Povijest kršćanstva, a posebno tu mislim na razne svece (tzv. hagiografija), obiluje raznim grotesknim likovima. Dakle, likovima koji su na neki način i sami po sebi komično-karikaturalni, no kojima je i predaja i legenda dodala razne elemente, načiniviši ih još grotesknijima. Među ovim povijesnim likovima zasigurno istaknuto mjesto zauzima sv. Helena, zvana “Križarica”. U katoličkoj crkvi slave je upravo na današnji dan, 19. kolovoza, dok se u pravoslavnoj crkvi slavi 21. svibnja.
Helena je bila majka prvog kršćanskog rimskog imperatora Konstantina, i živjela je u 4. stoljeću. Ona je bila radila kao krčmarica u nekom zabitom selu u Maloj Aziji, gdje je slučajno naišao budući rimski car Konstancije, te je uzeo za ljubavnicu, ili konkubinu. Godine 272. porodila je Konstantina, budućeg rimskog cara. Godine 293. Konstancije se morao razvesti od Helene, kako bi mogao biti kandidiran za cezara Zapadnog rimskog carstva, po naredbi imperatora Dioklecijana. Godine 306. Konstantin je postao car, a njegova je majka Helena rehabilitirana i vraćena na carski dvor.
A kako je postala sveticom? Legenda veli da je 326. godine došla na pobožno hodočašće u “Sveti grad”, u svojoj 80. godini. Uz veliku pompu ‘sveticu’ je dočekao biskup Makarios. Njoj u počast, naredio je rušenje mrskog ‘đavolskog’ Venerinog hrama. I navodno, tj. tobože su našli ispod ruševina originalni Isusov grob. Nekoga Judu, koji je kao znao za Isusov grob, ali nije htio odati mjesto gdje se nalazi, Helena je stavila na muke. Moren paklenom gladi i žeđi, Juda je konačno ‘priznao’. Tada se pristupilo otkopavanju, i došlo se do – najvećeg arheološkog otkrića u povijesti kršćanstva. Uza zid navodnog groba bila je prislonjena kompletna aparatura, vezana za raspeće. Tako se tu našlo: tri križa na kojima su bili raspeti Isus i 2 razbojnika; čavli kojima su pribijeni; trojezični natpis koji je Pilat napisao za Isusa; koplje kojim je proboden Krist; okrutna kruna od trnja koja je stavljena na glavu našeg Spasitelja; kaput za kojim su rimski vojnici bacili kocku (čudno da ga je pobjednik ostavio); sveti pokrov u koji je Jedinorođeni omotan, spužva iz koje je Krist pio ocat.
Natpis na grčkom, hebrejskom i latinskom je bio spao, pa na trenutak nije bilo jasno koji križ je Istinski križ. U tu svrhu se Božja Providnost pobrinula za čudo, pa se Istinski križ poklonio pred Svetom Caricom - ili je žena - ili muškarac bio čudesno ozdravljen, ili je mrtvac oživio, ovisi u čiju svećeničku verziju vjerujete.
Od svega je najsumnjivije to da poznati kršćanski "povjesničar", vrlo pričljiv i praznovjeran Biskup Euzebijus (d. 340), u svom djelu "Život Konstantina ("Vita Constantini" III, iii, i III, xxviii)", detaljno opisuje dolazak spomenute carice Sv. Jelene u Jeruzalem, i o podizanju Kršćanske Crkve iznad Svete grobnice, ali ama baš ništa o čudesnom otkriću Križa i čudima povezanim s njime. Kako mu je to promaklo?
Isusov prazan grob, koji je "otkrila" lažljiva Jelena, obožavaju danas milijuni Kršćana hodočasteći u Jeruzalem. Ta lukava carica "otkriva" i mjesto gdje je Mojsije čuo glas od Boga iz Gorućeg grma (Izlazak 3,10), pa tu brže-bolje redovnici izgrađuju manastir Sv. Katarine 337. god. Prema nekoj predaji, Mariji se anđeo Gabrijel ukazao i kod zdenca. Eto odmah i tamo nekakve bazilike.
Sveti Ćiril Jeruzalemski nas uvjerava da su komadi Istinskog križa već poslani svuda u svijet (komad je završio i u Dubrovniku, komadić je odnio i pravoslavni Sveti Sava ! Komad je ugrađen u Međugorski križ), ali vidi skandala. Kralj Perzije, koji je zauzeo Jeruzalem 614, pobivši 90.000 dobrih kršćana, u svom plijenu je zgrabio i cijeli cjelcati Istinski Križ, i trijumfalno ga odvukao u Perziju !
Trgovina svetom Krunom od trnja i komadićima Istinskog križa nastavila je cvjetati stoljećima, i mnogo se zlata slilo u crkvene riznice od tog unosnog posla. Zanimljivo je da među svim tim predmetima ne nalazimo originalna evanđelja, niti jedan pisani dokument.
U slavu "pronalaska Istinskog Sv. Križa" nastao je kršćanski blagdan Našašća Sv. Križa, (3. svibnja) sv. Helene Križarice. U obredu se pjeva "Evo drvo Križa..." i odgovor zajednice "Dođite, poklonimo mu se !" Pred oltarom slijedi klanjanje križu, vjernici dolaze pojedinačno kleknuti i pokloniti se poljubivši križ.
Za izvanredne zasluge na propagiranju Kršćanske vjere i pronalasku neprocjenjivih svetih artefakata, Helenu Križaricu katolička crkva proglašava sveticom i stavlja njezin golem mramorni kip u crkvu Svetog Petra u Rimu (glavna atrakcija). Proglašena je i sveticom zaštitnicom svih arheologa! Kad je Križarica lažljivica umrla, njen leš je doživio sudbinu Istinskog križa - imaju ga i opatija u Francuskoj i crkva u Rimu.
(Comment: Jedan trn sa navodne Isusove 'krune' je tako nekako dospio i u crkvu sv. Blaža u Vodnjanu. Uopće ne sumnjam da tamošnji župnik Jelenić vjeruje u to, da se radi o stvarnom trnu, sa stvarne Isusove 'krune'. Kršćansko praznovjerje i glupost su izgleda neuništivi.)
19.08.2009.
bglavac
edin.kecanovic
