Tema mjeseca ožujka 2013.
POVRATAK PRIRODI
Je li moguć i je li uopće potreban?
Proljeće je na pragu; sokovi jače kolaju pod prvim toplim zrakama. Priroda se budi i vabi. Svi bi nekamo na sunce pa makar i u gradski park.
Razne udruge civilnog društva predlažu osnivanje javnih povrtnjaka na zapuštenim gradskim površinama radi proizvodnje hrane tamo gdje se ona i troši.
Bezbrojni vikendaši hrle na svoja imanja čistiti, orezivati, gnojiti i štihati kako bi pripremili biljke i zemlju za novi krug rasta i zriobe.
Ti gradski ljudi pobornici su zaštite prirode, poznavatelji organskog povrtlarstva, pasionirani planinari, sakupljači ljekovitog bilja i gljiva…ili jednostavno hobisti kulta povratka prirodi.
Gotovo svaki od njih ima i nekog kućnog ljubimca, najčešće psa ili mačku, kojeg hrani industrijskom hranom iz vrećica. A najveći dio svojih namirnica, koje dolaze sa svih strana svijeta, nabavlja, uredno zapakirane u plastiku i celofan, iz supermarketa.
No tek rijetki od njih i žive – ili imaju značajnije financijske koristi - od svog poljodjelskog hobija. Glavni im je izvor prihoda rad u nekom pogonu, trgovini, uslužnoj djelatnosti ili uredu. Dakle zaposlenje.
I službenoj su politici usta puna ekologije, zelenog turizma i održivog razvoja, obnovljivih izvora energije i organskog povrtlarstva…
No, stvarnost je drugačija.
Popularni ruski autor knjiga o samopomoći, Vadim Zeeland, u Reality Transurfing iznosi zanimljive teze o suvremenoj stvarnosti. Čovječanstvo je svjesno odabralo put tehnologije i prešlo iz biosfere (biološkog svijeta) u tehnosferu (svijet strojeva i elektronike).
U tom svijetu čovjek je samo bakterija koja hrani i poslužuje tehnološki sustav - matricu. A matrica se samoorganizira i neumoljivo širi na račun prirodnog svijeta zarobljavajući u prvom redu čovjeka, a i sve druge žive organizme u svoje okove .
Iako život u skladu s prirodom ne treba automatski isključivati život u matrici, ipak, gledamo li iz trenutne perspektive, ta su dva načina ljudskog života danas oštro suprotstavljena. Svakome je jasno kako tehnosfera neumoljivo proždire biosferu, kako čovjek nezaustavljivo uništava prirodni svijet čiji je sastavni dio. Razlozi mogu biti pohlepa i profit, ali i ne moraju. Možda samo ispunjavamo svoje poslanstvo na Zemlji?
Prije tridesetak godina, kad se značajnije počelo raspravljati o eksploziji svjetskog stanovništva, britanski pisac Peter Russell predstavio je ideju o globalnom mozgu u istoimenoj knjizi The Global Brain. U ljudskom je mozgu otprilike 10 milijardi neurona – živčanih stanica – pa se može predvidjeti da će populacija rasti do te brojke kako bi svaki čovjek, prema Russellovoj viziji, bio jedna živčana stanica u tom globalnom, planetarnom mozgu u nastajanju.
Tad smo barem bili zamišljeni neuroni – stanice – a danas smo predstavljeni samo kao bezumne bakterije koje opslužuju matricu.
Nekad su ljudi poslije posla išli na polja, bavili se poljoprivredom, vrtovima, vinogradima, voćnjacima ili se bavili drugim hobijima. Ljudi su tad tek jednom nogom bili zakoračili u svijet industrije i tehnologije, a drugom su još uvijek čvrsto stajali u prirodnom svijetu iz kojeg su ponikli.
Matrici su, međutim, zanimljivi uglavnom specijalizirani poslužitelji u dobi od 20 do 40 godina. Poslije posla, ti se zaposlenici više ne bave prirodnim svijetom nego leže na kauču pred televizorom; više nije poželjno da su savršeno zdravi nego tek toliko koliko je potrebno za posao koji obavljaju.
Je li naš svijet doista takav? Jesmo li se doista pretvorili u bakterije koje hrane matricu, ili prirodni svijet još uvijek ima šanse osvojiti naša srca?
Kako biste vi razriješili ovu dihotomiju u našim srcima i glavama? Možemo li svjesno poduprijeti prirodni svijet ili ćemo se doista svi pretvoriti u poslužitelje tehnološke matrice? Njezin je sirenski zov sveprisutan i sveobuhvatan.
Tko će nadvladati? Je li suživot moguć kao rješenje?
Prije nego što se tehnološki dovoljno razvijemo da se otisnemo u druge svjetove izvan granica našeg planeta, pred nama je još mnogo prepreka i nedoumica. Zasad se neodoljiva čežnja za novim izazovima, koja oduvijek prebiva u divljim grudima čovjeka, okreće protiv njega samoga.
Kako pomiriti biološko i tehnološko? Kako ostvariti mir u sebi i u svijetu?
Je li zaokret prema prirodnom svijetu uopće potreban i moguć? Kako?
Hoće li javni vrtovi koji se pokreću posaditi sjeme nade u srca gradskog čovjeka? Hoće li bezbrojni entuzijasti pokrenuti zelenu revoluciju i utrti put povratka selu i prirodi?
Mnogo toga što bi ulazilo u ovu temu nije ovdje niti spomenuto što ne znači da to ne možete učiniti vi u svojim prilozima.
Očekujemo vaše uratke, a najbolje ćemo kao i obično nagraditi.
Želimo vam puno uspjeha!
Vaše uredništvo www.Magicus.info magazina
Neki inspirativni linkovi
www.peterrussell.com/globalbrain.php
http://zelands.com/e_book1.htmhttp://www.halter.org/vijesti/ekologija/
prema-prvom-zagrebackom-drustvenom-vrtu
Pogledajte grupe i ljude na Facebooku:
Vrtlari Vukomeričkih gorica, Alter agro, Zelena vila, Biovrtlarka Silvek, Živa Zemlja -Living Earth
bglavac
edin.kecanovic
