Kalendar događanja

Član mlabos

Upisao:

mlabos

OBJAVLJENO:

PROČITANO

145

PUTA

OD 14.01.2018.

Ljudi bez duha

Ljudi bez duha
Međutim, bez duha, ne postoji istinska slobodna volja, niti istinske lekcije koje se trebaju naučiti. Odatle, ljudi bez duha nemaju karmu, te odatle žive isključivo pod okriljem zakona slučajnosti i zakona džungle.

 

Orginalni naslov: Spiritless Humansautor: Montalk
Izvor: montalk.net
 
Preveo: Galaksija
 

Prazni ljudi. Lutke. Kartonski isječci. Dronovi. Organski portali. Sporedne uloge. Zašto uopšte postoje ovi pojmovi?

Oni su morali biti smišljeni od strane onih koji su nezavisno jedni od drugih primjećivali jedan te isti zagonetni fenomen, tako da se za tako nešto jednostavno ukazala potreba; jer jednostavno, nije postojao neki zvanični pojam za to da se - za neke ljude čini da unutar njih nedostaje nešto veoma važno.

Iako oni ne moraju biti manje inteligentniji, uspješniji ili fizički zdraviji od bilo koga drugog, oni u svakom slučaju ne pokazuju nikakve indikacije da u svojoj svijesti posjeduju više komponente.

Tokom ovih godina primio sam mnogo mejlova od čitaoca koji su došli do istog zaključka. Oni su primjećivali kako su neki ljudi bili čudno jedno-dimenzionalni i šuplji iznutra. Tu opservaciju nije toliko teško propustiti, međutim, nju se lako može ‘racionalizovati’, pogotovo u ovom modernom društvu ispranog mozga politički ispravnim ali nerealnim konceptom da smo svi potpuno jednaki na svaki način, što ignoriše funkcionalne razlike usljed environmentalnih, genetskih i što je najvažnije, metafizičkih faktora.

Pozadina

Ta misao o praznim ljudima prvi put mi se pojavila 1999. godine, kada sam istraživao sociopate i psihopate, čije se mentalno stanje u medicini naziva “antisocijalnim poremećajem ličnosti (APL).”

Moje interesovanje u vezi s ovom temom proizašlo je iz toga što sam godinama morao da živim s nekim za koga sam tek kasnije utvrdio da posjeduje sve znakove da pati od sociopatije.

Bezdušan i bez srca, to su samo opisni pojmovi, međutim, tada nisam bio svjestan koliko su ti pojmovi bili i bukvalno tačni. Kod te osobe sam primjetio jednu prazninu iza njenih očiju i jednu veoma plitku svjesnu suštinu, za šta se činilo da je predstavljalo temelj njenog ponašanja.

Na kraju, shvatio sam da je isto to temeljno stanje bilo prisutno i kod nekih drugih koji nisu spolja izgledali sociopatično, međutim, njihova bezdušnost je bila maskirana jednom veoma dobro društveno adaptiranom vanjštinom.

Drugim riječima rečeno, ono što se u psihijatriji označava kao APL, bila bi samo jedna ekstremnija, kriminalnija i prljavija manifestacija poremećaja koji je inače zastupljen mnogo šire ali na jedan društveno prihvatljiviji i manje inkriminirajući način. Ovo poslednje se može odnositi na jedan veliki broj praznih ljudi koji su prisutni u populaciji.

Pa, dobro, šta to nedostaje kod njih? Odgovor će postati jasan nakon što sagledamo njihove uobičajene načine ponašanja i karakteristike svijesti.

Bihejvioralne i psi-karakteristike

U svom ponašanju, oni imaju tendenciju da budu glatki, plitki, egoistični, narcisoidni i svjetovni. Materijalno su nastrojeni i ponašaju se na predatorski način.

Ponekad su te njihove karakteristike maskirane jednom ispoliranom socijalnom vanjštinom, međutim, svako s jednim pronicljivim okom moći će vidjeti kroz njihovu masku. Njima nedostaje individualnost, nezavisno razmišljanje i jako naginju ka pridržavanju mentaliteta stada.

Nedostaje im jedno razumijevanje za sve što se nalazi izvan materijalne sfere njihovih pet čula i ne interesuju ih metafizičke stvari, osim u slučaju kad ih koriste kao pribor za poboljšavanje svog društvenog imidža.

