PROČITANO

512

PUTA

OD 14.01.2018.

Atomsko sklonište - II dio

Primjetna je i promjena glavne teme pjesama. Velika većina je posvećena "ljubavnim temama", što na jeziku Atomskog Skloništa znači opisivanje ponašanja i osjećanja pripadnica ljepšeg pola, i skoro u potpunosti kritikovanja istog, ali opet uz dosta stihova divljenja ženskoj ljepoti. Jedina pjesma čiji stihovi nastavljaju tradiciju antiratnog i pesimističkog u poeziji Atomskog Skloništa je "Moramo Zamoliti Prolaznike". Jedna - ali vrijedna, i nažalost opet proročanski stoprocentno tačna : "Pričali su mi dok smo bili djeca da ljudi žele ljubiti / sad na vratima kucaju vojnici tražeći nešto za ubiti".

Te godine Atomci bilježe mnogo televizijskih snimanja, a u Beogradu realizuju i film u režiji Miroslava Jokića. Na snimanju filma uporno je insistirao Boško Obradović. Rezultat je bila priča sastavljena od video numera precizno prateći koncepciju Atomaca. Na početku filma su scene koje prikazuju okruženje kao poslije atomske katastrofe: pustoš, ruševine i olupine. Dok se na kraju filma ipak dolazi do vedrijih snimaka. Film je krajnje profesionalno realizovan i za cijeli projekat je obezbjeđeno dovoljno novca za snimanje. Neke scene su snimljene u Puli, ali velika većina je urađena u Beogradu na različitim lokacijama, između ostalog deponija smeća i auto otpad na početku (u cilju dočaravanja uništenja i razrušenosti), a zelena polja i prometni autoput na kraju (obnavljanje prirode i ljudske civilizacije). Kompletna ekipa filma je uložila mnogo truda, ali najveći napor učinili su sami članovi Atomskog Skloništa: Bruno, Boško, Dragan, Sergio i Zdravko naročito snimajući scene u gomili smeća i otpada.

Destinacija snimanja sledećeg albuma, godinu dana kasnije, bio je Londonski JAM studio. Bruno Langer je sem pisanja muzike preuzeo i ulogu tekstopisca, čime u potpunosti preuzima sve ključne funkcije. Urađena u vrhunskoj produkciji Johna Etchellsa, i snimljena za samo dva dana (!!!) ploča "Mentalna Higijena" postaće njihov najprodavaniji i najpopularniji album, ustoličujući ih na sam vrh tadašnje jugoslovenske rock scene (dobiće titulu grupe godine za 1982.). Ovom istinskom remek djelu je pošlo za rukom ono što malom broju albuma uspije: da istovemeno bude i vrlo komercijalno i jednako kvalitetno. Iako je pred kraj snimanja albuma bilo pregovora sa Jugotonom, Sklonište je ipak ostalo vjerno svojoj matičnoj diskografskoj kući RTV Ljubljana. Vrhunska muzika i novi, svježi i primjetno drugačiji tekstovi doveli su grupu na vrhunac popularnosti od početka djelovanja. Dok su ostale naše grupe iz samog vrha rock i hard rock muzike početkom osamdesetih prolazile kroz krize, prestanke rada ili priklanjanja kratkotrajnom naletu novog talasa, Atomsko Sklonište je ostalo dosljedno svom pravcu i to im je na kraju i donijelo vrhunski uspjeh, bez puno osvrtanja na ono što drugi rade, a neki treći uzaludno pišu, znajući da će njihov način djelovanja ostaviti neizbrisiv trag u muzičkoj umjetnosti na ovim prostorima. Mentalna Higijena (sa vrhunskim ilustracijama na omotu) donijeće im i najveći hit za mnogobrojne top liste. Bilo trenutne, bilo top liste desetljeća ili vijeka. To je svakako "Treba Imat Dušu", koja je puna tri mjeseca bila suvereni broj 1 na jugoslavenskim top listama. Pored nje, tu su još i maestralne i efektne: "Na Palubi Jada", "Jonhy", "Žuti Kišobran", "Kraljica Cigana", te dvije predivne: "Rahela" i "Iza Zida". Najbrža pjesma na albumu je "Pun Mjesec". Album zatvara "Mutna Rijeka", čiji je tekst nastao po istinitom događaju. U toj pjesmi, solo dionicu je odsvirao poznati saksofonista Mell Collins (jedno vrijeme zvanični član grupe "King Crimson"). Sve ove pjesme zajedno donijeće albumu veliki uspjeh, ogroman tiraž, (ploča se za manje od mjesec dana prodala u preko 150.000 primjeraka i na kraju dostigla platinasti tiraž) a grupi dobru podlogu za još jednu uspješnu turneju po čitavoj državi. Zanimljivo je da je po turneji po BiH, Atomsko Sklonište sviralo po dva koncerta za jedno veče, a Sergio Blažić, koji bi po pravilu trebao najteže da podnese tih 4 sata svirke, bi prvi koncert koristio "za zagrijavanje" a tek na drugom bi pružao najviše i doživljavao najveće zadovoljstvo umjesto umora i iscrpljenosti.

