O fenomenu stresa

u kontekstu zen/tantra duhovnosti

Suvremeno bivstvovanje sklono je polimodalnoj patologizaciji života. Usmjerenost svjetovnom materijalnom egzistiranju implicira i pojavu različitog ispoljavanja disfunkcioniranja psihe. Integralno razumijevanje ljudskosti psihu razumijeva samo kao jedan segment holističkog identiteta različitih tijela.  Fizičko tijelo je na jednom a duhovno na drugom polu tog identiteta. Ono što podrazumjevamo pod psihom ustvari je komplement/konkrement  različitih tijela i stoga na svaku psihičku pojavu treba gledati iz te kompleksnosti različitih tijela. Središnje mjesto u tome ima mentalno tijelo. Tako i u fenomenologiji stresa.

Suvremeno usvjetovljeno bivstvovanje jest u velikoj mjeri NEČISTO bivstvovanje. To znači da se kroz njega formira/materijalizira  i NEČISTI UM/TIJELO. Mentalna i korporalna dimenzija onečišćene su utjecajima svjetovnog a i same stvaraju nečistote. Uslijed toga pati DUŠA. Patnja duše rezultat je takvog bivstvovanja. Nusfenomen te patnje jest i stres.

Stres je simptom/sindrom ali i permanentni recidiv suvremenog bivstvovanja. Um upregnut u dinamiku/mahnitost tog bivstvovanja neprestano stvara nečiste misli i prima takve misli. Cirkulacija negativnih energija tako se održava i intenzivira a multiplicira se i mentalno nečisto okružje što vodi in ultima linea destabilizaciji i disharmoniji različitih tijela u biću čovjeka. Iz te duboke disharmonije  proizlazi i svaka psiho/somatska bolest.

Stres je samo prvi korak k oboljevanju tijela psihe/duše. Duboki egzistencijalni nemir i konflikti, strahovi i tjeskobe etc.  Samo su vrh ledenog brijega. Ono presudno događa se u duhovnom tijelu. Tamo se pokazuje sva razornost djelovanja tamastičkih/rađastičkih guna koja «potiskuju» atmičku suštinu čovjeka i poput negativnih vrtloga izbijaju na «površinu» tj.  u svijesnu/nesvjesnu dimenziju psihe i stvaraju različite poremećaje. Dijagnosticiranje te simptomatologije može biti znanstveno vrlo analitički razrađeno i metode kurative/terapije dobro primjenljive, ali ako ostaje u tami iskonski temelj nastanka tih poremećaja, izliječenje je uvijek upitno i palijativno.

Stres/nervoza/neuroza etc. Karakteriziraju psihiku suvremenog čovjeka i postaju sve dominantniji  u njoj zato jer je čovjek zaboravio/zatomio sebe kao DUHOVNO BIĆE. Sve što zatamnjuje uvid i bezdomnički je iskorak iz atmičke suštine čovjeka, vodi BOLESTI. Bolesna duša pak implicira bolesnost uma/tijela. Zato uz ostalo i pojava stresa…

(I dio teksta)

Uoči Božića, godine 2002.                                         

 dr. sc. Jadran Zalokar 

-----------------

U Rijeci, 03.10.2008. godine     Borivoj Bukva

http://budan.blog.hr/