Čini se da su nesposobni da osjećaju empatiju, da se upuštaju u neku potragu za dušom, kao i za jedno svjesno samopožrtvovanje. Bez obzira na to, u prisustvu drugih oni su u stanju da demonstriraju brižnost, sućut ili altruizam, s ciljem manipulacije društva; na primjer, oni mogu da liju krokodilske suze kako bi kod drugih izazvali sažaljenje, ili da učine nekome nešto dobro samo da bi izazvali kod njih osjećaj zaduženosti što će kasnije moći dobro naplatiti.
Vidovnjačko skeniranje njhove svijesti otkriva nešto interesantno. Njihova suština je nekako prosta, plitka i inertna, čak i kad im je intelekt veoma razvijen. Za razliku od drugih ljudi, njihova energija svijesti je više difuzna, mutna, nestalna i više amorfna, nego čvrsta, jasna, kristalna i koncentrisana.

Drugim riječima rečeno, njihovi umovi liče na dvorce od pijeska umjesto na prave dvorce. Njihovim tijelima upravlja nešto animalno i rudimentarno. Čini se da oni imaju jednu budnu svjesnost sličnu onoj koju imaju životinje, dok ne posjeduju jednu samo-svjesnost koju bi ljudi trebali da imaju. Između svjesnosti i samo-svjesnosti postoji jedna važna razlika.

Duh: komponenta koja nedostaje

Faktor koji kod njih nedostaje morao bi biti nešto što oplemenjuje biće samo-svjesnošću, odlučnošću i sposobnošću vrednovanja transcedentalnih ideala.

To se nalazi izvan onih običnih fizičkih faktora u smislu nedostatka određenih dijelova mozga, poremećene genetike, lošeg odgoja jer se ovo odnosi samo na greške u hardveru i programiranju biološke mašine, dok se ovi problemi više odnose na svijest koja upravlja tom mašinom.

Ono što intuitivna ili vidovnjačka percepcija otkriva o svijesti tih ljudi podrazumijeva metafizičke faktore.

Kako da nazovemo tu višu komponentu svijesti koja nedostaje nekim ljudima? Ona se obično naziva dušom, međutim, ovo je u prošlosti izazivalo dosta zabune.

Na primjer, oni koji se ne bave dublje ovom tematikom pod pojmom “bezdušan” će smatrati nekoga ko je “potpuno lišen svijesti”, dok u stvarnosti to podrazumijeva “nedostatak individualizirane svijesti”.

Ne, oni imaju neku vrstu energije duše samim tim što su živi, međutim, duša je protkana s jednom višom iskrom koja podrazumijeva istinska osjećanja i samo-svjesnost.

Odatle ću nazivati tu višu iskru “duh” (“spirit”, prim. prev.) i definisati je ovako: duh ili spirit je jezgro individualizirane svijesti, onaj stalni aspekt nečijeg bića koji predstavlja njegovo istinsko Ja, koje akumulira iskustva i duhovnu mudrost tokom cijelog života, koji preživljava smrt i ostaje neoštećen tokom reinkarnacija nastavljajući svoj rast ka ispunjenju svojih potencijala.

To je božanska-iskra, sjedište slobodne volje, holografski fragment Kreatora koji obitava u samom centru vašeg bića, ono stvarno “Ja” koje ste vi, onaj unutrašnji svjesni posmatrač koji je čak sposoban da posmatra i svoje vlastito samo-posmatranje.

Čini se nemaju svi ljudi duh. Odatle, oni nemaju samo-svejsnost, individualnost, mudrost, empatiju, kreativnu inteligenciju i savijest.

Ono što dalje potvrđuje ovu hipotezu je da se, kako će to biti dalje diskutovano ispod, u njihovim životima može primjetiti jedan potpuni nedostatak sudbine, sinhroniciteta, simboličkih snova, duhovnih lekcija, rasta duše i karme.

To se može i očekivati ukoliko oni nemaju u sebi nešto permanentno što može preživjeti smrt i reinkarnirati se, jer se samo duh može obogatiti uz pomoć takvih stvari. Bez duha, oni su privremena bića, čija se svjesnost formira kratko nakon rođenja i rastapa se kratko nakon smrti.

