (grbavi) kitovi koji skrbe za svoje mlade, bili su građani Atlantide. Sada se, također, vraćaju mnogi građani Atlantide i civilizacije Mu da bi u ovom vremenu pomogli planetu Zemlji, da ispuni ono za što je stvorena i da budu korisni u svojoj službi. Mnogi imaju pamćenje. Oni koji se nalaze u moru su oni koji nisu bili sigurni bi li mogli živjeti u uspravnom položaju i ne zagađivati. Zbog toga su znali da odabiranjem mora ne mogu učiniti nikakvu štetu i uživaju u radosnom parenju.

Katastrofa je bila lančana reakcija. Stanovnici Atlantide stvarali su oluje na planetu koje nisu shvaćali. Stvorili su svoju vlastitu smrt, zbog upletanja u narav evolutivnog razvoja.

Neke od ovih problematičnih značajki sada se opet pojavljuju, kako s obzirom na uništenje planeta tako i s obzirom na naše petljanje s genetskim inženjeringom.

U raspršenosti i traumama nakon pada Atlantide, postojale su civilizacije izgrađene 8000 godine prije Krista na Kreti. One postoje i u regijama Balkana, Bliskog Istoka, u području na kojem se sada nalazi Izrael, Jordan, a i u područjima Iraka.