Jedno od najčešćih pitanja prosječnog čovjeka u pogledu života poslije smrti jest: Što se događa sa dušom neposredno nakon napuštanja tijela ?
Obično se zamišlja da duša jednostavno izlazi iz tijela i odmah ulazi u neki novi svijet pun neobičnih prizora i misterija. Nadamo se da ćemo tamo sresti voljene osobe koje su prije nas onamo stigle. No, i ako ima u takvom razmišljanju dosta točnosti, ipak valja napomenuti da neposredno nakon smrti duša mora proći kroz izvjestan stadij, koji je posve različit od navedenih predodžba. Radi potpunijeg obavještenja valja razmotriti kušnje koje čekaju dušu neposredno prije ili poslije odvajanja od tijela.
. . .
Ponekad se slabljenjem tijela psihičke sposobnosti nevjerojatno potenciraju. Nerijetko se kod umirućih opaža svijest o tome što se događa u pokrajnjoj sobi ili na nekom drugom mjestu. Jasnovidnost (vidovitost) često prati približavanje smrti, a neki puta se tome pridružuje i sposobnost zamjećivanja zvukova i vizija s udaljenih mjesta.
Ima također i mnogo slučajeva zabilježenih u analima društva za psihička istraživanja , a još više ih ima sačuvanih u obliku intimnih obiteljskih predaja, prema kojima je umirući tolikom snagom projicirao svoju ličnost, da su rođaci i prijatelji (na udaljenosti) vidjeli njegov lik, a u nekim rjeđim slučajevima čak i s njime razgovarali.
Točnim utvrđivanje vremena proizlazi, da su se spomenute pojave zbivale skoro uvijek prije, a samo rijetko poslije smrti umirućeg.
U većini slučajeva transmisijom misli visokog vibracijskog stupnja postiže se da posjećena osoba ima dojam prisutnosti prijatelja ili rođaka na samrti, iako duša ovoga još boravi u tijelu. U mnogo slučajeva, događa se i to da umirući postaje psihički svjestan blizine voljenih, već ranije umrlih osoba. To ne znači bez daljnjega, da su te osobe zaista prisutne na tome mjestu. Valja se sjetiti da u astralu ne postoje ograničenja prostora te da se na tom području može stupiti u tijesni dodir s drugom dušom bez nekog postizavanja prostorne blizine. Drugim riječima, dvije duše mogu bez prostornoga kontakta biti u najintimnijem dodiru intelektualne i spiritualne veze. Za boravka na Zemlji teško je ovako nešto zamisliti, jer na materijalnoj razini vlada zakon prostora, ali je moguće, i na isti način dva čovjeka mogu uživati najuži spiritualni kontakt, a da pri tome ne moraju boraviti jedan blizu drugoga.
Kako smo već napomenuli, umirući često u agoniji dolazi u dodir s onima koji se već nalaze s onu stranu i to snažno doprinosi njegovu ohrabrenju i smirenju u času umiranja. To je ona činjenica puna utjehe, o kojoj dobri ljudi govore s toliko nade, samo što se ne ostvaruje onako kako si to oni zamišljaju. Kod procesa umiranja astralno se tijelo postupno oslobađa od svog fizičkog dvojnika. Kako smo već ranije napomenuli, astralno je tijelo točni odljev fizičkog tijela i za vrijeme trajanja života u većini slučajeva čine jednu cjelinu. Kada fizičko tijelo umre, astralno ga tijelo napušta i na neko vrijeme po smrti služi duši kao zamjena za napušteno fizičko tijelo. Ustvari i astralno se tijelo sastoji od materijalne tvari, no toliko profinjene, da ne podliježe zakonima proste materije. Kada se već približava kraj, astralno tijelo izlazi iz fizičkog tijela, no ostaje povezano njime tankom niti astralne tvari. Na kraju se ta nit prekida, a astralno tijelo posve oslobođeno diže se skupa s dušom. No, to astralno tijelo ne predstavlja dušu kao što ga ne predstavlja ni fizičko tijelo. Jedno i drugo tijelo samo su povremeni omotači duše. Duša napustivši s astralnim tijelom leš, utonula je u dubok san sličan stanju embrija pred porodom. To je priprema na rođenje na astralnoj razini i zahtijeva vremena za prilagodbu novim okolnostima i za sticanje snage potrebne u novom životu.
Priroda je prepuna takvih analogija. Rođenje na fizičkoj i na astralnoj razini imaju mnogo dodirnih točaka i u oba slučaja rođenju prethode isti periodi duboke besvjesti i nepokretnosti. Za vrijeme letargije, duša nastava astralno tijelo, koje joj služi kao zaštita poput majčina krila, u kome počiva stvorenje spremno na fizički porod.
