Čudo je uvijek humano

preuzeto sa: http://www.jutarnji.hr/komentari_i_misljenja/kolumne/clanak/art-2008,3,27,kustic_kolumna,113711.jl

Živko Kustić

JUTARNJA PROPOVIJED

Ovih pouskrsnih dana u misnim biblijskim čitanjima sustavno se prikazuje izvorna misao ranoga kršćanstva (Dj 3,11-26). Mlada zajednica na čelu s Petrom nema još ni posebnih zakona ni vještina - zna samo za Isusa Krista koji je umro i uskrsnuo i trajno je s njima. Petar se boji da netko ne bi njega smatrao izvorom čudesnih moći pa one što su vidjeli učinjeno čudo upozorava: “Što nas gledate kao da smo svojim snagama ili pobožnošću postigli da ovaj prohoda?”. Kršćanin ništa dobro, osobito čudesa, ne čini samo svojom snagom, čak ni svojom molitvom ili bilo kakvom tajnovitom vještinom.

Eto opet jasne razlike između mudraca i čarobnjaka s jedne, a vjernika s druge strane. Mudracu i čarobnjaku može se u ovom, makar i plemenitom smislu priključiti i znanstvenik.

ƒI znanost može postići uspjehe koje za prosječne ljude djeluju čudesno. Zato treba znanja i vještine. Ali čudo je nešto drugo, njega ne proizvodi ni vještak ni čarobnjak ni znanstvenik, nego se Bog odaziva na zaziv vjernika i sam čini dobro u korist čovjeka.

Tu je i uvijek prepoznatljiva razlika između čuda i tajnovite senzacije. Gdje se ne događa nešto dobro za čovjeka - nema čuda, makar događaj bio izazvan od nekoga tko se predstavlja kao čudotvorac. Isus nije učinio ni jedno čudo da sebe dokaže nego da nekima pomogne. Onda čuda djeluju i kao dokaz da je na djelu Bog čovjekoljubac. U tom smislu čudesa su u kršćanstvu zapravo drugorazredna popratna pojava.

Bog može i prirodnim uzrocima postići primjerice brže ozdravljenje, a može se poslužiti i mimonaravnim utjecajima. Vjernik ne vjeruje radi čuda nego se čudu raduje zajedno s Bogom koji ga čini i čovjekom koje ono koristi. Ne treba se s toga čuditi kad crkveno vodstvo ne voli razglašavati neka čudesna ukazanja i slične pojave. Čim senzacija postaje važnija od čovjekoljublja, dobro je biti oprezan. Kad se netko čudom hvali da nekoga omalovaži i ponizi, ili čuda nije ni bilo ili je zlorabljeno. A za vjerničku zajednicu lažno je čudo opasnije od nevjere - jer je plod nevjere koja već postoji pa se izmišljenim čudesima krije.ƒ