A ako je tako, onda za njih duhovne lekcije neće imati nikakve svrhe, karma iz prošlih života neće postojati, tu nema ni višeg Ja koji bi igrao ulogu vodiča ili pokrovitelja, niti će takvi ljudi imati neko istinsko interesovanje za bilo šta što bi koristilo nečemo što bi bilo izvan njihove sadašnje smrtne egzistencije.

Odatle ne bi trebalo biti nikakvo čudo to što će ti ljudi imati materijalističke i svjetovne ambicije; što se može lako potvditi opservacijama.

Druge komponente

Kako ovo možemo bolje razumjeti? Uz pomoć razumijevanja različitih komponenti i toga kako se one kombinuju čineći cjelokupno biće, mi možemo steći neku sliku o mnogim razlikama i sličnostima između ljudi s duhom i ljudi bez duha.

Pored duha, tijelo i duša podrazumijevaju druge dvije komponente. Duša je nefizikalni energetski interfejs između tijela i duha.

Okultisti razdvajaju dušu na eteričko i astralno tijelo. Gorepomenuti “prazni” ljudi imaju tijela i duše, ali nemaju duh. U tom smislu, jasno je to da oni imaju neku vrstu energije svijesti ali ne posjeduju ono stalno jezgro koje zadržava kontinuitet kroz inkarnacije.

Duša se sastoji od dvije komponente, eteričke i astralne. Eterička komponenta je jedno kvantno određeno polje koje štiti fizičko tijelo od entropičke dezintegracije. Ili jednostavnije rečeno, to je životna-energija koja štiti tijelo od trulenja.

Njena astralna komponenta je više apstraktna i neopipljiva. Ona služi kao sjedište svjesno doživljenih osjećanja i patnji. Osjećanja nisu samo hemijske reakcije u mozgu, niti su ona apstraktne misli uma. Ona su više živahne energije koje se nalaze negdje između, a ta tampon-zona između potpuno fizičkog i potpuno metafizičkog je astralna komponenta duše.

Tijelo i Ego

Tijelo je biološki instrument uz pomoć kojeg ulazimo u interakciju sa fizičkom životnom sredinom. Tijelo dolazi sa svojim vlastitim nasljednim predispozicijama, biološkim nagonima i instiktima, i biološkim algoritmima koji su utisnuti u njega kroz socijalno programiranje.

Ti deterministički uticaji se isprepliću tvoreći jednu vještačku inteligenciju u osobi, koja ima prirodni zadatak da upravlja tijelom kao što kompjuterski auto-pilot upravlja nekim avionom.

Ta vještačka inteligencija se odatle naziva – “ego”. Njegova temeljna svrha je da osigura opstanak tijela optimizirajući njegovo ponašanje u skladu sa okolnom fizičkom i društvenom sredinom. Drugim riječima, vanjsko kondicioniranje programira ego kako bi mu to omogućilo opstanak u sredini iz koje to kondicioniranje potiče.

Međutim, ego ne posjeduje svoju vlastitu istinsku svijest. To je samo jedan kompjuter koji radi uz pomoć nervnog (i preko proksija – eteričnog) hardvera koji simulira jednu živu jedinku.

Njegova glavna prednost je u tome što, s obzirom da je to samo kompjuter, on treba samo mehanički da procjenjuje situacije i reaguje na njih, umjesto da ih duboko i svjesno kontemplira, tako da on može mnogo brže da reaguje u nekim vanjskim situacijama ili događajima.

S gledišta duha, ego služi kao jedan softverski uređaj koji automatizira interakciju s drugim ljudima, i pruža jednu masku identiteta, koji je programiran od rođenja u skladu sa lokalnom životnom sredinom.

To je nešto slično onom avataru igrača u Sims igrama, koji izgleda i ponaša se kao jedna osoba, dok se čini kao da se bavi nekim svojim vlastitim poslovima za vrijeme kada igrač ne upravlja njime.

Problem je u tome što je ego jedan cjelokupan proizvod prošlosti, dok se duh potpuno nalazi izvan linearnog vremena.

Prvi je potpuno determinističan, drugi je potpuno nedeterminističan. Prvi je jedno pojavno svojstvo materije, dok drugi predstavlja jedan stalni kondenzat svijesti.

