Od Shauna Kinga,

Svjetski vođe objavljuju što su Palestinci živjeli: moć ne treba dopuštenje.

Ramazan uskoro počinje, a ja sam razmišljao o gladi, milosrđu i što znači biti čovjek kada te svijet pokušava naučiti da budeš obamrl.

Tada sam pročitao redak  u  The New York Timesu  koji me pogodio kao hladan šamar.

KANADSKI PREMIJER, MARK CARNEY, REKAO JE DA JE DOŠLO DO TRAJNOG "PUKOTINE" U SVJETSKOM PORETKU. A ONDA JE, GOTOVO POPUT JEKE, NJEMAČKI KANCELAR, FRIEDRICH MERZ, REKAO DA MEĐUNARODNI POREDAK TEMELJEN NA PRAVILIMA "VIŠE NE POSTOJI".

To ne govori bloger. To nije aktivist. To nije netko na marginama.

To su Kanada i Njemačka - dva stupa zapadnog establišmenta - koje naglas izgovaraju tihi dio:

Stari svijet je završio.

Ono što ne govore je najvažnije.  Imenuju  kolaps  bez da imenuju  uzrok . Opisuju  sprovod  bez da pokazuju na  tijelo .

Dakle, reći ću to otvoreno.

Međunarodni poredak nije umro u teoriji. Umro je u Gazi.
I uništen je - učinkovito, namjerno i usred bijela dana - od strane Izraela i Sjedinjenih Država.

I razlog zašto mi treba da ovo shvatite nije taj što je to pametan geopolitički potez.  To je zato što mijenja sve u vezi s sljedećim desetljećem naših života.

Mijenja kako rat izgleda. Mijenja značenje diplomacije. Mijenja cijenu bivanja malom zemljom. Mijenja brzinu širenja nasilja. Mijenja postoji li ikakav zakon kojeg se moćne nacije osjećaju prisiljene poštivati.

A ako propustite ovaj trenutak - ako ne razumijete što se upravo dogodilo - pokušavat ćete shvatiti novo doba mrtvim jezikom starog.

Svijet koji nam je obećan

Desetljećima su nam zapadni vođe prodavali ideju: „poretak temeljen na pravilima“. Ta je fraza uvijek bila pomalo skliska, uvijek pomalo sebična, ali imala je osnovno značenje.

Ideja je bila: nakon najgorih strahota 20. stoljeća, svijet je izgradio zaštitne ograde. Narodi su se složili - barem na papiru - da je osvajanje nelegitimno, da su civili zaštićeni, da humanitarni radnici nisu mete i da postoje institucije koje mogu obuzdati moćne.

Ne savršene institucije. Ne čiste institucije. Nego institucije.

Ujedinjeni narodi. Vijeće sigurnosti. Međunarodno humanitarno pravo. Sudovi poput Međunarodnog suda pravde. Sam koncept da su „ratni zločini“ stvarni - a ne samo ono za što se gubitnike optužuje nakon što se dim raziđe.

Nikada nije bio ravnomjerno primjenjivan. Nikada nije bio dosljedno provodin. Ali postojao je kao ideal, i ponekad - čak i ako nesavršeno - djelovao je poput kočnice.

Onda se dogodila Gaza.

I ne mislim na „Gazu“ kao naslov, temu rasprave ili politički identitet.

Mislim na Gazu kao test.

Svjetsko-povijesni test u stvarnom vremenu o tome je li poslijeratni međunarodni poredak uopće imao ikakve zube.

A Gaza nam je pokazala odgovor:  ne pomaže.

Gaza nije samo otkrila licemjerje. Razbila je provedbu zakona.

Ljudi već dugo znaju da se međunarodno pravo neravnomjerno primjenjuje. To nije novo. Novo je koliko je otvoreno i agresivno mehanizam provedbe uništen.

Jer stari poredak nikada nije bio samo „pravila“. Bila su to pravila  plus posljedice.  Bila su to pravila  plus gubitak ugleda.  Bila su to pravila  plus strah - ma koliko malen - da će se, ako odeš predaleko, svijet okrenuti protiv tebe.

Ono što se dogodilo u Gazi jest da su Izrael i Sjedinjene Države demonstrirali nešto sa zastrašujućom jasnoćom:

Ako si dovoljno moćan, posljedice nisu obavezne.

