Sav stvoreni svijet živi od svjetla. U danima tame svjetla trebamo najviše.

Sve kulture svijeta i sve religije svijeta su svetkovale dane posvećene svjetlu, a sve te svetkovine padaju u ovo doba godine, doba kada su noći duge a dani kratki i kad svjetla ima puno manje. Možda baš zato što svi nosimo malu svjetiljku u sebi, žižak koji ponekad gori jače, ponekad salabije, ali se ne gasi sve dok dišemo.

Taj plamičak putuje u vječnost nakon završetka života svakog pojedinca, putuje svome izvoru.

U katoličkoj tv emisiji POZITIVNO konačno je i crkva poklonila pozornost pozitivnim afirmacijama, ali često sugovornicima "stavljaju riječi u usta", u pitanju impliciraju i odgovor, što rade i u većini svojih drugih emisija i to mi smeta.

A ovih dana me muči i pitanje kloniranja ljudi. Uzgajaju se pojedini organi, ali mislim da se već uzgajaju i cijeli ljudi. Dr. Frankestein u tišini radi svoj posao.

Ozbiljno metafizičko, filozofsko i religijsko pitanje je: Imaju li klonovi dušu?

Ako je duša plamen života, moraju je imati!?!

Neću dalje o tome jer ću se zapetljati.

Šta vi mislite o tome?