U Hrvatskoj se u tišini uvodi jedan od najvažnijih stupova tehnokratskog sustava – Fiskalizacija 2.0.
Dok mediji i “oporba” fokus javnosti prebacuju na spektakularne teme – Thompson, Vjesnik, nazivi ulica, ustaše, antifašistički prosvjedi, ideologije i skandali – kroz fiskalizaciju, u tišini, postavlja se temelj za digitalnu kontrolu cjelokupnog gospodarstva, a time u skorijoj budućnosti i građana. U isto vrijeme Fiskalizacija 2.0 ne proizvodi headline-e, podijele, rasprave, ne izaziva skandale.
Drugim riječima: dok svi raspravljaju o ideologiji i prošlosti, dok se dijelimo na ove ili one, temelj tehnokracije se postavlja sada, praktično i neopazivo.
Što Fiskalizacija 2.0 znači i kako nas to vodi prema tehnokratskoj kontroli? Pogledajmo korak po korak.
1️⃣ Fiskalizacija 2.0 – što je i kako djeluje
Fiskalizacija 2.0 je digitalna evidencija svih transakcija, B2B i B2C (poslovanje prema potrošačima, građaninu) , u realnom vremenu.
Kada poslovanje, B2B (Business-to-Business) i (B2C) prema potrošačima zaživi:
- Svaka tvrtka, trgovina, ugostiteljski objekt ili pružatelj usluga postaje čvor podataka u sustavu.
- Kupac dobiva digitalni račun – putem emaila, mobilne aplikacije ili digitalnog novčanika
- Račun se istovremeno evidentira u centralnom sustavu Porezne uprave, što omogućava praćenje svake transakcije, svake kupovine, svakog prihoda.
B2C = kada ti kupuješ kao obični građanin
Sve ove situacije su B2C:
- kupiš kavu u kafiću → račun je B2C
- kupiš nešto u trgovini → B2C
- naručiš uslugu od obrtnika (npr. vodoinstalater ti popravi slavinu) → B2C
- kupiš online u web-shopu kao fizička osoba → B2C
- frizer, kozmetičar, serviser → sve B2C
Dakle: tvrtka/obrt → građanin = B2C.
- Fiskalizacija 2.0 ide prema tome da svaki račun koji građanin dobije bude digitalno evidentiran na centralnom sustavu država–posrednik–Porezna uprava.
- To znači da će država imati uvid u svaku tvoju kupovinu, ne samo poslovne transakcije među firmama.
Ukratko:
B2C = sve što građani kupuju, sve što mi kao osobe plaćamo — to postaje dio centralne digitalne evidencije.
Kako to može izgledati u budućnosti:
Ako spojiš B2C fiskalizaciju i digitalnu valutu (CBDC), digitalni ID, dobiješ praktično potpuni nadzor nad potrošnjom svakog građanina:
- Identitet je povezan s računom – digitalni ID ili broj računa otkriva tko je potrošač.
- Svaka transakcija se evidentira – svaki B2C račun, svaka kupovina, bilo online ili u trgovini, šalje se u centralnu bazu.
- Digitalni novac je programabilan – vlast može:
- blokirati određene kupovine
- ograničiti potrošnju po kategorijama (npr. gorivo, alkohol, luksuz)
- automatski naplaćivati kazne ili poreze
- Praćenje i analiza ponašanja – vlast može analizirati navike, preferencije, financijske obrasce svakog građanina.
Ukratko: svaka kupovina postaje digitalni otisak, a sustav spaja “tko je kupio” + “što je kupio” + “kada i gdje” = potpuna transparentnost i kontrola.
Fiskalizacija 2.0 nije samo porezna mjera – to je temelj za nadzor i automatiziranu kontrolu. (Tehnokraciju)
2️⃣ Zašto se prvo uvodi nadzor firmi
Strategija tehnokrata je jasna: prvo kontrolirati tvrtke, pa tek onda pojedince. Zašto:
- Firme već drže ogromnu količinu podataka o potrošačima.
- Lakše ih je prisiliti na digitalizaciju i fiskalnu evidenciju nego milijune građana odjednom.
- Tvrtke postaju senzori sustava, izvori podataka koji omogućuju prediktivnu kontrolu.
Analogija: “Ako želiš kontrolirati rijeku, prvo kontroliraj izvore vode.” Firme su ti izvori.
Posljedica za građane
- Kada se sustav uspostavi kod firmi, svaka B2C transakcija je već spremna za centralni nadzor.
- Sljedeći logičan korak: digitalni novac + digitalni ID (najavljen za 2026.) → potpuna kontrola potrošnje i ponašanja.
3️⃣ Digitalni ID i digitalna valuta
Fiskalizacija sama po sebi nije potpuna kontrola, ali je temelj:
- Digitalni ID povezuje osobni identitet s transakcijama, zdravljem, kretanjem i pristupom uslugama.
- Digitalna valuta (CBDC) omogućava programabilni novac: ograničenja potrošnje, automatske kazne, geolokacijska pravila.
- Kada se spoji s fiskalizacijom 2.0, svaka kupovina i transakcija postaje nadzirana i predvidiva.
Sustav koji se gradi je algoritamski i automatiziran – nagrađuje, kažnjava i upravlja ponašanjem.
4️⃣ EU i „Demokratski štit“ – vanjska legitimacija
- EU standardi i regulativa dodatno osnažuju sustav: verifikacija digitalnog identiteta, transparentnost i interoperabilnost podataka.
- Fiskalizacija, digitalni ID i CBDC ne rade u vakuumu – povezani su s europskim sustavom, koji sve to legitimira kao „modernizaciju i zaštitu demokracije“.
- Rezultat: Hrvatska dobiva infrastrukturu potpune tehnokracije, usklađenu s europskim pravilima, ali bez potrebe da javnost uopće razumije što se događa.
