U svibnju 2000.g. 165 genetičara iz cijelog svijeta kladilo se: koliko čovjek ima točno gena? Najviša procjena broja gena je bila 153 000, prosječne procjene kretale su se oko 62 000. Takav broj je logičan: geni, kako su ustanovali znanstvenici, su najfundamentalniji građevni elementi ljudskog organizma. Naš organizam je vrlo kompleksan. Tako imamo npr. 10 milijardi moždanih stanica. Kada već male biljke imaju 26 000 gena, koliko bi onda trebao imati čovjek ?
Nakon godinu dana ustanovljeno je da čovjek ima otprilike 27 000 gena.
Kako je moguće da su veliki znanstvenici za toliko promašili i da čovjek, kako su sami priznali, ima tako ponižavajuće mali broj gena ?
"Pokažite mi vaš DNA i ja ću vam reći tko ste vi", rekao je Walter Gilbert, američki genetičar. Ako imamo čovjekovu genetičku strukturu, onda imamo i njegov plan gradnje. Jedan gen, jedna funkcija, svi geni, sve funkcije.
Ali sada se vidi da geni nisu najosnovniji samostalni gradivni elementi ljudskog organizma. Gen je dio cijeline i nema jedinstvenu materijalnu funkciju. Gen ne proizvodi samo jednu, već više različitih vrsta bjelančevina koje se dalje same mogu oblikovati i obavljati različite funkcije. Tako je gen dio u velikoj mreži. U mreži su svi dijelovi povezani. Kad pokreneš jednu točku u mreži, cijelina se kreće.
Čini se da znanstveni svijet mora odgoditi trenutak u kojem će moći ustanoviti definitivnu materijalnu osnovu postojanja čovjeka.
Ali, umjesto da tražimo dalje, na još dublijim razinama, bismo li se usudili tražiti u smjeru u kojem je Steiner tražio ?
Da li bi se materijalna znanost usudila uputiti u potragu za duhom koji stoji iza i stvara plan izgradnje tijela ? Takva jedna znanost trebala bi se koncentrirati na duh koji je inicijator izgradnje tijela. Jedino u tom smjeru mogli bismo naći osnove našeg organizma.
A čovjek bi konačno bio priznat kao ono što on u biti i jest: duhovno biće utjelovljeno na materijalnom planu.
bglavac
edin.kecanovic