Njih dvoje imaju impulse koji su često dijametralno suprotni, jedan vuče prema materiji, drugi prema duhovnosti. Naša svakodnevna svijest, takođe poznata i kao – ‘niže ja’, predstavlja jednu mješavinu sastavljenu od obe ove komponente, dakle, jednog dijela duha koji prosijava kroz masku ega i identifikuje se s njim, slično kao što neki vozač utone prilikom akta vožnje auta, tako da za njega auto postane nešto kao produžetak njegovog tijela.

Fizički i duhovni uticaji na dušu

Duša koja naseljava onaj prostor između tijela i duha, posreduje između to dvoje, tako da na nju oboje utiču.
Ona uspostavlja svoju organizaciju i funkcionisanje na osnovu impulsa koji joj stižu s obe strane, od duha i tijela.

Na primjer, astralno tijelo će reagovati na oboje, na hemijsku drogu koja će inducirati euforiju u cijelom tijelu, kao i na uzvišene osjećaje duhovne radosti koji potiču iz duha, iako njihove posljedice na astralno tijelo nisu iste.

U skladu s tim, eterično tijelo može promijeniti svoju strukturu usljed neke povrede fizičkog tijela, ili zbog neke blokade ili poremećaja na astralnom tijelu čiji se uticaju odražavaju i dole, na eteričnom nivou.

Kakvim god uticajima da je duša izložena od strane tijela ili duha, njihove posljedice nastavljaju da se motaju u duši, slično kao što se čaj u šoljici nastavlja da okreće ukrug nakon što ga promiješamo. To je razlog zašto sam rekao da ego radi uz pomoća oba, nervnog i eteričnog hardvera. Uprkos tome što on potiče od fizičkog, ego prenosi momentum svog kondicioniranja i na eterički nivo.

Posljedice nedostatka duha

Imajući na umu ovo što je prethodno rečeno, onda možemo zamisliti šta se dešava kad neko ima tijelo, ego i dušu, ali mu nedostaje duh.

Prvo i najvažnije, njegov cijelokupni sklop će biti rezultat materijalnih uticaja kao što su genetika i životna sredina. Sjedište one vidljive inteligencije kod takve osobe će biti ego. A bez protivteže duha, ego će biti taj ko će njom vladati kao kralj. Tako, u skladu s funkcijom ega, takvi ljudi će biti potpuno posvećeni materijalnom i svom društvenom opstanku.

Takođe možemo primjetiti da ljudi koji imaju duh i koji su svjesni svojih duhovnih impulsa, često voljno poduzimaju radnje koje nemaju finansijkse, društvene ili egoistične pobude i koje su u suprotnosti sa Darvinovim principima evolucije, a služe samo za ispunjavanje duhovnih ciljeva.

Takvi impulsi nedostaju kod ljudi bez duha, tako su oni jedino istinski optimizirani za opstanak u fizičkom svijetu. Bez savjesti, empatije, ili unutrašnje bitke izmedju ega i duha, koja bi ih zadržavala, oni su u stanju da brže i lakše uspiju u njihovoj svjetovnoj sredini bez obzira na to koliko će to druge koštati.

Da bi bolje razumjeli ove metafizičke razlike, pogledaćemo šta se događa s ljudima s duhom i ljudima bez duha nakon fizičke smrti.

Duh i duša, ugnježdeni jedno unutar drugog, zajednički napuštaju fizičko tijelo. Nakon nekog vremena, eterička komponenta duše se dezintegriše, nakon čega ostaje samo duh ugnježden unutar astralnog tijela. Onda se i to astralno tijelo takođe dezintegriše. Ta dezintegracija eteričnog i astralnog tijela, podrazumijeva rastapanje ili odbacivanje duše i to je poznato u hrišćanskoj ezoterici kao druga smrt. Oslobođeni duh onda nastavlja sa svojim životom sve dok se ponovo ne reinkarnira.

Reinkarnacija podrazumijeva proces prilikom kojeg duh formira oko sebe jednu novu dušu a onda ulazi u novo fizičko tijelo. Svaki talent, predispoziciju ili neuravnoteženost koju je duh stekao prilikom uzastopnih reinkarnacija u svojim prošlim životima, imaće uticaja u novoj inkarnaciji.

