DEŽULOVIĆ o Sotoni i Predsjednik Hrvatske biskupske konferencije i đakovačko-osječki nadbiskup Marin Srakić izdao je ovih dana alarmantno “Upozorenje” - tako je, naime, naslovljeno - povodom osječkog koncerta poznate njemačke skupine Gregorian.

“Grupa Gregorian ne izvodi kršćanski gregorijanski koral, već obrade pop i rock hitova s naglašenim sotonističkim elementima”, upozorava nadbiskup Srakić nevine, mlade duše. “Tvorac ove grupe je Nijemac Frank Peterson, tvorac i ezoterijskog benda Enigma, poznatog po okultnim skladbama također u obliku gregorijanskih napjeva, u kojima se mogu naći i poneke kršćanske antifone izvrnute naopačke!”

Da ga, eto, ne zna, čovjek bi se sažalio na Sotonu, starog jarca potpuno izgubljenog u svijetu visoke informacijske tehnologije. Ljudi su dolje digitalno vizualizirali vlastite misli, desetogodišnji klinci preselili u mobitele i provaljuju Pentagonove šifre, a najbolje čega se Đavo sjetio jest - poruka napisana naopako.

- Misliš da će provalit? - pitao je onomad stari Sotona svoga mladog slugu, zavedeno neko jadno dijete, nakon što mu je pustio novu pjesmu Led Zeppelina, “Stairway To Heaven”.

- Nema šanse, Gospodaru - odgovorio sam mu odrješito. - A što to?

- Pa poruku, slušaj - stavio je Princ Tame ploču na gramofon i ovaj put je pustio unatrag. - Ha? Čuješ? “Oh, here’s to my sweet Satan...” Šta kažeš?

- Impresivno, Gospodaru – odgovorio sam zadivljen. - I još ćemo zaradit pare na gramofonima što se vrte naopako!

- A, ne! Poruke moraju ostati skrivene!

- Ne razumijem, zašto? - pitao sam ja dječje zbunjen.

- Zašto, zašto...? Zato što... - iznervirao se On. - Jel ti imaš domaći za sutra?

Do danas, eto, teologiji je ostalo nepoznato zašto bi Sotona svoje mračne poruke - u namjeri da otruje što više nevinih, mladih duša - ostavljao naopako zapisane na nosačima zvuka, koji se, čak ni na najnovijim digitalnim medijima, ne mogu tako, dakle unatrag, i reproducirati? Gospodar Tame bio bi po tome uvjerljivo najveći kreten u cjelokupnoj povijesti svih prostora i svih vremena.

Veći kreten, ako je to uopće moguće, bio bi jedino kad bi svoju poruku ostavio skrivenu u pjesmi koja bi, puštena normalno - onako dakle kako će je zapravo čuti svi koji je uopće slušaju - svojim stihovima slavila čistotu puta u Raj. Poput, eto, balade “Stairway To Heaven”. To bi bilo kao da je smislio reklamu za Coca-colu, koja se čuje samo kad se Pepsi-cola pušta naopako. Recimo, kad se povraća.

A najveći kreten Đavo bi svakako bio kad bi se njegova poruka, skrivena primjerice u pjesmi njemačke grupe Gregorian, puštena naopako razotkrivala kao - kršćanska antifona, dojmljivi neki psalamski refren iz Svetog pisma. Što bi bilo kao da je smislio reklamu za Coca-colu, ali tako da se u reklami za Pipi puštenoj naopako čuje slogan Pepsi-cole.

Da radi u marketingu, bogami se Đavo ne bi kruha najeo.

Nije stoga problem što nas crkveni učenjaci već pola vijeka uvjeravaju kako se u popularnoj muzici - od Beatlesa i Zeppelina do Jay-Z-ja i Lady Gage - kriju Sotonine poruke. Da sam ja nekakav nadbiskup, bio bih upravo arktički miran pred tako imbecilnim neprijateljem. Problem je, međutim, što nas biskupi uvjeravaju da je Sotona upravo nevjerojatno lukav, i što nam kao dokaz te kolosalne prepredenosti nude njegove idiotske zagonetke iz enigmatskih revija.

- Mišo Kovač! - upao je tako nadbiskup Srakić na sastanak Biskupske konferencije. - Mišo Kovač pjeva sotonističke poruke! Četrdeset godina mi je trebalo da ga provalim!

- Mišo Kovač?! - gledali su ga ostali.

- Aha, slušajte! - izvadio je nadbiskup Mišinu singlicu “Bijela lađa” iz 1973., pa je stavio na stari gramofon. - Kad se stavi naopako, čuje se sotonistička poruka, “živim danas, ne mislim na sutra”!

- Nevjerojatno! - krstili su se biskupi slušajući Mišu. - Stvarno, jasno se čuje. “Živim danas, ne mislim na sutra... svatko od nas na svoj način luta”! Strašno!

- Apage Satanas!

- Kako... je to moguće? - krstio se kardinal Bozanić.

- Tako što je to gramofonska ploča - dosadilo na kraju čistačici. - Kad se gramofonska ploča stavi naopako, čuje se B-strana.

Ukratko, uvjeravaju nas nadbiskupi kako je Genij Zla čije je najveće lukavstvo što nas je uvjerio da ne postoji, isti onaj mastermind iz Doma za posrnule anđele s posebnim potrebama, što s izbačenim jezikom smišlja za Lady Gagu stihove naopako! Najiskrenije, ne znam tko bi u tom slučaju bio veća budala: onaj koji nas uvjerava da ne postoji, ili oni koji nas uvjeravaju da postoji.

I da svoje đavolski lukavo šifrirane poruke šalje u pjesmama ili novinskim tekstovima koji obavezno sadržavaju naoko besmislene budalaštinama poput, štajaznam, natas teews ym ot s’ereh ho, a završavaju glupavom antipapinskom doskočicom “u Rimu umiru”.

 

• 

  Njemačka grupa Gregorian

  http://www.jutarnji.hr/boris-dezulovic-o-sotonizmu--okapoan-i-olz/982009/