Neki se od njih i vraćaju jer, piše Večernjak, narušenog zdravlja, spremni su rasprodati sve što imaju da pobijede bolest, a marokanski iscjelitelj za svoj tretman od njih ne želi uzeti ni lipe.
Tu su, dakako, i rezultati, svjedočanstva ljudi koji su od njegova posljednjeg posjeta Zagrebu u proljeće doživjeli medicini neobjašnjiva poboljšanja, pa i čudesna izlječenja najtežih dijagnoza.
Kako se Hrvati vraćaju Marokancu, tako se i on sada već četvrti put vraća Hrvatima, zahvaljujući svom zagrebačkom prijatelju Asadu Sabo Ajelu – svom nekadašnjem pacijentu, kojemu je prije dvije godine u nekoliko dana uklonio tumor gušterače, potom i dijabetes.
I stoga danas nesebično u svom domu ugošćuje Torabija kako bi pomogao što više bolesnih ljudi – kao nekoć njemu. A njih je 300 tisuća, samo u Hrvatskoj.
Pribroje li se tome pacijenti iz Libije, Bahreina, Saudijske Arabije, Senegala, Francuske i rodnog Maroka, kamo mu na vrata dolaze iz cijelog svijeta, brojka doseže nekoliko milijuna ljudi.
"Ne liječim ja, to kroz mene liječi Bog. On me izabrao između mnogih i dao mi dar, koji ne želim unovčiti. Svoj dar samo želim podijeliti s ljudima", priča ovaj 56-godišnjak koji potječe iz obitelji imućnih poljoprivrednika.
- PIXSELL
- Na Zagrebački velesajam ovih se dana slijevaju rijeke ljudi
Taj Božji dar, kako naziva svoju sposobnost iscjeljenja, osjetio je kao petogodišnjak, no prva mu je pacijentica bila jedna djevojka u vrijeme dok je studirao agronomiju.
Njezin strah od ispita koji se manifestirao jakim glavoboljama riješio je jednim pokretom ruke, kada se i uvjerio u ono što je oduvijek znao.
Samo što, godinama kasnije, jednostavno nije znao što bi s tim, stoga se u svojoj 40. godini zatvorio u kuću odakle nije izišao idućih 13 godina!
No, k njemu su dolazili najprije susjedi, sve dok se fama o čudotvorcu iz Rabata nije proširila i na susjedne zemlje.
Prije četiri godine Torabi je izišao iz kuće i krenuo u svojevrsnu misiju, u susret svima onima koji nisu u prilici doći k njemu.
Obitelj, supruga, tri sina i kći, u tome su ga, kaže, podržali. "Moraju, pa nitko od njih nikad nije bio bolestan", smješka se.
"Ja sam običan čovjek, pa se koji put razbolim nekoliko dana, ali nikad u životu nisam bio kod liječnika..."
A liječnika više ne trebaju ni šeici, prinčevi ni šefovi vlada i država koji kod njega traže pomoć, baš kao i običan puk, od čega ne pravi razliku: ne zanima ga nacionalnost, boja kože ni vjera.
A u Hrvatsku se, kaže, dolazi odmoriti jer mu ovdašnji ljudi ne uzimaju energiju, nego mu je daju, tvrdi Marokanac, koji se u 13 godina izolacije jako zaželio ljudi.
Doduše, društvo mu je pravilo pet planeta, no o tome nerado govori – jer bi ga malo tko razumio, piše Večernjak.
17.10.2009.
edin.kecanovic
bglavac
vanessa
irida
