NATO svakodnevno bombardira civile, a mi svjedočimo jednom od perverznih načina na koji se manipulira milionima ljudi u zapadnoj hemisferi. Vojne intervencije i bombardiranja podvaljuju se kao velike humanitarne i financijske žrtve Zapada, pod parolom proširivanja demokracije.

 

Dominantni masmediji, radio, časopisi i posebno TV zapadne Europe imaju puna usta o situaciji u Libiji. Komentari tih medija su u pravcu likvidacije Gadafija s kormila Libije zbog njegovog navodnog diktatorskog režima koji je nehuman. Pri tome NATO svakodnevno bombardira civile.

Najglasniji za vojnu intervenciju u Libiji su klasično Ameri i Velika Britanija, ali ovaj put i Francuska koja je sada također postala jako glasna u pravcu uništenja Gadafija. Nakon što je Vijeće Sigurnosti UN-a, u ožujku, donijelo većinom glasova odluku o zabrani leta nad Libijom, otvorile su se sve mogućnosti vojnih intervencija iako je tada libijsko vodstvo reagiralo s prekidom vatre i vojnim akcijama.

U takvoj situaciji Zapad je morao pronaći razlog da napadne Libiju iako je Gadafi prihvatio rezoluciju UN-a i nije koristio više svoje avione za vojne akcije u građanskom ratu koji se je razbuktao. Zapad je tada sve učinio da krene bombardirati Libiju. To je dakle taj paradoks: Zapad s jedne strane napada Libiju zbog tiranije i nehumanosti Gadafija, a istovremeno ide u bombardiranje gdje danonoćno mnogi civili pogibaju, da bi ih se onda nazivalo kolateralnim žrtvama.

Svuda se u masmedijima zapadne Europe besramno slavi ubijanje svakog čovjeka koji je na strani Gadafija u Libiji, a prijeti se međunarodnim sudom Gadafijevoj vojsci koja je u obrani svog državnog suvereniteta. Da li je to humanizam i demokracija koju zapad tako histerično reklamira na sve strane?

Privatizacija nafte je osnovni razlog napada na Libiju

Očito da zapadnim medijima nije stalo do mira i ljudskih prava nego oni zastupaju politiku slavlja u ubijanju onih koji imaju drugačije stavove od njihovih u vezi privatne svojine nad izvorima nafte. Zapadni kapital svakako želi poubijati sve one koji ga sprečavaju u toj jako željenoj privatizaciji, koju onda naziva "širenje humanizma i demokracije".

Zapad želi silom maknuti Gadafija i jer im smeta što Libija ima društvenu zaštitu stanovništva. Svi građani Libije imaju besplatnu zdravstvenu zaštitu, kao i besplatno mirovinsko osiguranje za sve građane, a posebno za samohrane majke, starije osobe ili djecu bez roditelja. Ameri su najmanje sto godina iza Libijskog sistema socijalne zaštite građana i to im očito jako smeta. Zato je Gadafi nehuman i zato treba što prije taj nehumani sistem uništiti bombama, da ne bi svijet saznao da može postojati takvo nedemokratsko društvo s besplatnom socijalnom zaštitom.

Zapadu smeta što nemaju vlasništvo i kontrolu nad Libijskom naftom. Recimo u Saudijskoj Arabiji vlada najprimitivniji diktatorski režim i ne postoji žešća diktatura u nijednoj drugoj arapskoj zemlji, ali Ameri vole i ne diraju Saudijsku Arabiju, a Europljani šute ko ribe.

Zapadni kapital želi što prije donijeti svoju amero-europsku demokraciju koja će ljudima oduzeti sva ta socijalna prava koja sada u Libiji imaju. Zapad želi što prije privatizirati sve izvore nafte u Libiji kao i sva postrojenja za preradu i promet nafte i naftnih derivata. Žele privatizacijom u stvari prebaciti svo vlasništvo u inozemne ruke kao što su to uradili i u Iraku.

Demokracija je šarena laž

Sva nafta u Saudijskoj Arabiji je okupirana s postotcima prihoda koji idu firmama iz Amerike. E, kad je tako onda nema veze što u Saudijskoj Arabiji vlada diktatura i što nema demokracije i što se ljudska prava nehumano gaze. S druge strane Gadafi mora biti smaknut iako ima visoko razvijenu društvenu samoupravu u svojoj zemlji i socijalnu zaštitu građana kakvu Ameri neće imati ni za sto godina.

Prema tome, demokracija je šarena laž koju zapadni mediji stalno ponavljaju kao pokvareni gramofon tako da je većina građana time toliko hipnotizirana i programirana da više nitko ne može progledati u stvarno stanje stvari. Većina ljudi, upravo zbog mediske manipulacije, ne vidi da Gadafija žele smaknuti zato što ne da privatizaciju Libijske nafte koja bi onda na taj način trebala doći u ruke zapadnog velikog kapitala.

Vojni troškovi se plaćaju iz poreza radnih ljudi

U svim zapadnim zemljama vojni troškovi se plaćaju iz poreza, a ta sredstva su stvorili radni ljudi svojim radom, iako vojne intervencije idu u korist velikih kapitalista koji zarađuju na proizvodnji i potrošnji oružja. Nakon toga veliki kapitalisti sudjeluju još i u krađi novo osvojenih zemalja gdje onda kroz privatizaciju otimaju sve u svoje ruke. Dakle, radni ljudi plaćaju rat, daju živote a krupni kapital ima prihode. Zbog toga se građani sustavno uvjeravaju preko medija da je vojna intervencija na Gadafija dobra i humana stvar, i da je to obaveza Zapada da na taj način bombama širi svoju demokraciju.

Većina Europljana je obasuta i opijena medijskim informacijama i jako je malo onih koji imaju šansu da gledaju stvari na drugačiji način od onog medijski programiranog.

16.06.2011.

www.newsmart.me