Prije nego što nastavimo, valja razmotriti okolnosti pod kojima se duša odmara kada zapadne u stadij letargičnog sna. Obično duša počiva u miru zaštićena i nesmetana. Postoje, međutim iznimne mogućnosti snova za vrijeme letargije, a uzroci se mogu svrstati u dvije kategorije:
žarka želja, ljubav, mržnja, nedovršena djela ili dužnosti, što sve zaokuplja dušu umirućega
jake čežnje i misli ostavljenih osoba, ako su ove bile ljubavlju ili drugim jakim osjećajima u intimnoj vezi s dušom umrla čovjeka.
Jedan ili drugi razlog, ili pak oba, mogu izazvati nemir u usnuloj duši i privući je Zemlji i to bilo vrstom snova telepatske prirode, ili, što je rjeđe, nečim sličnim somnambulizmu (hodanje u snu) u zemaljskom životu. Za dušu su ovakve smetnje za vrijeme letargičnog sna neugoda, jer smetaju i odgađaju njezinu evoluciju u novoj fazi života. Pogledajmo to malo podrobnije prije nego li pođemo dalje. Čovjek koji prelazi sa materijalne razine na astralnu vedra i smirena duha rijetko biva ometan stanjima nemira za vrijeme astralnog sna. Naprotiv, on prolazi u miru kroz stadij letargije i lako prelazi u novu fazu života kao što se pupoljak razvija u cvijet.
Drukčije je s onima, koje uznemiruju snažne zemaljske čežnje, kajanje, mržnja, velika ljubav ili briga za one koje napuštaju. U tom slučaju jadna duša biva često uznemiravana povezanošću za Zemlju i njezine spone, a njezin san time postaje grozničav i buran. U sličnim slučajevima duša se osjeća nehotice ponukana stupiti u doticaj s osobama na materijalnoj razini ili pojaviti im se. U naročito teškim situacijama može zapasti u stanje slično somnambulizmu, pa duša u takvom stanju može posjećivati čak i mjesta svoje materijalne egzistencije i tada se, ako pojava postaje za ljude vidljivom, na njoj zamjećuje izraz polusna uz manjak nečega u izrazu lica čega je u zemaljskom životu bilo. Povijest javljanja duhova to potvrđuje, a dano objašnjenje je jedino koje stvarno osvjetljava te pojave.
S vremenom ove jadne duše, toliko vezane uz Zemlju, ipak osjete zamor i padaju konačno u miran san, kojega su zaslužile. Na isti način čežnje onih koji su ostali u životu uspostavljaju između sebe i duše u astralu odnos koji je uznemirava i uzbuđuje. Mnogi su ljudi na taj način otežali i odgodili prirodne procese astralne razine za umrlu voljenu osobu, pa su time njezinoj umornoj duši zasmetali zasluženi odmor.
...
Ovako napola probuđene duše često se javljaju na spiritističkim seansama. Naša sebična bol i zapitkivanja često su već namučili i rastužili naše drage na onom svijetu, osim onih koji su upućeni u pravo stanje stvari i nisu odgovarali na takve pozive, pa čak ni kada se radilo o zazivanju voljenih osoba na Zemlji. Ali poznati su i slučajevi kada su se duše godinama borile sa snom da bi ostale u blizini voljenih osoba na Zemlji, no samo s jednim rezultatom: takvo nastojanje prouzročilo je beskorisnu muku i tugu za obje strane. Naša je dužnost izbjegavati sve što bi moglo ometati ili odložiti razvoj ili napredak onih koji su prešli na onu stranu. Pustimo ih neka počivaju u miru do časa njihove preobrazbe. Radeći suprotno, silimo ih da umru nekoliko puta za redom.
Tko doista voli taj shvaća i pregara, jer ljubav i razumijevanje nalažu da se duše umrlih puste na miru, da bi se mogle zasluženo odmoriti i nakon toga postići svoj puni razvoj.
No, iznimno može nastupiti zasebna faza ovog prijelaznog stadija. Pravilo je da samo duše onih koji su umrli prirodnom smrću odmah padaju u letargiju, dakako pod uvjetom da ih nitko i ništa ne ometa. Oni koji pogibaju u kakvoj nesreći ili bivaju ubijeni, drugim riječima svi koji umru naglom smrću, ostaju neko vrijeme budni i u punom posjedu svojih mentalnih sposobnosti. Često im nije odmah jasno da su umrli, pa ne shvaćaju što se s njima dogodilo. Često zadržavaju kratko vrijeme kontinuitet svijesti zemaljskog života i mogu s pomoću astralnih osjetila vidjeti i čuti što se oko njih događa. Ne mogu si uopće predstaviti da su napustili svoje fizičko tijelo pa su, nerijetko, tom pojavom bolno zapanjeni. Oni bi u to kratko vrijeme bili više nego nesretni, obično kroz nekoliko dana, kada ne bi duše blaženih sa najviših razina dohrlile u pomoć objašnjavajući obzirno stanje stvari, dajući savjete i pružajući utjehu sve do zapadanju duše u san. Ove pomoći nikada ne manjka i nitko ne ostaje bez nje, bez obzira na to da li dobar ili zao – ako je naglo i nasilno umro. Duše sa viših razina znaju da su svi ljudi braća i stoga se za sve podjednako skrbe.
