Piše: Tanja Rudež
Postignut je veliki napredak u liječenju AIDS-a, ali to nije dostatno. Naš cilj je pronaći tretman koji će omogućiti da HIV pozitivna osoba nakon nekoliko mjeseci postane negativna - rekao mi je Luc Montagnier, ovogodišnji dobitnik Nobelove nagrade za medicinu i fiziologiju, kada sam ga prije tri godine u Veneciji intervjuirala za Jutarnji list. Kao i svake godine, počevši od 1901., glasoviti Nobelov komitet prvog tjedna u listopadu priopćava dobitnike najvećeg svjetskog znanstvenog priznanja.
Luc Montagnier (76) i njegova kolegica Francoise Barre-Sinoussi (61) nagrađeni su za otkriće HIV-a (virus humane imunodeficijencije), uzročnika AIDS-a, dok je njemački znanstvenik Harald zur Hausen (72) Nobelov laureat postao jer je otkrio da human papiloma virus (HPV) uzrokuje rak grlića maternice.
Kada sam jučer na internetu vidjela da je Montagnier jedan od dobitnika najvećeg znanstvenog priznanja, bila sam vrlo radosna, ne samo zato što je Nobelov komitet nakon 25 godina spoznao važnost otkrića HIV-a nego i zato što sam Luca Montagniera dva puta intervjuirala za Jutarnji list: prvi put u siječnju 2001. godine u Parizu, a drugi put krajem rujna 2005. godine u Veneciji.
Fatalna bolest
Luc Montagnier i Francoise Barre-Sinoussi izolirali su HIV u veljači 1983. godine u Institutu Pasteur u Parizu. Bilo je to svega godinu i pol nakon što su u New Yorku i San Franciscu zabilježeni prvi slučajevi smrtonosno narušenog imunološkog sustava homoseksualaca. Fatalna bolest nazvana je AIDS (engleska kratica za Acquiered Immunodeficiency Sindrome, sindrom stečenog nedostatka imuniteta) i ubrzo se proširila diljem svijeta, u početku odnoseći živote homoseksualaca, hemofiličara i intravenoznih narkomana, a zatim su sve češće, posebice u Africi, žrtve bile žene i djeca.
Dok je nova i smrtonosna bolest tada svekodnevno zaokupljala pozornost medija i zastrašivala ljude, znanstvenici u laboratorijima diljem svijeta tragali su za njezinim uzročnikom. Luc Montagnier i Francoise Barre-Sinoussi, iz poznatog pariškog Instituta Pasteur što je ime dobio po Louisu Pasteuru koji je čovječanstvo zadužio otkrićem cjepiva protiv bjesnoće, prvi su otkrili da je uzročnik AIDS-a HIV. Spoznaja da mali, primitivni i perverzni biološki stroj, koji vrlo brzo mutira što onemogućava stvaranje cjepiva, bila je veliko znanstveno otkriće.
‘Ukradeno’ otkriće
- Nikada prije znanost i medicina nisu tako brzo otkrili i identificirali porijeklo neke bolesti te ponudili tretman kao u slučaju AIDS-a - priopćili su jučer iz Nobelova komiteta. No, otkriće HIV-a bilo je i predmet jedne od najvećih znanstvenih svađa 20. stoljeća. Naime, nekoliko mjeseci nakon što je Montagnier otkrio HIV, virus je izolirao i poznati američki istraživač Robert Gallo koji je zatim drsko prisvojio otkriće.
Izbio je skandal koji je vjerno prikazan i na filmu “A glazba i dalje svira”. Ipak, nakon cijelog desetljeća polemika, svađa i sudskih procesa Robert Gallo je Montagnieru priznao prvenstvo otkrića. Dvojica znanstvenika su se nakon toga pomirila, što mi je priznao i Montagnier tijekom intervjua u njegovu uredu u Institutu Pasteur u siječnju 2001. godine.
- Taj je sukob završen i mi smo u dobrim odnosima, čak smo dobili i nekoliko nagrada zajedno - rekao mi je tada Montagnier. Zanimljivo je, međutim, da Nobelov komitet u svom prioćenju nije uopće spomenuo Roberta Galla.