Uspjeh "Mentalne Higijene" im je dao i odvažnost da sa svojom muzikom pokušaju prodor i van granica naše zemlje. Rezultat tog (prvog) pokušaja je album "Space Generation" (sniman na Floridi, objavljen 1983. godine) na kojem je objavljeno 9 pjesama (uglavnom sa dva posljednja albuma) ovaj put otpjevane na engleskom jeziku. Nekim pjesmama je promjenjen i aranžman, i rezultat je bio album primjetno blažeg senzibiliteta, mada je vjerno prenio velike hitove grupe. Kada su se nakon američkih koncerata vratili kući i ponovo krenuli na turneju, nastupi su im predstavljani pod sloganom "Povratak iz Amerike".

Šesti studijski album "Zabranjeno Snivanje", snimljen je i objavljen 1984. godine. Kao promotivne pjesme najviše su prezentovane laganije kompozicije: "Nježan i Mlad" i "Jutro" (koja je predstavljala još jedan izlet u akustiku, sa predivnim gitarskim solom). Ipak tek među ostalim numerama ("Tražila Je Lice Ljubavi", "Tvoj Princ", "Ljubomora" i "Jučerašnje Sutra") kriju se briljantni momenti. Ostali dio materijala nije dostigao neku široku popularnost (kao i cijeli album) mada je nesumljivo da se radi o više nego kvalitetnim pjesmama. Čak je i dizajn omota najsiromašniji od svih njihovih ploča; pored osnovnih podataka, ništa se više ne nalazi na omotu, čak ni tekstovi pjesama. Kao glavni likovni motiv iskorištena je slika Andrea Mantenje: "Mrtvi Hrist".

Iste godine Atomsko Sklonište i dalje neumorno nastupa širom zemlje, i odlučuju se za realizaciju još jednog živog albuma. Ovoga puta, za tu namjenu iskoristiće, praktično već tradicionalne, septembarske koncerte na stadionu Tašmajdan. Album simbolično nazvan "Jednom U Životu" (pojaviće se u prodaji sledeće, 1985. godine) predstavlja posljednji oficijelni zapis na kojem se pojavljuje Sergio Blažić. On se ni jednog trenutka tokom rada Atomskog Skloništa nije predavao pred smrtonosnom bolešću (rak limfnih žlijezda), već godinama nastupajući na koncertima sjedeći na stolici. Zbog dugogodišnjeg tretmana hemoterapijama i zračenjem, njemu je potpuno opala kosa. Nakon svakog većeg koncerta on je morao ići na terapije u onkološku kliniku ljubljanske bolnice. Svaka svirka za njega je predstavljala novu pobjedu. "Jednom U Životu" je prikazao Serđa i drugove u najboljim momentima. Zbog svega toga album nosi gotovo bolnu atmosferu u 7 spektakularnih izvedbi, u kojima na gotovo svakoj najviše dolazi do izražaja upravo Sergio, njegove neograničene glasovne mogućnosti i najosjećajnija vokalna interpretacija ikad zabilježena u našoj rock muzici. Na dosta pjesama, u prvom planu je upravo njegova neposredna komunikacija sa vjernom publikom što albumu u najvećoj mjeri i donosi potresni osjećaj tuge koji se prožima kroz razarajuću muziku. Stvarno bi bio pretežak zadatak izdvojiti neku numeru. Od uzbuđujuće "Olujni Mornar" koja otvara ploču pa do "Djevojka Br. 8" kojom sprektakularno završavaju, nalazi se 33 minute najbolje žive svirke ikad snimljene kod nas.

U proljeće 1985. godine Sergio učestvuje u snimanju pjesme "Za Milion Godina" u sklopu "Yu Rock Misije" koja je pratila svjetsku humanitarnu akciju "Band Aid". Kao vrhunac akcije, juna te godine održan je veliki koncert domaćih muzičara u Beogradu. Atomsko Sklonište nastupa pred kraj koncerta. Standardno dobro su odradili svoj dio posla, ali prava poslastica je došla na kraju njihovog nastupa: poslije vokalnog dijela pjesme "Ljubomora", Sergio se povukao sa bine, a ostatak Atomaca je raspalio žestok instrumental. Salva teškog rocka je istinski zapalila publiku na stadionu, ali i pred TV ekranima širom zemlje.

Atomsko Sklonište nastupa posljednji put sa Sergiom 21.07.1986. godine, na oproštajnom koncertu u pulskoj diskoteci "Piramida". Tada su nastupili u standardnoj postavi Blažić, Gužvan, Langer, Širola, pojačani Eduardom Kancelarom za klavijaturama.