Zna se za ljude visokog spiritualnog razvoja i sposobnosti, koji su povremeno napuštali svoje fizičko tijelo prešavši na astralnu razinu u astralnom tijelu, da bi pružili pomoć i savjet prigodom velikih katastrofa (primjerice kod poplave Johnstowa i potonuća Titanica) ili nakon velikih bitaka, kada je potrebna hitna pomoć i savjet. Duša u takvom slučaju ipak postupno pada u letargiju, kao što je to normalno kod prirodne smrti.
Druga pojava vrijedna spomena jest ono čudesno oživljavanje cijele prošlosti u obliku vizija, prije nego duša zapadne u san. Ovo osvježavanje cijele prošlosti sa svim pojedinostima odvija se u neizmjerno kratkom odsjeku vremena, tako reći u trenutku, koji se može nazvati točkom u cijelom neizmjernom vremenskom tijeku. Pa ipak, duša u tom trenu vidi sav svoj protekli zemaljski život. odvija se prizor za prizorom od djetinjstva do starosti, njaneznatniji događaj kao i njavažniji sa svim najsitnijim pojedinostima. Podsvjesni dio sjećanja otkriva svoje tajne do dna i ništa ne ostaje skriveno ni zaboravljeno. Tom prilikom duša s profinjenom spiritualnom oštrovidnošću u stanju je razumjeti i shvatiti značenje, uzrok i posljedice svakog pojedinog događaja u svom prošlom životu. Tada je u mogućnosti svoje čine analizirati i ocijeniti poput sveznajućeg i nepristranog sudca. Rezultat toga procesa jest taj da vlastite čini prošlog života ulaze u dušu u obliku koncentriranih i intenzivnih utisaka, da bi kasnije poput sjemena donijeli u budućnosti bolje plodove. Ova sjetva služi stvaranju karaktera u budućem životu u skladu sa novim značajkama i težnjama.
...
Duša unosi u letargični stadij koncentrirano sjećanje na cijeli život i u tom sjećanju uključene su klice njenih težnja, ambicija, simpatija i antipatija, privlačnosti i odbojnosti. Ubrzo se te klice počinju razvijati i donositi cvijet i plod.
To novo mentalno formiranje ne dolazi samo do izražaja u budućim inkarnacijama, nego i u životu duše na astralnoj razini. Nije, međutim, potrebno da duša okuša i svlada sve svoje težnje u budućim inkarnacijama, pošto se mnogi žestoki impulsi mogu manifestirati i iscrpsti već u astralu, tako da ih duša može odbaciti prije nego se rodi u novi život na Zemlji. Stadij letargičnog sna prethodi radosnom saznanju svoje mentalne preobrazbe.
Za vrijeme počivanja duša se pripravlja za ulaz u astralni život i novu aktivnost, koju ćemo opisati.
Letargija je potrebna duši za njezin daljnji razvoj poput sna koji je nužan djetetu pred sam porod.
Mnoge nepromišljene osobe, kada bivaju upućene u sve to, izjavljuju da ih hvata strah pri pomisli na padanje u san na nepoznatom mjestu među tolikim nepoznatim stvorovima i stvarima. No ta je primjedba neopravdana, jer se zna da nema u cijeloj prirodi mjesta gdje bi neko biće bilo tako dobro zbrinuto i sigurno kao što su duše u letargiji na astralnoj razini. One su tako sigurne od svake opasnosti ili štetnog utjecaja, da bi jedino rušenje najosnovnijih zakona prirode bilo u stanju izložiti ih opasnosti. njihovo boravište, kao što znamo, nije neko mjesto, već stanje i to takvo, da ih nikakav zao utjecaj ne može dosegnuti, niti im se približiti. Kada bismo svi mi na Zemlji bili tako dobro zaštićeni ! Čini se da su se sve sile prirode združile da ih što bolje čuvaju i štite. Jedna indijska maksima kaže: 'Niti bogovi na njihovim uzvišenim prijestoljima nemaju nikakve vlasti ni moći nad dušama koje počivaju.'
...
Odmor, vedri odmor u dubokom krilu vedrog oceana života. Počinak, smirenje, sigurnost, zaštićenost. To je stanje letargičnog sna duše na astralnoj razini.
Metafizički portal ZNANJE
bglavac
edin.kecanovic
