Ta su se sićušna stvorenja općenito koristila za naglašavanje dosjetljivosti, inteligencije, lukavosti i razboritosti glavnoga junaka. Bajka je u tom smislu prikazivala neku vrstu inicijacijskog putovanja: patuljak je simbolizirao zametak inteligencije junaka čija su se čula postupno izoštravala zahvaljujući nadvladavanju sve zahtjevnijih situacija. Iako su autori tih bajki jasno davali do znanja da je patuljak o kojem je riječ - primjerice Palčić, koji je u izvornome obliku bio patuljak, a ne dijete - fizički defomiran, te da ga je tako i sama priroda označila, zbog čega ga društvo već od rođenja nije prihvaćalo, razlog je bila tek želja da čitatelji obrate pozornost na jednu od ključnih pouka bajki: fizički izgled nikada nije hendikep. Veličina nije važna: bitni su samo britak um i plemenita narav.

U mnogim se drevnim mitologijama patuljci pojavljuju uz bogove ili božanstva. Takav je bio slučaj i s pet idskih daktila, koji naziv (u prijevodu: "prsti"), duguju vještim rukama. Ti čarobnjaci, demoni i kovači, sinovi Reje i Krona, bili su Heraklo, Epimed, Ida, Peoneos i Jasus. Prema grčkoj legendi, njih su petorica, kako bi zabavili Zeusa, organizirali prve Olimpijske igre, koje su danas najvažniji međunarodni sportski događaj posvećen fizičkom nadmetanju.

Valja spomenuti i kućicu sedmorice patuljaka, skrivenu duboko u šumi, u kojoj je Snjeguljica pronašla utočište i gdje je patuljcima vodila kućanstvo sve dok nije zagrizla otrovnu jabuku i utonula u dubok san. Tu je priču vrlo lako interpretirati kao san u kojem patuljci, od kojih svaki posjeduje po jednu istaknutu karakteristiku, predstavljaju sedam crta ličnosti koje Snjeguljica mora naučiti nadzirati ili prihvatiti želi li otkriti tko je zapravo ona sama, te kako se do kraja izraziti. Kako bi to postigla, svoju vlastitu kuću mora dovesti u red i svim aspektima svoje ličnosti omogućiti da se razviju ispravno i u cijelosti.

(Didier Colin: Iz rječnika simbola, mitova i legendi)