Što ako smrt ne oslobađa dušu automatski?

Duhovi vezani za zemlju, iskrivljena vjerovanja o zagrobnom životu i duhovna kriza našeg vremena

Autor: Bernhard Guenther, 9. srpnja 2026.

Jedan od najjasnijih znakova ovog mračnog doba materijalizma jest taj što većina ljudi više ne razmišlja duboko o smrti.

Ironično je. Nitko od nas ne izlazi odavde "živ", a opet nam je neugodno razmišljati o smrti.

Smrt je jednako dio života kao i rođenje, no toliko smo udaljeni od svoje duhovne biti da mnogi ljudi ne razmatraju ozbiljno mogućnost života nakon smrti ili nastavak svijesti izvan fizičkog tijela.

Dio toga je strah od smrti.

Izbjegavamo izravno gledati u to i suočiti se s tim strahom, pa to kompenziramo opsjednutošću tijelom, mladolikošću, dugovječnošću, fizičkim izgledom i fizičkim preživljavanjem, dok malo pažnje posvećujemo duši, zagrobnom životu ili duhovnim posljedicama načina na koji živimo.

Mnogi ljudi su toliko zarobljeni u materijalističkom, ateističkom svjetonazoru da se smiju ideji života nakon smrti ili postojanja duše jer se to ne može znanstveno "dokazati".

Ali što ako način na koji živimo, u što vjerujemo, za što smo vezani i sile kojima se otvaramo dok smo utjelovljeni izravno utječu na ono što se događa nakon smrti?

The Excarnation Jam

Ovo je jedna od središnjih tema naše epizode podcasta s Thomasom Mayerom, autorom knjige Cjepiva protiv COVID-a: Posljedice za dušu, duh i život nakon smrti.

Mayer je radio s pokojnicima više od trideset godina i pomogao im u tranziciji.

Na temelju svog nadosjetilnog istraživanja, kaže da se sada suočavamo s onim što on naziva „ekskarnacijskom blokadom“, velikom blokadom u normalnom procesu odlaska duše iz fizičkog tijela nakon smrti.

Prema Mayeru, sve veći broj preminulih danas ostaje vezan za zemlju umjesto da uđe u duhovne sfere.

Naglasio je da je ovaj fenomen neviđen po svojim razmjerima. Prema njegovim riječima, oko polovica preminulih danas je vezana za zemlju i ne ulazi u duhovne sfere nakon smrti.

To je jedan od svaka dva čovjeka.

Slična zapažanja izvijestili su i drugi praktičari i nadčulni iscjelitelji koji su desetljećima radili s mrtvima, poput dr. Williama Baldwina, dr. Edith Fiore, Iris Paxino i drugih.

Prizemljeni duh je preživjela svijest preminulog ljudskog bića koja nije završila tranziciju nakon smrti.

Mogu ostati vezani za zemaljsku razinu zbog traume, ovisnosti, iznenadne smrti, samoubojstva, farmaceutskih ili psihijatrijskih lijekova, nedostatka duhovnog razvoja ili okorjele materijalističke orijentacije u životu.

To je posebno rašireno u našem dobu materijalizma, gdje je većina ljudi odvojena od Duha, orijentirana na vanjski svijet i nedostaje im svjestan unutarnji život. Malo tko istinski teži svojoj višoj prirodi.

Ovaj fokus prema van dodatno je pojačan porastom tehnologije u nastajućoj eri umjetne inteligencije i transhumanizma. Pod utjecajem okultnih nepovoljnih sila, ovi trendovi služe produbljivanju materijalizma i mogu doprinijeti održavanju duše vezane za zemlju nakon smrti.

Drugi glavni uzrok su iskrivljena duhovna i religijska uvjerenja.

Zanimljivo je da su mnogi dogmatski fundamentalistički kršćani, uključujući kršćanske svećenike, navodno pronađeni vezani za zemlju zbog pogrešnih vjerovanja o zagrobnom životu.

Iris Paxino u knjizi Mostovi između života i smrti ističe da čak i uobičajene fraze poput „počivaj u miru“ mogu stvoriti lažne ideje o životu nakon smrti.

Smrt nije samo san, odmor ili pasivno oslobađanje. To je aktivan proces koji zahtijeva duhovnu svijest. Duša se mora suočiti sa svojim životom, vezanostima, neriješenim emocijama, uvjerenjima, karmom, sjenom i duhovnom orijentacijom.

Zato je i prijelaz u zagrobni život "lakši" što se iskrenije bavimo psihoduhovnim radom tijekom naše fizičke inkarnacije, integriramo sjenu, liječimo traumu i učimo svoje karmičke lekcije.

Što god izbjegavamo u ovom životu, suočit ćemo se u zagrobnom životu. Nitko nas ne osuđuje, ne kažnjava niti nagrađuje. Ne postoji vanjski Bog ili božanstvo koje dijeli nagrade i kazne. Ideja "raja i pakla" je samostvorena kroz naše vlastito stanje svijesti.

