Medicinska otkrića u pravilu počinju s kliničkom opservacijom9,10 koju vršitelji eksperimenata na životinjama zatim pokušavaju imitirati pomoću umjetno induciranih stanja u laboratorijskih životinja.7 Ovi istraživači imaju tendenciju istaknuti podatke iz pokusa na životinjama koji su u skladu s rezultatima prethodnih kliničkih istraživanja, istodobno zanemarujući ili ignorirajući sporne podatke iz pokusa na životinjama (kojih obično ima u golemim količinama). Iako zagovornici eksperimentiranja na životinjama rutinski svojataju zasluge za otkrića do kojih se zapravo došlo u kontekstu kliničkih istraživanja,7 mnogi klinički specijalisti prepoznali su primarnu ulogu kliničkih istraživanja na ljudima. Preispitujući povijest hepatitisa, liječnik Paul Beeson je zaključio: „Napredak u razumijevanju i liječenju ljudskih bolesti mora početi i završiti s proučavanjem čovjeka... Hepatitis, iako gotovo „čisti” primjer napretka postignutog proučavanjem čovjeka, bez ikakve sumnje nije neobičan; zapravo, taj primjer je više pravilo nego izuzetak. Pozvat ću se na druge primjere: upala slijepog crijeva, reumatska groznica, tifusna groznica, Crohnova bolest i hiperparatireoidizam.”11

Slično tome, ključna otkrića u imunologiji,12 anesteziologiji,13 prvoj pomoći,173 alkoholizmu71,174 i psihofarmakologiji175,176 bila su temeljena primarno na kliničkom istraživanju i proučavanju ljudi. Nadalje, kliničko istraživanje je jedini način na koji se učinkovita edukacija o javnom zdravlju i programi prevencije mogu razvijati i ocjenjivati.