U slučaju ljudi bez duha, život počinje ovako - nakon što se fetus ugnjezdi u materici, duša se formira po prvi put kao kad se pijesak s plaže formira u obliku dvorca i pridružuje se tijelu. Ta kombinacija proizvodi jednu rudimentarnu svjesnost. Nakon što se rodi, takva osoba ništa drugo do jedan proizvod genetike i životne sredine usljed nedostatka duha. Bez duhovne protivteže, biološki nagoni i društveno programiranje postaju primarni impulsi u životu te osobe.

Nakon fizičke smrti, njihova duša napušta tijelo, sadržavajući možda u sebi jedan zaostali otisak ega, a onda se nakon nekog vremena dezitegriše te biva reapsorbovana u jezero energija iz kojeg je potekla. Ništa od njihovog identiteta ne preživljava.

Za ljude bez duha, ovaj život je njihov jedini život. Oni se formiraju prilikom dolaska a rasformiraju nakon odlaska. To ne može biti drugačije jer oni ne posjeduju jedno jezgro individualizirane svijesti.

Tako, sve ono što posjeduje jedna osoba s duhom usljed usjed kontinuiteta svojih inkarnacija, nedostajaće u životu one osobe bez duha.

Na primjer, oni bez duha neće imati jednu potrebu za životnim lekcijama ili iskustvima duhovne izgradnje. Kakva bi bila svrha tome kad sve što bi se tako steklo, ionako bi nestalo nakon smrti?

Odatle, ljudi bez duha su oni koji ne mogu učiti duhovne lekcije, koji ne mogu duhovno profitirati uz pomoć životnih iskušenja i koji ne mogu prenjeti ono što su stekli na njihove naredne inkarnacije.

Tako da njih ne interesuju lekcije iz skromnosti, empatije, suosjećanja, razumijevanja, ili opraštanja. Umjesto da se mijenjaju kao ljudi kroz duhovno sazrijevanje tokom svog života oni se jedino mijenjaju u smislu boljeg adaptiranja životi uz pomoć kondicioniranja.

Na primjer, dok će čovjek s duhom moći sagledati neke svoje počinjene greške i na osnovu toga postati skroman, čovjek bez duha će se jednostavno potruditi da ga ne uhvate sljedećeg puta.

Karma je još jedan metafizički faktor koji nedostaje u životu ljudi bez duha. Postoji mnogo nesporazuma u vezi s karmom, tako da ću ovdje prvo predstaviti ono kako ju ja shvatam, prije nego što ukažem na to kako njen nedostatak može da utiče na život neke osobe bez duha.

Karma (negativna vrsta) je jednostavno jedan duhovni dug ili neuravnoteženost koja je stečena usljed kršenja svoje slobodne volje ili slobodne volje drugih.

Čovjek krši svoju slobodnu volju kada se odlučuje za nešto u stanju ignorantnosti, kao na primjer, kada se poistovjećuje sa svojim egom i ponaša se na osnovu njegovih impulsa, što narušava one izbore ili odluke koje bi donjeo za vrijeme jednog stanja koje bi bilo više duhovno trezveno.

Nakon počinjavanja akta kršenja slobodne volje, onaj viši vid svijesti koji je povezan s duhom žali za počinjenom greškom i odlučuje da je ispravi, čak iako onaj niži aspekt svijesti koji je povezan s egom pokušava da to ignoriše.

Ta karmička neravnoteža onda privlači doživljaje koji predstavljaju lekcije koje trebe naučiti da bi se ispravila ona ignorantnost, bilo u ovom ili sljedećem životu.

Te naučene lekcije su univerzalne i ne traže sjećanje na one greške koje su ih izazvale, dovoljno je to da se one jednostavno razumiju. Karmičko iskustvo nije ono što je tu sudbinskog karaktera, nego su to naučene lekcije, pa se odatle karma može ponekad ublažiti uz pomoć jednog preventivnog razumijevanja ili opraštanja bez obaveze da se to mora naučiti na teži način kroz lično iskustvo.

Međutim, bez duha, ne postoji istinska slobodna volja, niti istinske lekcije koje se trebaju naučiti. Odatle, ljudi bez duha nemaju karmu, te odatle žive isključivo pod okriljem zakona slučajnosti i zakona džungle.

