Jedne noći neki čovjek usni san u kojem je vidio sebe kako korača plažom s Gospodinom. A po nebu su prolazili prizori iz njegova života. I primijeti uza svaki prizor tragove dvaju para stopala u pijesku: jedni pripadahu njemu, drugi Gospodinu. Kad mu se prikazao i posljednji prizor, okrene se i pogleda stope u pijesku. Puno puta uza stazu njegova života pojavljivao se samo jedan trag stopala. A bijaše to, opazio je, u najtežim i najtužnijim životnim trenucima.
Budući da ga je to uznemirilo, upita Gospodina: "Gospodine, rekao si da ćeš uvijek hoditi sa mnom odlučim li jednom slijediti Te. A primjetio sam da se upravo uz najteže trenutke u mom životu pruža samo jedan trag stopala. I ne razumijem zašto bi me ti ostavio onda kad sam Te najviše trebao."
A odgovori Gospodin: "Sine moj, drago moje dijete, volim te i nikad te ne bih napustio. A ono doba, doba tvojih iskušenja i patnji, koje prati samo jedan trag stopala u pijesku, bijaše to onda kad sam te nosio u naručju."