LOGIKA 

                                                          Martinus

 

Izvadak iz Martinusove knjige „Logika“, 95 poglavlje:

 

„Vidjeti Boga“ ne znači vidjeti materijalne stvari, njihovu težinu i dimenzije; to je prepoznavanje intelekta koji te stvari otkrivaju ili objavljuju, što nam pruža dokaz o Božjoj svijesti i našoj besmrtnosti. Kako je tu sposobnost moguće steći isključivo ispravnim razmišljanjem, to jest razmišljanjem koje je u potpunom skladu s pravom analizom svemira i potpuno logično, Isusove riječi „Blago onima koji su čista srca, jer će Boga gledati!“ postaju znanstvena istina. Jer, što je nečisto osim pogrešnih misli? Pogrešne misli vode u pogrešne postupke, a pogrešni postupci stvaraju pogrešna iskustva. Pogrešna iskustva dovode do pogrešnih analiza, a pogrešne su analize, jasno, suprotne istini. Živjeti u suprotnosti s istinom znači živjeti u neskladu sa životom; a nesklad sa životom donosi bol i patnje. Bol i patnje stvaraju težnju za suprotnostima, a ta se težnja izražava sljedećim pitanjem: „Što moram činiti da bih bio spašen?“.

     Pogrešni postupci stvaraju bol i patnju, a ispravni postupci njihovu suprotnost. Budući da ispravna djela stvaraju harmoniju, prirodnu sreću i radost, a sva ona zajedno čine ono što nazivamo ljubavlju, odgovor na gore postavljeno osnovno pitanje postaje identičan sa znanošću i može se izraziti Isusovim riječima: „Ljubi bližnjega svoga kao samoga sebe“. Kako nitko ne može služiti Bogu, što znači biti u skladu sa zakonima života, ako ne voli svojeg bližnjeg kao samoga sebe, onda je također znanstveno reći da je ostvarivanje tih riječi ispunjenje svih zakona.

     Budući da su bol i patnja posljedica pogrešnih postupaka, pogrešni postupci rezultat pogrešnih misli, a pogrešne misli nastaju samo iz neznanja, onda i analiza svih uzroka bola i patnji postaje znanost sadržana u Isusovim riječima: „jer ne znaju što čine“.

    Ako oni ne znaju što čine, potpuno je pogrešno osjećati prema njima bilo kakvu netoleranciju, upućivati im zlobnu kritiku ili poduzimati osvetu. Zato oni koji sude nisu ništa manji „grešnici“. A kako svaki „grijeh“, to jest pogrešni postupak, u konačnici donosi nesklad, bol i patnju svojem izvoru, onda su znanstvene istine i slijedeće dvije rečenice iz Biblije: „Ne sudite da vam ne bi bilo suđeno, jer kakvim sudom sudite, takvim će se i vama suditi.“ i „Što čovjek sije, to će i žeti“. Ta „žetva“ na kraju dovodi do spoznaje o pravom uzroku bola i patnje, a to su pogrešne misli i postupci; ta spoznaja neizbježno stvara pravo znanje, to jest ispravno razmišljanje i ispravna djela koja svojem izvoru konačno donose najveći mir, radost i sreću. Na taj način nijedno živo biće ne može biti izgubljeno; sva bića neizbježno dosežu najviše blaženstvo u životu, najviše znanje i savršenu manifestaciju. Dakle, pogrešne misli i postupci nisu beskorisni, oni posredno dovode do najviših rezultata, a kao posljedicu svega toga možemo vidjeti plan svijeta kao kulminaciju logike i njegovo najviše, apsolutno i konačno rješenje koje je istovjetno s najvišom i nepobitnom istinom koju izražavaju riječi Biblije: „Sve je vrlo dobro“.

 

Preveo sa engleskog na hrvatski: Davorin Gruden

Copyright © Martinus Institut