Otvaraš oči.
Novi dan.
Možda ne vidiš ništa posebno u tome,
I smatraš da nema bitne razlike između jučer, danas, sutra…
Možda se već dugo ništa bitno nije promijenilo u tvom životu.

It's all the same.
na radiju čuješ stihove pjesme
If you take this life from me today…

I možda se zamisliš:

Ako bi danas trebao umrijeti što bi umrlo?
Što je to što bi te činilo i u trenutku smrti?
Što ne bi umrlo?

Ne možeš to zamisliti.
Je li moguće umrijeti?
Neki film se može odjednom prekinuti, ali prestati postojati???
……..

Isus je rekao da moraš umrijeti … da bi se ponovno rodio.
I to da moraš dnevno umirati…

Zapravo češće. Iz trenutka u trenutak. Iz sada u sada.
Jer čudo rođenja novoga (to jeste čudo) se uvijek događa u sada.
A umiranje označava stalno stvaranje prostora za to novo.

Život je vječan i stalno teče i obnavlja se poput rijeke.
Ne zastaje, ne odmara se, nezaustavljivo i neumoljivo teče noseći sve sa sobom, a ipak je uvijek tu, prisutan i na raspolaganju.

A ti?

Ti imaš razne predodžbe o životu i njegovu smislu.
Tebi se možda čini da je život nešto što se odvija u vremenu;
da postoji tvoj i moj život.

Da ga treba iskoristiti, oblikovati ga koliko je moguće po svojoj želji i usvojenom materijalnom ili duhovnom modelu, dok ne dođeš do kraja koji je usprkos brojnim tumačenjima za tebe ipak nepoznanica i znak pitanja.
Ali možda do velikog znaka pitanja stigneš puno ranije?

I prođeš kroz taj upitnik kao kroz portal u drugu dimenziju. I nađeš se s onu stranu, to jest, sada i ovdje, usred života - jedno s njim.
Snažan i tih.

I u trenutku te unutarnje tišine osjetiš bezvremenu struju ljubavi
koja protječe u pozadini, ukida sve podjele i sve povezuje u jedno.

Razumiješ bez misli.

it's less about me,
it's less about you…
Nastavljaju se stihovi pjesme..
Da, nešto kao:
Love, love in rewind…

Struja ljubavi, uvijek ista, a uvijek nova, bez početka i bez kraja.

Obasjan iznutra ulaziš u novi dan,
miran poput samuraja koji kao da je već umro.


Pripremila: Eloratea

http://www.val-znanje.com