Ukupna dobno prilagođena stopa smrtnosti od raka desetljećima je bilježila stabilan rast sve do ranih 1990-ih godina,35,36 kada je počela sporo opadati, ponajviše zbog smanjenog pušenja cigareta.37

Kako bi potaknuli kontinuiranu podršku istraživanju raka — koja sada prelazi dvije milijarde dolara godišnje samo u SAD-u — istraživači i rukovoditelji istraživanja zavarali su javnost. 1987. godine Glavni računovodstveni ured (GAO) u SAD-u otkrio je da je statistika Državnog instituta za rak (NCI) „umjetno napuhala vrijednost stvarnog napretka”, zaključujući da se manipuliralo čak i jednostavnim petogodišnjim statistikama preživljavanja.38 Prije svega, NCI je nazivao petogodišnje preživljavanje „lijekom” čak i ako bi pacijent preminuo od raka nakon tog petogodišnjeg perioda. Također, ignorirajući dobro poznata statistička odstupanja, NCI je lažno sugerirao da je postignut napredak u terapijama određenih vrsta raka.38 Komentirajući obeshrabrujuće rezultate istraživačkog programa nakon 15 godina, epidemiolog i rukovoditelj programa John C. Bailar III. izjavio je 1986. godine: „Gubimo rat protiv raka. Čini se da je zaokret u naglasku istraživanja, od istraživanja tretmana do istraživanja prevencije, nužan ako očekujemo značajan napredak u borbi protiv raka.”39 U jednom osvrtu na smrtnost od raka više od desetljeća nakon toga, Bailar je 1997. godine ponovio: „Područja koja više obećavaju su u prevenciji raka”.35

Jedno od objašnjenja je neopravdano fokusiranje na istraživanje na životinjama. Ključne genetske40, molekularne41, imunološke42 i stanične43 razlike između ljudi i drugih životinja spriječile su da životinjski modeli za istraživanje posluže kao učinkovito sredstvo za traženje lijeka protiv raka. Najviše se koriste miševi, iako vlastiti časopis te industrije Lab Animal priznaje: „Miševi su zapravo loši modeli za istraživanje većine ljudskih oblika raka.”44 Vodeći istraživač raka Robert Weinberg komentirao je: „Predklinički [životinjski] modeli za istraživanje ljudskih oblika raka velikim dijelom su izrazito loši... Farmaceutske tvrtke svake godine profućkaju stotine milijuna dolara na korištenje takvih modela.”45 Prema riječima Cliftona Leafa, koji je i osobno prebolio rak: „Ako želite shvatiti gdje se pogriješilo u ratu protiv raka, miševi su jako dobro mjesto za početak.”45