U čitavoj priči oko dr. Franje Jurčevića najmanje razumijem novinare koji uz ime i prezime kastavskoga župnika lijepe atribut kontroverznosti, a toliko ih je da čovjek pomisli kako je taj sluga Božji i u službenim dokumentima zaveden kao Kontroverzni Franjo Jurčević.
    Bog neka me kazni obavezom pribivanja Jurčevićevim propovijedima ako mi netko objasni čime je taj svećenik zavrijedio da mu se tepa kako je buci-buci kontroverzan kad je ustvari duboko perverzan. Jer nije perverzija – kao što naučava Sveta Mati Crkva – iskazivati ljubav prema pripadnicima ili pripadnicama istoga spola nego je perverzno poticati ljude na zlostavljanje i ponižavanje drugih ljudi s ciljem da se zadovolji vlastita pohota.
    Ne bih ulazio u to nastoji li Franjo Jurčević utažiti svoju sladostrast prema idealima svetosti, kreposti i čvrste vjere, koji su mu usađeni odgojem i obrazovanjem, ili se u njegovom slučaju radi o fizičkoj nasladi koju izazivaju orgijastični prizori linča i makljaža. Postoje, nadam se, stručni i savjesni ljudi koji će dijagnosticirati stvarne uzroke njegova dahtanja nad nasilničkim pothvatima klero-fašista na beogradskim ulicama. I koji će kastavskom župniku pružiti adekvatnu pomoć.
    B ojim se da među odgovornim osobama u Crkvi nema nikoga tko bi pozitivno utjecao na teško stanje u kojem se već duže vrijeme nalazi Franjo Jurčević. Tamo stvar zapinje već na dijagnozi. Jer ako Crkva na sladostrasno balavljenje svoga službenika o sudionicima Povorke ponosa kao »moralnim nakazama i psihopatima« i kao »bolesnicima« koje je beogradska policija trebala prepustiti ubilački nastrojenim »normalnima« pa da oni s njima »malo prodiskutiraju«, gleda kao na marginalan iskaz netolerancije, onda za Franju Jurčevića u toj Crkvi nema lijeka.
    Ako Crkva Jurčevićev poziv »normalnim Zagrepčanima« da se ugledaju na »normalne Beograđane« i da se na isti način pokušaju obračunati sa sudionicima Gay Pridea u glavnom gradu Hrvatske, smješta u sferu »slobode govora na kojoj inzistira suvremena demokracija«, onda je stručna pomoć potrebna i toj Crkvi. Pa bi svoju riječ o stanju u koje je zapala Jurčevićeva firma trebala kazati ona struka čiji je posao – kažimo to blagim administrativnim jezikom – da preispita zakonske osnove djelovanja organizacija čiji dužnosnici zagovaraju mržnju i nasilje.
    A ko u Crkvi doista misle ono što nam priopćuju iz Riječke nadbiskupije – da Jurčevićeve poruke »dobivaju na važnosti upravo time što ih prenose javni mediji« i da je to dokaz kako je »lakše dobiti reklamu zbog neodmjerenosti nego zbog duhovnosti« – tada su o sebi rekli više nego što ih je itko pitao. A i o toj se duhovnosti, koja nedvosmislene pozive na zločin iz mržnje naziva »neodmjerenošću«, saznalo više nego što je Crkva htjela odmjeriti da se zna.
    Tko nakon ovoga kaže da je Crkva šutjela, taj se pravi gluh.

Preuzeto iz Novog Lista
http://www.novilist.hr/

----------------

Pogledajte molim Vas od dr.Franje Jurčevića web stranicu koju on vodi u
Kastvu i pripada njegovoj Župi, njegov blog a tako i na forumu...

---------------

lp, boro

http://budan.blog.hr/