ZAMISLITE DA MORATE NAPISATI MOLBU ZA ZAPOSLENJE U KOJOJ OD VAS TRAŽE DA NAVEDETE PRETHODNA ISKUSTVA A DA JE OSNOVA ZA ZAPOSLENJE NEIMANJE RADNIH ISKUSTAVA. VRLO JE TEŠKO TAKVU MOLBU OSMISLITI. AKO VAM SLUČAJNO I USPIJE TE IPAK BUDETE PRIMLJENI, UVALE VAS U URED U KOJEMU NEMA NIŠTA. NI STOLICE NI STOLA A KAMOLI TELEFON.

NEŠTO KAO LUĐAČKA SAMICA. A DIREKTOR OD VAS TRAŽI DA OSMISLITE GRADNJU I TRANSPORT IZGRAĐENIH NEBODERA IZ EVROPE U AZIJU. I DA IH NA KRAJU MINIRATE MINAMA. A NE DAJU VAM VAN IZ SOBE. NEMA NI SVIJEĆE, NI ŠIBICA... KAKVO PALJENJE, KAKVI FITILJI... A NI NEBODERE TRANSPORTIRATI NIJE LAKO. TI U SOBI, NEBODER U EVROPI A AZIJA JE DALEKO.

JEDVA DA STE NAŠLI NAČIN DA SE PRETVORITE U MRAVA I DA UMANJITE NEBODERE JER SE INAČE OVI NEĆE MAKNUTI, KAD EVO DIREKTORA. U TRENUTKU VAS PREKVALIFICIRA IZ ARHITEKTA-MINERA U DETEKTIVA. DA VAM ZADATAK DA TRAGATE ZA JEDNIM, NEKIM TAMO, NEZNANCEM. A NEDA VAM IZ SOBE. NEMA VAN. PA TI TRAŽI SADA.

SJETIŠ SE DOBROG DUHA CASPERA I STANEŠ UVJEŽBAVATI PROLAZAK KROZ ZIDOVE. I UPRAVO U TRENUTKU KADA SE USPIJEŠ TELEPORTIRATI U HODNIK, JER U MEĐUVREMENU SI NATUKAO GLAVU POKUŠAJIMA DA PROĐEŠ KROZ ZID I PRISJETIO SE ZVJEZDANIH STAZA, NETKO TI ZA-KUC-KUCNE PO RAMENU.

OKRENEŠ SE , KAD ONO DIREKTOR. SADA VEĆ PROKLINJEŠ DAN I MISAO O RADNOM MJESTU I MOLBI. A DIREKTOR URLA: "KONTEMPLIRAJ, NAPUSTI INTELEKTUALNE OPERACIJE, ODBACI ČULA, OSLOBODI SE ŽIVOG I NEŽIVOG..." RAZMIŠLJAŠ O TOME JELI TO UOPĆE U OPISU TVOG RADNOG MJESTA. POMISLIŠ I NA TO KADA JE PLAĆA. GLEDAŠ ZAPJENJENOG DIREKTORA KOJI JE ZABORAVIO NA DETEKTIVE, POTRAGU I ONOG JEDNOG JEDINOG. "UZDIŽI SE, UZDIŽI...": URLA ON I NE PRESTAJE. STANEŠ SE UZDIZATI A DA NISI NI DETEKTIRAO NI MINIRAO NI TRANSPORTIRAO I NARAVNO, TRESNEŠ.

"A KRILA": ZAPITAŠ SE. "DA BAŠ, NA VRIJEME SI SE SJETIO". VEĆ SI NATUČENO-PLAVI A ZELEN. I JOŠ UVIJEK NISI KRILATI. POLAKO POČINJEŠ VJEROVATI U ČUDA, JER KAKO ĆE DRUGAČIJE OSIM NEKIM ČUDOM IZRASTI KRILA. A DIREKTOR I DALJE URLA... NEDA U MIRU MISLITI I OSMISLITI LETENJE. I JOŠ SE USPUT SJETI DA TI JE DAO U ZADATAK DA NEKOG NAĐEŠ. ZABORAVIŠ NA ČUDA, KRILA I LETENJE I KRENEŠ U POTRAGU.

NI SAM NE ZNAŠ KAKO SI IZAŠAO IZ SOBE, IZ HODNIKA, IZ ZGRADE... TRAŽIŠ NEŠTO BEZ BROJA, PORETKA, VELIČINE, A DA JE MOĆ  I SVJETLOST, DA NIJE ZABLUDA VEĆ ISTINA. TO SE VJEROJATNO NALAZI SA ONE STRANE, NAMEĆE SE ZAKLJUČAK. USPUT, MISLEĆI, SHVATIŠ DA SI SE IZGUBIO. NE ZNAŠ NI GDJE SI TI A KAMOLI GDJE JE DRUGA STRANA. SVE NAOKOLO BESPUĆE. A TI BEZ REGISTRA SVIJESTI I ISKUSTVA U BESPUĆU. ODJEDNOM SHVATIŠ DA TI TREBAJU IZNIMNA RJEŠENJA. SPOZNAŠ DA ZA IZNIMNA RJEŠENJA NEMAŠ PAMETI. POGLEDAŠ OKO SEBE, KAD ONO, NEMA DIREKTORA. DIVOTA UŽIVANJA U TIŠINI BESPUĆA. NISI NI GLADAN NI ŽEDAN, SAMO TI JE VAŽNO DA NITKO NA TEBE NE URLA.

"EH, KADA BI SAMO NAIŠAO NEKI VODIČ:"   PADA TI NA PAMET KADA IPAK NA KRAJU OŽEDNIŠ, A VODOVODA NIGDJE. "DA ME ODVEDE DO VODOKOTLIĆA AKO VEĆ NEMA NI SLAVINE NI VODOVODA. U VODOKOTLIĆU UVIJEK IMA ZAOSTALE VODE:" GOVORI MUDROST IZ TEBE. ONDA NALETIŠ NA VODIČA.

TRENUTAK PRIJE NO ŠTO SI SKAPAO OD ŽEĐI, DESI SE ONO ČUDO KOJE SI PUNO RANIJE OČEKIVAO. ODVEDE TE VODIČ U ZONU SUMRAKA I NAPOJI TE.  ODJEDNOM OSJETIŠ DA VIŠE NISI SAM. PUNO LJUDI I SVI LETE. SVI OSIM TEBE IMAJU KRILA. POLETIŠ I TI, IZNENADA, NE ZNAJUĆI KAKO NI KADA. LUDILO. U LETU SE STVORILA KRILA. SVE OBRNUTO I NAOPAKO. I TRESNEŠ... IZ JEDNOSTAVNOG RAZLOGA ŠTO NE ZNAŠ LETJETI. TRESNEŠ I ONESVIJESTIŠ SE OD UDARCA. S VREMENOM SE PROBUDIŠ. ONAKO POLUOSVJEŠTENOM, NIJE TI JASNO JESI LI ŽIV ILI MRTAV, JE LI TO SAN ILI JAVA... SVE ŠTO ZNAŠ, TO JE DA TI ISKRI PRED OČIMA...