Piše: Ilko Čulić
Nakon kratkotrajne borbe s opakom bolešću u ponedjeljak je preminuo 65-godišnji Richard Rick Wright, klavijaturist i jedan od osnivača Pink Floyda. U šturoj vijesti objavljenoj na službenoj internetskoj stranici Floyda kao uzrok smrti naveden je karcinom, ali detalji još nisu objavljeni jer je njegova obitelj inzistirala na poštivanju privatnosti i otklonila mogućnost bilo kakvih istupa u javnosti.
Može se tek pretpostaviti da mu se zdravlje naglo pogoršalo tijekom ljetnih mjeseci, usred snimanja ranije najavljenog instrumentalnog solo albuma. Kolega i prijatelj David Gilmour, s kojim je odsvirao zadnju turneju dokumentiranu na nedavnom objavljenom koncertnom albumu “Live In Gdansk”, rekao je da su svi veliki dometi Pink Floyda bili neraskidivo
Može se tek pretpostaviti da mu se zdravlje naglo pogoršalo tijekom ljetnih mjeseci, usred snimanja ranije najavljenog instrumentalnog solo albuma. Kolega i prijatelj David Gilmour, s kojim je odsvirao zadnju turneju dokumentiranu na nedavnom objavljenom koncertnom albumu “Live In Gdansk”, rekao je da su svi veliki dometi Pink Floyda bili neraskidivo
povezani s Richardom i da ga nitko ne može zamijeniti.
Divio se avangardnom skladatelju Stockhausenu.
Iako je gotovo uvijek bio u sjeni drugih članova grupe, najprije Syda Barretta, potom Rogera Watersa i na kraju Davida Gilmoura, samozatajni Rick Wright ostavio je neizbrisiv trag u suvremenoj glazbi oslobođenoj striktnih žanrovskih podjela.
Pink Floyd su se odavno izvukli iz uvriježenih predodžbi o rock’n’roll bendu, ali Wright se nije deklarirao kao roker na početku karijere. U jednom od prvih novinskih prikaza njihova rada objavljenom u ljeto 1967. godine, kao Richardov najveći uzor istaknut je njemački avangardni skladatelj Karlheinz Stockhausen. Za razliku od Barreta i Watersa koji su u ranoj mladosti
najradije slušali blues, on je uživao u klasičnoj glazbi i kasnije joj se približio kao rijetko koji samouki muzičar.
Richard William Wright rodio se 28. srpnja 1943. godine u zapadnom Londonu. Poslije elitne privatne škole upisao je studij arhitekture na Regent Street Polytehnic School, gdje je 1965. godine upoznao Rogera Watersa i ostale članove svog prvog benda Sigma 6, a među njima i buduću suprugu Juliete Gale.
Prije dolaska karizmatičnog frontmana Syda Barretta koji je inicirao osnivanje Pink Floyda, Wright je bio izbačen iz politehničke škole i neko vrijeme je studirao glazbu s ambicijom da jednog dana postane uvaženi skladatelj poput Colea Portera. No Pink Floyd su ga odvukli na drugu stranu i Wright se 1967. prometnuo u virtuoza engleske psihodelične glazbe. Zvuk njegovih električnih Farfisa orgulja prekrio je legendarni album “Piper At The Gates Of Dawn” na kojem je debitirao i kao pjevač u Barrettovim kompozicijama “Astronomy Domine” i “Matilda Mother”.
Preraspodjela uloga unutar Floyda iznuđena Sydovim odlaskom iz grupe uoči snimanja drugog albuma “A Saucerful Of Secrets” ostavila mu je više prostora i za autorski rad. Na tom albumu prvi put bio je potpisan kao samostalan autor u pjesmama “Remember A Day” i “See Saw”. Na albumu “Ummagumma” svaki član benda dobio je priliku za jednu solo točku. Njegova je bila četverodijelna klavirska kompozicija inspirirana mitom o Sizifu.
Iako je gotovo uvijek bio u sjeni drugih članova grupe, najprije Syda Barretta, potom Rogera Watersa i na kraju Davida Gilmoura, samozatajni Rick Wright ostavio je neizbrisiv trag u suvremenoj glazbi oslobođenoj striktnih žanrovskih podjela.
