Kad sam se tijekom projekcije susretao s ljudima većinom su bili ošamućeni. U stvari, kad sam sreo osobu koja se na astralnoj razini ponašala kao na fizičkoj to me je potpuno iznenadilo.

Kad sretnem nekoga na astralnoj razini postavljam mu brojna pitanja. To mi je postalo navikom koju toplo preporučujem. Evo nekih pitanja koja postavljam tijekom vantjelesnog iskustva:

Kako se zoveš?

Gdje se nalazimo? U kojem smo gradu?

Da li znaš da smo u svijetu snova?

Koja je godina?

Jesi li mrtav ili sanjaš?

Zamislite što bi pomislili da vam netko počne postavljati ovakva pitanja. Da netko dođe i kaže vam, »Hej, u snu smo«, mislili bi da je lud ili barem luckast. Da vas netko pita kako se zovete, koji je datum, ili u kojem ste gradu, mogli bi mu odmah odgovoriti. No ljudi koje sam sreo u projekcijama većinom ne mogu odgovoriti na ta jednostavna pitanja. To je jedno od najfascinantnijih otkrića u istraživanju vantjelesnih iskustava - ljudi u vantjelesnoj razini većinom nisu lucidni kao na fizičkoj razini.

Tipični scenario mojih susreta na astralnoj razini je sljedeći: pristupim osobi a ona odgovori ili ne odgovori na moje prisustvo. Zatim razgovaramo i ja postavljam navedena pitanja. A ljudi uglavnom ne znaju kako se zovu, ne znaju gdje se nalaze i općenito uzevši, odgovaraju kao da su ošamućeni.

Još sam nešto naučio. Ponekad ne pokazujem da znam da se astralno projiciram. Pristupam osobi i komuniciram s njom kao u stvarnosti, bez da pokazujem da znam da se astralno projiciram. Što god da se odvija prepustim se. Zatim sasvim iznenada kažem »Hej, probudi se, mi smo u svijetu snova; sve je ovo san.« Često me osoba gleda s nevjericom. A ja zatim uzletim i kažem, »Aha! Možeš li to učiniti u fizičkom svijetu?« Tad se moji sugovornici stvarno iznenade i više ne misle da se šalim! Često su blago iznenađeni. Međutim, ovisno o okolnostima, ili će ponovo pasti u katatonički stupor ili ću ih odvesti u neku avanturu.