Halil Džubran (1883.-1931.)*

Tada reče bogataš: Govori nam o Davanju.

A Učitelj odvrati: Dajete samo mrvičak ako dajete od

što je vaše bogatstvo nego stvari koje čuvate i pazite iz

straha da vam sutra ne zatrebaju? A sutra, što će sutra

pijesku dok hodočasnike prati do svetoga grada? I što

je strah od nužde nego nužda sama? Nije li žeđ, koje se

strašite dok vam se izvor prelijeva, neutaživa? Ima ih

koji daju mrvičak od mnogoga što imaju ・ i daju to da bi

ih drugi prepoznali, i njihova skrivena želja obezvrjeđuje

su vjernici života i darežljivosti života, i njihova škrinja

nikad nije prazna. Ima ih koji daju s radošću, i ta je radost

krštenje. Ima ih koji daju ne upoznavši boli davanja, niti

traže radosti, niti daju opominjući se vrline; oni daju kao

što u dolini mrča širi miomiris u prostor. Rukama takvih

govori Bog, i na njihove se oči smiješi na zemlju.

razumijevanjem. I čovjeku široke ruke veća je radost

naći onoga tko će primiti nego samo davanje. A

ima li išta što ćete zadržati? Sve što imate jednog će se

vama, a ne vašim baštinicima.

Često kažete: „Dao bih, ali samo potrebitima.・ Ali

voćke u vašem voćnjaku ne kažu tako, ni stada na vašem

pašnjaku. Daju da bi mogli živjeti, jer zadržavati znači

noći, vrijedan je svega što vi imate. I onaj koji je zaslužio

piti iz oceana života zaslužuje napuniti čašu i iz vašega

potočića. I koja zasluga može biti veća od one što leži u

hrabrosti i povjerenju, dapače u milosrđu, primanja? I

ogoljelu i njihov ponos postiđen? Prvo gledajte da

sami zaslužite biti davatelji, i oruđe davanja. Jer, odista,

život daje životu ・ dok ste vi, koji se smatrate davateljima,

I vi primatelji ・ a svi ste vi primatelji ・ ne prihvaćajte

njegovim darovima kao na krilima. Jer, previše se sjećati

prostodušniju zemlju za majku, i Boga za oca.

maronitski kršćanin, libanonski pjesnik

s engleskoga preveo Marko Grčić