Pink Floyd su se odavno izvukli iz uvriježenih predodžbi o rock’n’roll bendu, ali Wright se nije deklarirao kao roker na početku karijere. U jednom od prvih novinskih prikaza njihova rada objavljenom u ljeto 1967. godine, kao Richardov najveći uzor istaknut je njemački avangardni skladatelj Karlheinz Stockhausen. Za razliku od Barreta i Watersa koji su u ranoj mladosti
najradije slušali blues, on je uživao u klasičnoj glazbi i kasnije joj se približio kao rijetko koji samouki muzičar. Richard William Wright rodio se 28. srpnja 1943. godine u zapadnom Londonu. Poslije elitne privatne škole upisao je studij arhitekture na Regent Street Polytehnic School, gdje je 1965. godine upoznao Rogera Watersa i ostale članove svog prvog benda Sigma 6, a među njima i buduću suprugu Juliete Gale.
Prije dolaska karizmatičnog frontmana Syda Barretta koji je inicirao osnivanje Pink Floyda, Wright je bio izbačen iz politehničke škole i neko vrijeme je studirao glazbu s ambicijom da jednog dana postane uvaženi skladatelj poput Colea Portera. No Pink Floyd su ga odvukli na drugu stranu i Wright se 1967. prometnuo u virtuoza engleske psihodelične glazbe. Zvuk njegovih električnih Farfisa orgulja prekrio je legendarni album “Piper At The Gates Of Dawn” na kojem je debitirao i kao pjevač u Barrettovim kompozicijama “Astronomy Domine” i “Matilda Mother”.
Preraspodjela uloga unutar Floyda iznuđena Sydovim odlaskom iz grupe uoči snimanja drugog albuma “A Saucerful Of Secrets” ostavila mu je više prostora i za autorski rad. Na tom albumu prvi put bio je potpisan kao samostalan autor u pjesmama “Remember A Day” i “See Saw”. Na albumu “Ummagumma” svaki član benda dobio je priliku za jednu solo točku. Njegova je bila četverodijelna klavirska kompozicija inspirirana mitom o Sizifu.
 Članovi Pink Floyda na fotografiji iz 1967.; Wright je zadnji desno |
Nakon toga je s Ronom Geesinom radio na orkestraciji za grandioznu 24-minutnu naslovnu kompoziciju s albuma “Atom Heart Mother”, a u međuvremenu je kompletirao impozantan arsenal klavijatura u koji su ušle Hammond Orgulje, električni klaviri Fender Rhodes, Wurlitzer i Hohner te analogni sintesajzeri Moog i VCS3 kao simboli prelaska u visokotehnološku fazu na albumu “The Dark Side Of The Moon”. Za razliku od razvikanih simfo-rock klavijaturista Ricka Wakemana (Yes), Tonyja Banksa (Genesis) i Keitha Emersona (ELP) koji su uživali u predugim solo dionicama i dokazivanju sviračke superiornosti, Wright je bio preokupiran istraživanjem novog zvuka. Tehnološke inovacije savršeno su se uklapale u njegov autorski doprinos “Tamnoj strani mjeseca”, a prije svega u genijalnu “kozmičku” kompoziciju “Great Gig In The Sky”.
Nakon još jedne velike uloge odigrane na ploči “Wish You Were Here”, Roger Waters potisnuo ga je u drugi plan. Višegodišnja napetost kulminirala je na snimanju albuma “The Wall” i Richard je tada bio izbačen iz Pink Floyda, navodno zbog problema s kokainom. Vratio se sedam godina poslije, kad se Gilmour riješio Watersa.
Stare razmirice koje su se godinama vukle po sudovima na koncu su ipak zaboravljene, pa su Waters, Gilmour, Wright i Mason ipak zasvirali zajedno na pozornici Live Eighta. Nakon više od tri desetljeća ponovno su se oglasile i legendarne Farfisa orgulje jer je Gilmour u koncertnu promociju solo albuma “On An Island” uvrstio i nekoliko pjesama ranih Floyda. To su bili posljednji nastupi Richarda Wrighta.
bglavac
irida