5️⃣ Digitalni račun – kako građani sudjeluju
Građani će primati digitalne račune:
- Email – račun stiže direktno u inbox.
- Mobilna aplikacija trgovine – račun se evidentira u loyalty ili shopping aplikaciji.
- Porezni portal – centralna evidencija omogućava pregled svih transakcija.
- Kasnije – digitalni novčanik i CBDC – račun postaje automatski dio digitalnog profila i novčanog toka.
Zaključak: građanin praktički ne mora ništa činiti, ali svaka njegova kupovina je transparentna, predvidljiva i pohranjena u centralnom nadzoru.
6️⃣ Šira slika: od fiskalizacije do potpune kontrole
Kada spojimo sve elemente – fiskalizaciju 2.0, digitalni ID, digitalnu valutu, EU regulativu i verifikaciju na društvenim mrežama – dobivamo:
- Potpunu predvidljivost ponašanja – algoritmi mogu pratiti što kupuješ, koliko trošiš, gdje se krećeš, i prema tome upravljati pristupom uslugama.
- Automatizirane nagrade i kazne – digitalni novac može se programirati da ograniči potrošnju ili nagradi „dobro ponašanje“.
- Centralizaciju moći – privatni život, financije i osobna sloboda postaju podložni nadzoru i kontroli.
- Postavljanje temelja tehnokracije – fiskalizacija 2.0 nije kraj, nego prvi korak u sustavu koji spaja ekonomiju, digitalni identitet i algoritamsku kontrolu.
- Fiskalizacija 2.0 = temelj.
- EU regulativa („Demokratski štit“) + verifikacija + digitalni ID + CBDC = kompletni tehnokratski okvir.
- Na kraju, to nije teorija – to je stvarni tehnički okvir za sustav potpune kontrole, gdje građani postaju predvidljivi, transparentni i manipulabilni entiteti.
Dok hrvatska javnost raspravlja o zabavi, ideologiji i povijesti, temelj tehnokracije se gradi. Fiskalizacija 2.0 je prvi kamen temeljac – preko firmi, digitalnih računa i podataka o transakcijama.
Sljedeći korak je digitalni ID i valuta, povezana s EU regulativom i digitalnim nadzorom. Sustav je već na putu da kontrolira i oblikuje ponašanje građana u realnom vremenu.
Ako se ovo shvati ozbiljno, jasno je da kontrolu i svijest o njoj ne možemo prepustiti nikome drugome – niti politici, niti institucijama. Svaka promjena počinje od pojedinca, razumijevanja i odbijanja pasivne uloge u sustavu.
Rješenja
Kada govorimo o rješenjima za fiskalizaciju 2.0 i nadolazeću tehnokraciju, važno je razumjeti zašto ih nitko ne može učiniti umjesto nas – sustav je osmišljen tako da pasivnost znači automatiziranu kontrolu. Rješenja su praktična, individualna i kolektivna, i svako zahtijeva svjesnu odluku.
1️⃣ Informiranost i edukacija
- Što učiniti: razumjeti što fiskalizacija 2.0, digitalni ID i digitalna valuta u stvarnosti znače, te informirati o tome druge
- Zašto je važno: bez znanja, sustav oblikuje percepciju i stvara privid normalnosti.
- Nitko drugi ne može učiniti ovo umjesto nas: informacije se primaju i procesuiraju osobno; kritičko razmišljanje je individualno.
2️⃣ Svjesni izbor potrošnje
- Što učiniti: koristiti gotovinu kada je moguće, odabrati trgovine koje ne forsiraju digitalne račune, ograničiti digitalne transakcije.
- Zašto je važno: svaka digitalna kupovina postaje podatkovna točka u sustavu.
- Nitko drugi ne može umjesto nas: izbor potrošnje je osoban; ne može susjed, ni političar, ni influencer odlučiti za nas.
3️⃣ Odbijanje centraliziranog digitalnog identiteta
- Što učiniti: odbiti registraciju za digitalni ID; koristiti alternativne identitete ili rješenja koja minimiziraju praćenje.
- Zašto je važno: digitalni ID je ključna točka integracije osobnih podataka, financija i kretanja.
- Nitko ne može umjesto nas: samo osoba sama može odbiti biti identificirana i programabilna kroz sustav.
4️⃣ Svjesno povezivanje s drugima
- Što učiniti: stvarati mreže podrške koje ne ovise o sustavu; razmjena informacija, alternative u poslovanju, lokalne zajednice.
- Zašto je važno: izolirani pojedinac lako postaje “predvidljiv element” u sustavu.
- Nitko ne može umjesto nas: zajedništvo i mreže se grade osobno, aktivno, s punom sviješću.
5️⃣ Interna autonomija i duhovni razvoj
- Što učiniti: razvijati unutarnju slobodu, svijest o vlastitim odlukama, sposobnost razlikovanja stvarnog i iluzornog utjecaja.
- Zašto je važno: tehnokracija cilja na upravljanje emocijama, strahom i ponašanjem.
- Nitko ne može umjesto nas: nitko ne može internalno osloboditi našu svijest, to je osobni proces.
Rješenja postoje – ali ih sustav ne može i neće donijeti.
Svako rješenje – informiranost, kritička svijest, kontrola nad digitalnim identitetom, izbor potrošnje i unutarnja autonomija – može doći samo iz nas samih. Sustav ne može učiniti „što mi ne želimo“, a svi pokušaji traženja spasioca izvana završavaju time da postajemo pasivni sudionici u vlastitom nadzoru.
Poruka: rješenje je mi – svjesni, aktivni, povezani, autonomni.
https://2012-transformacijasvijesti.com/







irida
edin.kecanovic

