Langer i Gužvan sa američkim saradnicima pripremaju još jedan album na engleskom jeziku. Za potrebe pripreme i snimanja tog albuma oni u ljeto 1986. odlaze na Floridu gdje provode skoro cijelu godinu. Tamo im stiže loša vijest: Sergio Blažić - Đoser umire u Pulskoj bolnici 18.01.1987. Sahranjen je dva dana kasnije pred više od 4.000 ljudi.

Langer i Gužvan nastavljaju rad na albumu i "This Spaceship" donosi 8 starih pjesama, u temeljno izmjenjenim aranžmanima (neki su doveli pjesme gotovo do neprepoznatljivosti). Jedino su dvije pjesme nove, mada su i za njih iskorištene neke teme i gitarski rifovi iz starijih pjesama. Izlazak tog albuma, licencno objavljenog kod nas bez ikakvog uspjeha baš kao ni na američkom tržištu, ujedno predstavlja i kraj prvog, legendarnog desetogodišnjeg, perioda grupe.

Poslije kraja

Tokom 1987. godine Bruno Langer učestvuje kao gost grupe Time, na turneji "Legende Yu rocka". Snimak legendarne "Majko Zemljo" koji su izveli Time, Langer i Janez Bončina zabilježen je na duplom koncertnom LP-u. Sledećih godina, Bruno nastupa sa raznim saradnicima i, sve češće, boravi u inostranstvu, naročito u Americi.

Krajem osamdesetih sa novom postavom Bruno održava Atomsko Sklonište koje će novi studijski album "Criminal Tango", sniman početkom 1990., objaviti krajem te godine. U novoj postavi su bubnjar Nikola Duraković i gitarista Ranko Svorcan. Langer je već od ranije preuzeo i ulogu pjevača, ne želeći da nekome drugom prepusti vokalne dionice, iako je bilo dosta kandidata za to mjesto. Tokom zadnjih par godina, najčešće spominjana opcija je bio sarajevski pjevač Mladen Vojičić Tifa, koji je često isticao da mu je Serđo bio jedini iskreni i pravi prijatelj. U snimanju albuma "Criminal Tango" učestvovao je član grupe iz ranih dana, Paul Bilandžić koji zbog privatnih obaveza nije sa ostatkom grupe putovao na koncerte koji su tokom ljeta utabali stazu za izlazak albuma. Za plakate tokom turneje iskorištena je slika sa omota prethodnog albuma "Zabranjeno Snivanje". "Criminal Tango" se može svrstati u dobro poznatu kategoriju: "što se više sluša - sve je bolji" a nesumljivo je da se radi o temeljno izmjenjenom zvuku benda. Na albumu se nalazi nekoliko izvanrednih kompozicija, među kojima i "Tajna" posvećena Đoseru, a na kojoj gostuje saksofonist Berislav Jurišić.

1990. i 1991. godine Atomci održavaju bogatu koncertnu aktivnost u, još uvijek, velikoj Jugoslaviji. Na njima, a i kroz mnogobrojne intervjue, Bruno širi glas razuma, ljubavi i dobre volje u okruženju koje sve lagano postaje katastrofalno, baš onako kako je opisano u pjesmama Boška Obradovića. Nastavljajući tradiciju da svira svugdje gdje se okupljaju rokeri, koji pokušavaju ostati iznad narastajuće kataklizme, sad već istorijski gest rock'n'roll misionarstva ljubavi i razuma, Bruno čini krajem avgusta 1991. godine nastupajući na tradicionalnoj "Zaječarskoj Gitarijadi" (odmah nakon nastupa na beogradskom Avala Festu), u vrijeme kada su bezumni oružani sukobi u Hrvatskoj već uveliko počeli. Negdje u to vrijeme Langer najavljuje novi album koji se trebao zvati "Snajper", ali do realizacije tog projekta nikad nije došlo.

Karijeru Skloništa, Bruno narednih par godina više vezuje za inostranstvo. Tako će za izdavačku kuću sa Floride "East Europe Records" 1992. godine izaći album "East Europe Man", koji sadrži numere stvarane i objavljivane ranijih godina. Većina pjesama je sa albuma "This Spaceship", dok su jedine dvije na našem jeziku sa "Criminal Tango". Najzanimljivija je svakako "Chinese Bike" koja otvara album. Tom kompozicijom, Atomsko Sklonište je "uskočilo" na američku listu "Top 100". Takav uspjeh nikome sa ovih prostora prije njih (a ni poslije) nije pošao za rukom. Na taj način Sklonište je dostiglo nešto što ni njima samim na vrhuncu popularnosti u zemlji nije uspjelo, ali ni mnogim našim grupama (Yu Grupa, Smak, Bijelo Dugme, Korni Grupa, Divlje Jagode...) koje su imale šansu načiniti značajniji uspjeh na zapadnom muzičkom tržištu. Atomci su bili među potencijalnim kandidatima za nastup na koncertu Woodstock 1994, povodom obilježavanja dvadeset i pete godišnjice održavanja najvećeg rock festivala svih vremena. Međutim, iako već najavljeni, otpali su sa spiska, čime je koncert ostao bez jedine savremene grupe antiratne orijentacije koja svojim tekstovima neposredno propagira mir.

