• Pogled s visine od 990 kilometara iznad površine Europe. Iza slijedi Jupier, a mala točkica lijevo ponad njega je Io

Iako za sada još nema nikakvih dokaza da bi igdje osim na Zemlji postojao život, Europa se već dugo vremena smatra najpogodnijim kandidatom za potragu za "biološkim aktivnostima".

Europini oceani leže ispod nekoliko kilometara leda pa su se znanstvenici pitali koliko u njima uopće ima kisika, s obzirom da se smatra da nastaje na površini uslijed djelovanja nabijenih čestica sa Sunca.

Zna se da je kisik nužan za životne metaboličke procese, osim kad su u pitanju bića s "egzotičnom kemijom", koja mogu preživjeti na sumporu ili metanu.

Najveći ocean na Europa sadrži dvostruko više vode od svih zemaljskih oceana zajedno, a najnovija istraživanja govore da bi u njemu moglo biti i stotinu puta više kisika nego se mislilo.

Kako bi provjerio koliko se kisika može nalaziti u Europinim oceanima, Richard Greenberg sa Sveučilišta Arizona proučavao je njezinu površinu, koja bi mogla biti stara "samo" 50 milijuna godina, što iznosi jedva 1 posto starosti Sunčevog sustava, te se još uvijek mijenja.

On je razmatrao tri moguća načina dopiranja vode na površinu: postepenim polaganjem novog materijala na površinu, otvaranjem pukotina koje ispunjava svježi led odozdo te pomicanjem komadića površine na čije mjesto dolazi svježi materijal.

Koristeći procjenu za proizvodnju kisika na površini, Greenberg je otkrio da je njegovo otapanje u oceanu najvjerojatnije toliko brzo da bi koncentracija kisika samo u nekoliko milijuna godina mogla preteći razine kisika u oceanima na Zemlji.

"Koncentracije tog kisika mogle bi biti dovoljne, ne samo za podržavanje života mikroorganizama, nego i većih životinja koje troše više kisika", rekao je Greenberg.

Dobra vijest za razmišljanje o porijeklu života je da bi na Europi vrlo vjerojatno postojala "odgoda" od nekoliko milijardi godina prije nego bi prvi površinski kisik stigao do oceana.

Bez te odgode prva bi pre-biotička kemija i prve primitivne organske strukture bile uništene oksidacijom, odnosno hrđanjem.

Oksidacija je opasna osim ako organizam nije razvio zaštitu od opasnog djelovanja kisika. Slična odgoda u proizvodnji kisika na Zemlji vjerojatno je bila ključna za razvoj života.

Izvor: www.net.hr