Piše: Tanja Rudež
Foto: Corbis

 
Pri strastvenom poljupcu oslobađa se koktel kemikalija koje vladaju stresom, motivacijom, socijalnim povezivanjem i seksualnom stimulacijom, tvrdi dr. Wendi Hill, profesorica psihologije na koledžu Lafayette u Pennsylvaniji.

Ona će, kako navodi britanski Times, ovaj tjedan na godišnjem sastanku Američke udruge za promicanje znanosti (AAAS) u Chicagu predstaviti rezultate svojih istraživanja o ljubljenju. Tijekom istraživanja, u koje je bilo uključeno 15 heteroseksualnih parova, dr. Hill fokusirala se na to kako se razina hormona oksitocina i korizola mijenja prije i poslije poljupca, kao i kada se zaljubljeni drže za ruke te razgovaraju.  

Neromantična okolina

Oksitocin je hormon koji luči hipofiza, a “zadužen” je za dugotrajnu ljubav, kako romantičnu, tako i ljubav majke i djeteta. Kortizol, koji luči nadbubrežna žlijezda, poznat je i kao hormon stresa jer njegova razina raste u stresnim situacijama. Istraživanje je pokazalo da tijekom ljubljenja i kod muškarca i žena pada razina kortizola, što znači da poljubac opušta. Tijekom poljubca razina oksitocina raste kod muškaraca, a pada kod žena, što dr. Hill tumači čimbenicima okoliša. Naime, istraživanje je vođeno u sterilnom i neromantičnim okružju sveučilišnog zdravstvenog centra, što, smatra Wendi Hill, više utječe na žene nego na muškarce. - Istraživanje je pokazalo da se tijekom ljubljenja događaju mnogo kompleksnije hormonalne promjene nego što smo to dosad smatrali - izjavila je dr. Hill.

90 posto ljudi se ljubi

Ljubljenje, kojim se bavi znanstvena disciplina filematologija, jest važan ritual kod 90 posto ljudskih zajednica. Prije 40-ak godina antropolog Desmond Morris, autor bestselera “Goli majmun”, lansirao je teoriju da se poljubac razvio tijekom evolucije kada su ženke primata žvakale hranu pa je zatim preko usta prenosile djeci. Znanstvenici tvrde da se tijekom ljubljenja razmjenjuju feromoni, nevidljivi glasnici seksualne žudnje koje ljudi luče baš kao i ostatak životinjskog svijeta.
www.jutarnji.hr