I ne samo opcionalno - smiješno. Smiješno. Nešto što možete odbaciti i nastaviti dalje.

To mijenja globalni izračun za sve.

Lekcija Međunarodnog kaznenog suda koju je svijet upravo naučio

Ovdje želim govoriti jednostavnim jezikom.

Međunarodni sudovi važni su samo ako moćne nacije osjećaju pritisak da ih poštuju. Taj pritisak može proizaći iz sankcija, uhićenja, diplomatske izolacije, ekonomskih posljedica, političke sramote, ograničenja putovanja, saveza koji odbijaju surađivati ​​- bilo kojeg broja stvarnih troškova.

Ali u Gazi je svijet gledao kako se sama ideja odgovornosti pretvara u šalu.

Možete vjerovati u što god želite o izraelskom vodstvu. Možete raspravljati o pravnim definicijama. Možete raspravljati o politici.

Ali ono što ne možete poreći jest lekcija poslana svijetu:  međunarodna odgovornost ne može se odnositi na određene ljude.

I kada svijet nauči tu lekciju, neće je primijeniti samo na Gazu.

Primjenjuje ga svugdje.

To govori svakom diktatoru, svakom ekspanzionističkom vođi, svakom vojnom režimu, svakoj nuklearnoj sili:  samo vam treba dovoljno moći i dovoljno prijatelja, i „zakon“ postaje papir.

Lekcija Ujedinjenih naroda koju je svijet upravo naučio

Ujedinjeni narodi su već bili slabi. Svi smo to znali. Vijeće sigurnosti može biti paralizirano vetom, a sustav često štiti moćne.

Ali Gaza nije samo razotkrila slabost. Pokazala je  irelevantnost.

Svijet je gledao kako upozorenja UN-a, izjave UN-a i apeli UN-a nisu ništa zaustavili. Svijet je gledao kako se najosnovniji humanitarni principi - zaštititi civile, zaštititi humanitarne radnike, zaštititi bolnice - tretiraju kao prijedlozi.

A onda je svijet gledao kako su same institucije napadnute politički, javno i neumoljivo.

Kad vidite da velike sile tretiraju UN kao pozadinsku buku, manje zemlje to primjećuju.

Kad vidite da UN nije u stanju zaštititi vlastiti kredibilitet, vlastite radnike, vlastite mehanizme i vlastitu temeljnu misiju, ostatak svijeta to primjećuje.

I lekcija je jeziva:  UN ne može nametnuti mir kada su moćni predani ratu.

Dakle, kada vođe poput Carneyja i Merza kažu „red je završen“, ne govore samo o tarifama ili potrošnji na NATO ili najnovijem Trumpovom naslovu. Govore o dubljoj istini:

Više ne dijelimo stvarnost u kojoj su pravila potkrijepljena spremnošću da se provode.

Nije umrlo s Venezuelom. Nije umrlo s Grenlandom. Umrlo je s Gazom.

Evo dijela koji moram naglasiti jer će ljudi ovo krivo shvatiti.

Neki će reći da je stari poredak umro jer je Trump nestalan, jer prijeti saveznicima, jer govori kao carstvo.

Da, to je važno. Ružno je. Opasno je.

Ali međunarodni poredak nije se srušio zato što je Trump prijetio Grenlandu.
Nije se srušio zato što je Trump oteo predsjednika i prvu damu Venezuele.
Nije se srušio zato što je ismijavao saveze.
Nije se srušio zato što je govorio skandalozne stvari.

To su simptomi promjene.

Do kolapsa je došlo kada je svijet gledao kako Gaza gori - gledao kako se zakon krši dan za danom - i gledao kako najmoćnija vlada na Zemlji čini više od samog toleriranja.

Branila ga je. Financirala ga je. Pokrivala ga je. Štitila ga je od posljedica.

I to je ono što je okončalo stari poredak.

Jer kada SAD jasno daju do znanja da se međunarodno pravo može provoditi samo protiv neprijatelja, a nikada protiv saveznika, cijela arhitektura postaje rekvizit za pozornicu.

Kostim.

Novo doba je već ovdje

Ovo je dio gdje trebaš pogledati gore i vidjeti horizont.