Tijekom našeg prvog susreta Montagnier je bio loše volje jer je noć prije došao s puta, a saznao je i tužnu vijest da mu je umro jedan prijatelj. Ipak, malo se “otkravio” kad sam ga zamolila da mi potpiše knjigu “Des virus et des homes” (“Virusi i ljudi”) u kojoj je na više mjesta citirao pokojnog hrvatskog znanstvenika Mirka Dražena Grmeka. Tada mi je rekao da je iznimno cijenio prof. Grmeka koji je preminuo 2000. godine u Parizu.
Mogli bi živjeti 120 godina
Moj drugi susret s Lucom Montagnierom, koji za sebe tvrdi da je agresivni borac protiv virusa, dogodio se na prekrasnom otoku San Giorggio Maggiore u Veneciji tijekom Prve konferencije o budućnosti znanosti. Tada sam napravila paralelni intervju sa šest poznatih svjetskih znanstvenika, među kojima je bio i Luc Montagnier, tada profesor emeritus i direktor Svjetske zaklade za istraživanje i prevenciju AIDS-a.
Odgovarao je na različita pitanja pa mi je tako rekao da smatra da je najveća prijetnja našem planetu demografski rast, da bi želio da se smanji jaz između znanstvenika i javnog mnijenja te da vjeruje kako bi ljudi mogli živjeti 120 godina. Tada je Montagnier bio dobro volje pa je priznao da je u mladosti mnogo čitao Julesa Vernea i ruske pisce znanstvene fantastike, što je utjecalo na njegovu odluku da se bavi i znanošću. Bio je čak i duhovit.
- Bilo bi super kada bi fizičari izmislili nove vidove putovanja, primjerice let brzinom svjetlosti - rekao je u šali kad sam ga pitala hoće li ljudi kolonizirati druge planete u 21. stoljeću. Nije mu manjkalo optimizma jer je baš kao i četiri godine ranije bio uvjeren u pobjedu znanosti nad AIDS-om, protiv kojega još nema efikasnog cjepiva, ali zahvaljujući kombinaciji različitih lijekova (nažalost skupih i nedostupnih siromašnima) oboljeli mogu voditi relativno normalan život.
Luc Montagnier (76) i njegova kolegica Francoise Barre-Sinoussi (61) nagrađeni su za otkriće HIV-a (virus humane imunodeficijencije), uzročnika AIDS-a, dok je njemački znanstvenik Harald zur Hausen (72) Nobelov laureat postao jer je otkrio da human papiloma virus (HPV) uzrokuje rak grlića maternice.
Kada sam jučer na internetu vidjela da je Montagnier jedan od dobitnika najvećeg znanstvenog priznanja, bila sam vrlo radosna, ne samo zato što je Nobelov komitet nakon 25 godina spoznao važnost otkrića HIV-a nego i zato što sam Luca Montagniera dva puta intervjuirala za Jutarnji list: prvi put u siječnju 2001. godine u Parizu, a drugi put krajem rujna 2005. godine u Veneciji.Fatalna bolest
Luc Montagnier i Francoise Barre-Sinoussi izolirali su HIV u veljači 1983. godine u Institutu Pasteur u Parizu. Bilo je to svega godinu i pol nakon što su u New Yorku i San Franciscu zabilježeni prvi slučajevi smrtonosno narušenog imunološkog sustava homoseksualaca. Fatalna bolest nazvana je AIDS (engleska kratica za Acquiered Immunodeficiency Sindrome, sindrom stečenog nedostatka imuniteta) i ubrzo se proširila diljem svijeta, u početku odnoseći živote homoseksualaca, hemofiličara i intravenoznih narkomana, a zatim su sve češće, posebice u Africi, žrtve bile žene i djeca.
Dok je nova i smrtonosna bolest tada svekodnevno zaokupljala pozornost medija i zastrašivala ljude, znanstvenici u laboratorijima diljem svijeta tragali su za njezinim uzročnikom. Luc Montagnier i Francoise Barre-Sinoussi, iz poznatog pariškog Instituta Pasteur što je ime dobio po Louisu Pasteuru koji je čovječanstvo zadužio otkrićem cjepiva protiv bjesnoće, prvi su otkrili da je uzročnik AIDS-a HIV. Spoznaja da mali, primitivni i perverzni biološki stroj, koji vrlo brzo mutira što onemogućava stvaranje cjepiva, bila je veliko znanstveno otkriće.