Dakle, kada ležerno kažemo „Počivaj u miru“, možda ponavljamo utješnu frazu, a propuštamo dublju stvarnost: pokojnik možda ne samo da se odmara. Možda prolazi kroz tešku tranziciju ili, u nekim slučajevima, možda uopće nije prošao kroz tranziciju.

Iskrivljena vjerovanja o zagrobnom životu

Još jedno iskrivljeno uvjerenje je rastuća naracija u marginalnim krugovima zavjere da je „reinkarnacija zamka za recikliranje duša“ ili da je „tunel svjetlosti zamka“.

Iz duhovne perspektive na koju Mayer ukazuje, a koja se također poklapa sa Steinerovim upozorenjima o 8. sferi, ovo vjerovanje može biti izuzetno opasno.

Ulazak u tunel svjetlosti ključan je za dušu kako bi se kretala naprijed, izbjegla vezanost za zemlju, ostala zaštićena od neprijateljskih duhova i ne bila povučena u niže zemaljske sfere.

Ironično, ove naracije „ne idi na svjetlo“ najvjerojatnije su posijane od samih neprijateljskih, suprotstavljenih sila.

Njihov je cilj spriječiti duše da dosegnu Svjetlo nakon smrti i umjesto toga ih držati zarobljene u zemaljskom carstvu, gdje na njih mogu utjecati, koje mogu požnjeti ili iskoristiti mračnije sile.

Duhovna kriza našeg vremena

Upravo sam ponovno postavio naš podcast s Thomasom Mayerom jer nije mogao biti objavljen na YouTubeu zbog problema s cenzurom.

Nije to samo intervju. Mayer također daje prezentaciju sa slajdovima, koju možete preuzeti, gdje dijeli svoja najnovija istraživanja o tome kako cjepiva protiv COVID-a mogu utjecati na ljudski energetski sustav, doprinijeti zemaljskim stanjima nakon smrti i povećati osjetljivost na materijalističke i transhumanističke utjecaje.

Ovo nije kriza samo za mrtve. Milijarde duhova vezanih za zemlju također utječu na psihičku i duhovnu atmosferu živog svijeta. Ove duše vezane za zemlju mogu se vezati za auru živih ljudskih bića, stvarajući dodatne terete i poremećaje.

Mayer opisuje slučajeve u kojima zemaljski duhovi postaju ranjivi na neprijateljske sile koje se hrane njihovom životnom snagom.

Također govori o bićima u auri povezanim s cjepivima, Soratskim silama iza transhumanizma, duhovnim posljedicama tehnologije i zašto paranoja temeljena na strahu samo slabi našu duhovnu obranu.

Mayer naglašava da svatko može pomoći mrtvima, čak i bez vidovnjačkih sposobnosti. Jednostavne radnje poput unutarnjeg povezivanja s pokojnikom, upućivanja iskrenih molitvi ili prizivanja božanskih bića mogu otvoriti put iscjeljenja.

Ovo nije o strahu, i svatko tko tvrdi da je ovo samo zastrašivanje ne razumije potrebu okultnog duhovnog znanja u ovim vremenima.

Ako ova informacija izaziva strah, onda taj strah sam po sebi postaje nešto s čime se treba suočiti i s čime se treba svjesno suočiti.

Radi se o duhovnom znanju, razlučivanju i hitnoj potrebi da usmjerimo svoje živote prema Božanskom dok smo još utjelovljeni.

To je također zdrav razum. Zapitajte se: ako su naši životi usredotočeni samo na fizičko tijelo, tehnologiju, biološko zdravlje, materijalnu sigurnost i vanjski uspjeh, bez ikakve unutarnje orijentacije prema našoj duhovnoj biti, što se događa s dušom kada tijelo umre?

To je pitanje s kojim se vrlo malo ljudi želi suočiti.

Ali kako je naglasio Thomas Mayer, ovo bi moglo biti jedno od najvažnijih pitanja našeg vremena.

Bitka čovječanstva nije samo politička, medicinska, tehnološka ili psihološka.

To je duhovno.

Utjelovljenje duše je veliko djelo

Ono što mnogi ljudi ne znaju jest da je ezoterično „Veliko djelo“, ili ono što danas možemo nazvati psihoduhovnim radom, također učinjeno s razumijevanjem iskustva zagrobnog života, tako da „duša zna kamo ići“ i može se svjesnije uključiti u proces pročišćenja bez zaglavljivanja.

Povezivanje s vašom suštinom, vašim duševnim bićem, vašim istinskim Sebstvom, a ne ego-osobnošću, najvažniji je posao našeg vremena.

Utjelovljenje duše je Veliko Djelo.

Postalo je važnije njegovati duhovnu snagu, unutarnji rad, molitvu, razlučivanje i svjestan odnos s Božanskim. 

Autor:  Bernhard Guenther

https://veilofreality.com/