Krećemo se u svijet u kojem:

• Vojna moć postaje primarni jezik diplomacije.
• Nuklearno oružje postaje krajnja polisa osiguranja.
• Tehnologija postaje novo bojno polje - umjetna inteligencija, dronovi, nadzor, kibernetičko ratovanje, dezinformacije.
• Teritorij ponovno postaje nagrada, a ne tabu.
• Manje zemlje su prisiljene birati pokrovitelje ili postati plijen.

To nije proricanje sudbine. U tom smjeru idu poticaji kada se pravila ne provode.

A evo što me najviše plaši: kada uklonite provedbu, ne dobivate samo „više sukoba“.

Dobivate  više okrutnosti , jer okrutnost ponovno postaje strateška.

Vođe računaju da će šok i brutalnost upaliti - jer će svijet tugovati, izdavati izjave, krenuti dalje i neće ništa učiniti.

Dobivate povratak osvajanja prerušen u "sigurnost".
Dobivate etničko čišćenje prerušeno u "protuterorizam".
Dobivate gladovanje prerušeno u "pritisak".

Gaza se ponavlja na novim pozornicama.

Tri rečenice koje Kanada i Njemačka nisu završile

Kad Carney kaže da je došlo do trajnog prekida, a Merz kaže da poredak temeljen na pravilima više ne postoji, nedostaju im tri dodatne rečenice:

Tko ga je razbio?
Tko je imao koristi od njegovog razbijanja?
Tko će platiti cijenu za to?

A odgovor na ovo posljednje je najbolniji.

Ljudi koji će platiti nisu oni koji su ga prekršili.
Ljudi koji će platiti su oni koji nikada nisu ni imali zaštitu.

Siromašne zemlje. Okupirani ljudi. Izbjeglice. Manjine. Disidenti. Novinari. Humanitarni radnici. Djeca.

I zato toliko inzistiram da Gaza nije „jedno pitanje“.

Gaza je nacrt. Gaza je presedan. Gaza je „dokaz koncepta“ za novo doba:  ako možete preživjeti pulske odnose, možete učiniti sve.

„Prigovor: Shaun, svjetski poredak je oduvijek bio licemjeran.“

Da. To je istina. I to govorim godinama.

Ali evo u čemu je razlika.

Licemjerje znači da pravila postoje, a vi ih kršite dok se pretvarate da ih niste kršili.

Ono što se dogodilo u Gazi je veće:  moćnici su prestali glumiti da su pravila uopće važna.

To nije licemjerje. To je napuštanje.

A kada najmoćnija država tretira pravilnik kao neobavezno štivo, pravilnik prestaje biti pravilnik. Postaje muzejski artefakt.

Što ovo znači za tebe, za mene, za sve nas

To znači da moramo prestati govoriti o međunarodnom pravu kao da se samo od sebe provodi.

To znači da moramo prestati pretpostavljati da će se „svijet“ umiješati kada nešto očito nije u redu.

To znači da moramo shvatiti da sljedeća faza globalne politike neće biti vođena govorima. Njome će upravljati poluge.

Novac. Oružje. Energija. Čipovi. Sateliti. Podaci. Savezi. Nuklearno oružje.

A ako to zvuči hladno, to je zato što je ovo doba hladno.

Ali ovdje odbijam postati ciničan.

Jer čak i ako države napuštaju pravila, to ne znači da moramo napustiti moral. To ne znači da moramo napustiti istinu. To ne znači da moramo napustiti ideju da ljudski život ima vrijednost.

To znači da borba za pravdu postaje teža i hitnija.

To znači da moramo drugačije graditi pritisak. Drugačije se organizirati. Drugačije zahtijevati odgovornost. Suučesništvo učiniti skupljim. Propagandu učiniti manje učinkovitom. Odbiti dopustiti da dehumanizacija postane normalna.

A to znači da moramo prepoznati što je Gaza otkrila:

Svijet se mijenja. A ljudi na vlasti klade se na to da ste previše rastreseni da biste to primijetili.

Pišem ovo jer ne želim da te ometaju. Želim da budeš informiran/a. Želim da imaš bistar pogled. Želim da budeš spreman/a.

Jer ako Kanada i Njemačka javno objavljuju da „poretak temeljen na pravilima“ više ne postoji, one ne iznose samo zapažanje.

Izdaju upozorenje.

A Gaza je razlog.

 

Izvor: https://www.thenorthstar.com