‘Ukradeno’ otkriće
- Nikada prije znanost i medicina nisu tako brzo otkrili i identificirali porijeklo neke bolesti te ponudili tretman kao u slučaju AIDS-a - priopćili su jučer iz Nobelova komiteta. No, otkriće HIV-a bilo je i predmet jedne od najvećih znanstvenih svađa 20. stoljeća. Naime, nekoliko mjeseci nakon što je Montagnier otkrio HIV, virus je izolirao i poznati američki istraživač Robert Gallo koji je zatim drsko prisvojio otkriće.
Izbio je skandal koji je vjerno prikazan i na filmu “A glazba i dalje svira”. Ipak, nakon cijelog desetljeća polemika, svađa i sudskih procesa Robert Gallo je Montagnieru priznao prvenstvo otkrića. Dvojica znanstvenika su se nakon toga pomirila, što mi je priznao i Montagnier tijekom intervjua u njegovu uredu u Institutu Pasteur u siječnju 2001. godine. - Taj je sukob završen i mi smo u dobrim odnosima, čak smo dobili i nekoliko nagrada zajedno - rekao mi je tada Montagnier. Zanimljivo je, međutim, da Nobelov komitet u svom prioćenju nije uopće spomenuo Roberta Galla.
Tijekom našeg prvog susreta Montagnier je bio loše volje jer je noć prije došao s puta, a saznao je i tužnu vijest da mu je umro jedan prijatelj. Ipak, malo se “otkravio” kad sam ga zamolila da mi potpiše knjigu “Des virus et des homes” (“Virusi i ljudi”) u kojoj je na više mjesta citirao pokojnog hrvatskog znanstvenika Mirka Dražena Grmeka. Tada mi je rekao da je iznimno cijenio prof. Grmeka koji je preminuo 2000. godine u Parizu.
Mogli bi živjeti 120 godina
Moj drugi susret s Lucom Montagnierom, koji za sebe tvrdi da je agresivni borac protiv virusa, dogodio se na prekrasnom otoku San Giorggio Maggiore u Veneciji tijekom Prve konferencije o budućnosti znanosti. Tada sam napravila paralelni intervju sa šest poznatih svjetskih znanstvenika, među kojima je bio i Luc Montagnier, tada profesor emeritus i direktor Svjetske zaklade za istraživanje i prevenciju AIDS-a. Odgovarao je na različita pitanja pa mi je tako rekao da smatra da je najveća prijetnja našem planetu demografski rast, da bi želio da se smanji jaz između znanstvenika i javnog mnijenja te da vjeruje kako bi ljudi mogli živjeti 120 godina. Tada je Montagnier bio dobro volje pa je priznao da je u mladosti mnogo čitao Julesa Vernea i ruske pisce znanstvene fantastike, što je utjecalo na njegovu odluku da se bavi i znanošću. Bio je čak i duhovit.
- Bilo bi super kada bi fizičari izmislili nove vidove putovanja, primjerice let brzinom svjetlosti - rekao je u šali kad sam ga pitala hoće li ljudi kolonizirati druge planete u 21. stoljeću. Nije mu manjkalo optimizma jer je baš kao i četiri godine ranije bio uvjeren u pobjedu znanosti nad AIDS-om, protiv kojega još nema efikasnog cjepiva, ali zahvaljujući kombinaciji različitih lijekova (nažalost skupih i nedostupnih siromašnima) oboljeli mogu voditi relativno normalan život.
Od ‘upoznavanja’ HPV-a do cjepivaHarald zur Hausen (72), profesor emeritus Njemačkog centra za istraživanje raka u Heidelbergu, nagrađen je za svoje otkriće da human papiloma virus (HPV) izaziva rak grlića maternice. Otkriće prof. zur Hausena omogućilo je drugim znanstvenicima da razviju cjepivo protiv HPV-a koje se danas u nizu zemalja preventivno daje tinejdžericama da bi se prevenirao rak grlića maternice. Harald zur Hausen dobio je polovicu od 1,4 milijuna dolara nagrade, a drugu polovicu dijele Montagnier i Barre-SinoussI. |
bglavac
edin.kecanovic