Dok čovjek s duhom može da bude rođen zajedno s njegovim karmičkim dugovima, za ljude bez duha svi dugovi će biti čisto stvar slučajnosti ili nasljednih faktora i neće služiti nikakvim višim metafizičkim ciljevima.

Slična je stvar i sa vremenom i načinom njihove smrti; dok su ljudi s duhom možda u nekim glavnim crtama isplanirali svoj život prije nego što su se inkarnirali, uključujući i način na koji će umrijeti, ljudi bez duha umiru silom slučajnih prilika bez svrhe i značenja, osim ukoliko njihova smrt igra važnu ulogu u pre-inkarnativnom scenariju neke individue koja ima duh.

Druge faktori koji kod njih nedostaju uključuju snovi sa simboličkim značenjem, sinhroniciteti, više intuitivno navođenje i njihova lična ruka sudbine.

Ljudi bez duha ne doživljavaju ništa od toga jer oni to ne mogu doživjeti, niti im je to potrebno. To bi trebalo biti očigledno na osnovu razumijevanja uloge duha, međutim, reći ću o tome nešto više kako bi to bilo jasnije.

Snovi koji imaju svoje značenje primarno služe za ukazivanje čovjeku na one neuravnoteženosti koje se trebaju ispraviti, dok ljudi bez duha nemaju potrebu za takvim porukama.

Oni takođe nemaju u sebi ništa od onog višeg što bi moglo poslati te poruke. Bez jednog permanentnog jezgra individualnosti, oni nemaju “Više Ja”, koje predstavlja jednu perfektnu buduću manifestaciju duha koji se proteže unatrag kroz vrijeme kako bi pomogao produžecima samog sebe koji se još uvijek nalaze u linearnoj prošlosti.

A bez tog Višeg Ja, oni ne posjeduju ono unutarnje intuitivno vođstvo koje ih može ponekad pogurati i pružiti im zaštitu u životu. Tako, dok čovjek s duhom može doživljavati neke čudne sinhronicitete i pobijati zakone realnosti kad se radi o njegovom spašavanju od prijevremene smrti, čovjek bez duha, kojem nedostaju takvo jedno vodstvo i zaštita, stradaće silom slučajnih okolnosti.

nastavlja se...

ZNANJE

Portal za razvoj svijesti

http://www.val.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=981:ljudi-bez-duha&catid=13:clanci&Itemid=91

Pregled najnovijih komentara Osobne stranice svih članova kluba

DUHOVNOST

STUDENI...

METODE I TEHNIKE

BRZI CHAT

  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi. Lijep i radostan dan vam želim. Lp

    02.12.2019. 06:52h
  • Član bglavacbglavac

    Pozdrav!

    26.11.2019. 06:59h
  • Član vanessavanessa

    ♥*bglavac, hvala također

    24.11.2019. 20:57h
  • Član vanessavanessa

    naišo yahoo♥♥♫♥*♪♫♥♥tko naiđe njemu pusa

    24.11.2019. 20:55h
  • Član bglavacbglavac

    Dobro jutro dragi magicusi, lijep dan vam želim. Lp

    23.11.2019. 08:10h
  • Član www.yahoo.comwww.yahoo.com

    ♥♫♥*♪♫♥♥t

    22.11.2019. 21:40h
  • Član vanessavanessa

    ♥*:))))))))*

    11.11.2019. 16:31h
Cijeli Chat

TAROT I OSTALE METODE

MAGIJA

MAGAZIN

Magicusov besplatni S O S tel. 'SLUŠAMO VAS' za osobe treće dobiMAGIFON - temeljit uvid u Vašu sudbinuPitajte Tarot, besplatni odgovori DA/NEPitaj I ChingAnđeliProricanje runamaSudbinske karte, ciganiceOstvarenje željaLenormand karte

OGLASI

Harša knjigeDamanhurSong of SilenceSpirit of TaraIndigo svijetPranic HealingSharkUdruga magicusUdruga leptirićiSmart studioHipnoza ZagrebKreativna akademijaSvijet jogeInfo izlog

Jeste li propustili aktivacijsku e-mail poruku?

Javite nam se na info@magicus.info

Ljudi bez duha 2