Athumanunh sada, rabeći prozirnice i slažući ih mayanskim načinom 'Ja sam Ti, Ti si Ja', redom otkriva čudnovate slike s ruba poklopca i tako ih raspozna čak 26. Što sada?

Slike koje su se pojavile u potpunosti odgovaraju svojim kopijama na samom poklopcu, no, ubrzo Athumanunh ima novi problem. Naime, Athumanunh je lako pronašao i spojio 25 slika s ruba s njihovim kopijama na samom poklopcu sarkofaga, ali nema nigdje 26. slike Uzalud Athumanunh opetuje i traži pozornije, slike, točnije njezine kopije, nema nigdje. Da li je moguće da su drevni Maye ipak nešto previdjeli. Ne!

Nisu Maye ništa previdjeli i opet se sada slatko smiju Athumanunhovom neznanju. Athumanunh gleda, a ne vidi. U što to Athumanunh gleda, a ne vidi? Na Athumanunhovoj sličici i vi možete vidjeti. Spojivši neobične izbočine na nosevima Athumanunh je vidio da te neobične izbočine nestaju i mislio je da je slika potpuna, no, slika se tek trebala pojaviti i navesti Athumanunha na daljnje korake. Zapravo upute su toliko jednostavne i zorne da Athumanunh u trenutku spoznaje nije mogao, a da se sam sebi ne nasmije. Naime, zelenom bojom Athumanunh je obojio ono što on u prvom trenutku nije vidio i prepoznao.

Dakle, ako malo pozornije pogledate zamijetit će se obličje šišmiša raširenih krila. Dakle, Camazotz – bog šišmiš! No, dobro ali što sada dalje, gdje je Camazotz – bog šišmiš na poklopcu sarkofaga Pacala iz Palenque? No, dobro, pa gdje je onda slika šišmiša (Camazotza) na poklopcu sarkofaga? Vrlo jednostavno, pa Athumanunh samo mora postupiti po naputku drevnih Maya. Točnije uzeti prozirnicu i po naputku drevnih Maya ' Ja sam Ti, Ti si Ja' nos 'One sa suknjom od žada' prisloniti s kopijom i pronaći sliku šišmiša.

No, ovaj puta to ne ide baš tako, jer Athumanunh nigdje ne može otkriti ono što traži. Onda Athumanunh nervozno premeće po prozirnicama i sasvim slučajno ih malo zarotira. Odjednom pojavljuje se čitav niz slika sa svakom rotacijom. Athumanunhu sve postaje zornije i kristalno razumljivo. Drevni Maye pričaju priču nizom slika koje se pojavljuju na poklopcu sarkofaga iz Palenque. Šišmiš kojeg je Athumanunh pronašao i obojio ga zelenom bojom na rotirajućim prozirnicama morao je imati nekakvo značenje, pa je Athumanunh prozirnice rotirao i dalje.

No, Athumanunh nije opet u prvom trenutku shvatio poruku drevnih Maya, pa je uzalud rotirao prozirnice. Tada je opet Athumanunh probao pronaći slijedeći kod, odnosno znak koji bi odgovarao jednom od znakova na samom poklopcu. Tajnoviti znak bio je onaj koji je u svom sadržaju predstavljao uha.

Kada je Athumanunh kod 'uha' postavio na odgovarajuće mjesto gdje ona i inače stoje na glavi čovjeka i probao rotirati, pronašao je i rješenje. Odjednom se pojavila slika Jaguara.

Sada je sve kristalno jasno i razumljivo – šišmiš natkriljuje jaguara.

Dakle, peto doba Sunca po drevnim Mayama nazvano 'doba Jaguara' natkriljuje šišmiš. Znači da je i to doba osuđeno na propast. Istim postupkom pronađena je i ptica koja u kljunu nosi lanac sa školjkom.

Vrativši se u mitologiju i priče drevnih Maya Athumanunhu je konačno jasno što mu to drevni Maye žele poručiti: - idi Athumanunh i čitaj svetu knjigu 'Popol Vuh' koja se sada više ne može vidjeti i koja sada više ne postoji, jer je zauvijek skrivena od onih koji je traže, ali ne i od onih koji razmišljaju.

Jednostavno rečeno – drevni Maye predvidjeli su događaje nakon velikih katastrofa i bili su uvjereni i sasvim sigurni da će generacijama koje će doći nakon tih katastrofa prijašnje generacije izgledati kao da su živjele na niskom stupnju razvoja.

Athumanunh sada razmišlja: ubrzo će sateliti preuzeti ulogu telefonskih stupova i vodova. Ako nas stvarno pogodi nekakva katastrofa koja je možda pogodila i drevne Maye (možda je to zadesilo i Atlantidu – po Athumanunhu), generacije nakon nas možda više neće imati spoznaju da smo mi postavili geostacionarne satelite oko Zemlje i rabili ih za komunikaciju, a oni će nekako opet imati telefonske stupove i telefone. Dakle, te će generacije nakon nas jednostavno držati da smo mi bili takvi primitivci koji čak ni telefone poznali nisu.

Mi danas kažemo da su Maye bili toliko primitivni da čak niti kotač nisu znali rabiti.

No, Athumanunh sada razmišlja da kotač možda drevnim Mayama nije ni bio potrebit, možda su rabili nekakvu nama još uvijek nepoznatu tehnologiju za prebacivanje teških tereta s jednog na drugo mjesto.

Na kraju Athumanunh je sve više uvjeren da mi ne razumijemo tajne drevnih Maya možda zato što još uvijek nismo dostigli onaj stupanj razvoja na kojem su oni možda, Athumanunh podvlači možda, već jednom davno prije nas i bili.

Athumanunh je opet sigurno sve zakomplicirao na samo sebi svojstven način, no, nema brige, sve će Athumanunh pokušati argumentirati nadolazećim pričama, skicama, sličicama i objašnjenjima koje je samo dovoljno pozorno pratiti, prihvatiti ako se želi prihvatiti, ili odbaciti i zauvijek napustiti ove 'bedastoće' koje ovdje drobi Athumanunh koji nikada nikoga ni na što ne sili i nikome ništa nikada ne želi nametnuti.

Različitost među ljudima upravo je njihovo najveće bogatstvo i to treba razvijati.

Od pamtivijeka ptice gnijezdo grade na isti način, pčele košnice na isti način, ali ljudi svoje kuće iz dana u dan rade drugačije, raznolikije … gdje sve i što sve već ljudi probali nisu od prvobitnih pećina pa do današnjih nastamba i tko li samo zna gdje će im biti kraj?