Na domaćem tržištu, novi album "Terra Mistica" izlazi 1995. godine. Bio je to prvi i poslednji album koji je izdat za Croatia Records (bivši Jugoton). Na njemu se nalazi 9 kompozicija jednostavnog izraza u standardnom rock stilu.

Iste godine RTV Slovenija, diskografska kuća koja je pod ranijim nazivom RTV Ljubljana izdala sve dotadašnje "domaće" albume Atomskog Skloništa je na tržište izbacila CD kompilaciju sa hitovima grupe pod nazivom "1976 - 1986", a nešto kasnije i CD "Vol.2" tog izdanja. Bruno Langer najavljuje snimanje novog studijskog albuma 1999. godine pod nazivom "Portobello Street", po londonskoj ulici u kojoj se prodaju stvari iz 60-ih godina. Ni taj album nikad nije snimljen.

Sa prestankom suludih ratova na balkanskim prostorima, i Atomsko Sklonište je, na oduševljenje brojnih rockera, ponovo počelo nastupati po, sad već susjednim, balkanskim zemljama. Ukupno gledano, Atomsko Sklonište svira češće nego prije, iako grupa više nije toliko popularna kao u zlatnom periodu. Bruno je i dalje svugdje rado viđen gost, možda i više nego ranije. U najvećem broju slučajeva nastupaju u sad već ustaljenoj postavi koja traje godinama i koja je postala najdugovječnija od svih postava Atomaca. Samo na nekim koncertima Nikicu Durakovića znao bi na bubnjevima zamjenjivati Stjepan Bobić (jedno vrijeme svirao u grupi Messerschmitt), a zamjena za Ranka Svorcana je Aleks Černjul, sin novinara Armanda Černjula koji je između ostalog radio i na autobiografiji Sergia Blažića koja nažalost nikad nije objavljena. Ta zamjena na mjestu gitariste je najčešće bila 1997. i 1998. kada je Svorcan bio angažovan na solo projektu zajedno sa Ljubom Vujičićem-Bananom (zajedno su bili autori tekstova i muzike). Rezultat te saradnje je album "Sjećanja" na kojem pored Svorcana i Durakovića, Davor Zgablić (KUD Idijoti) svira bas gitaru, a Dado Topić se pojavljuje kao gost.

Za novu 2001. godinu, na dočeku novog milenijuma, Atomci su svirali na beogradskom Trgu Republike, čime praktično ovjeravaju veliki povratak na koncertnu scenu bivše Jugoslavije. Treba svakako spomenuti i nastupe, kao predgrupa, legendarnim svjetskim hard rock bendovima na njihovim nastupima u Hrvatskoj: Motorhead, Uriah Heep i Whitesnake, kao i mnogobrojne nastupe na skupovima motociklista (bajkera) širom "regiona", kojima su Atomci već postali i jedan od zaštitnih znakova.

Kao tradicionalna manifestacija u znak sjećanja na Sergia Blažića, već 1988. godine se uspostavljaju "Đoserovi Memorijali". Prve godine Serđovi prijatelji iz malonogometnog kluba "Park Avenija '69" organizuju turnir u malom fudbalu, a sledeće godine su u manifestaciju uključuju i Blažićevi prijatelji iz svijeta muzike. Prije svih Bruno Langer, Dado Topić, Janez Bončina i Aki Rahimovski. Kompletna zarada od memorijala redovno će odlaziti u fond lige za borbu protiv raka. Muzički dio memorijala će desetak godina kasnije prerasti u najvažniji rokerski događaj u Hrvatskoj i istinski spektakl. Nažalost nakon 16 sezona, iz različitih razloga, tradicija se prekida 2004. i 2005. godine, ali je 19.memorijal ipak održan, 02/2006, s najavom da će naredne godine jubilarni, 20.memorijal biti vrhunska manifestacija.

Boško Obradović je preminuo 2000. godine od posljedica srčanog udara, profesor Gužvan je direktor firme. Privatno se bavi modifikacijom i konstrukcijom gitarskih pojačala, jako cijenjenih u Puli. Sve vrijeme tokom sviranja u Atomskom Skloništu on je koristio svoja pojačala, što je rezultovalo da se u zvuku Atomaca mogu prepoznati tri različita perioda tokom zlatnih godina rada. I zbog toga se može reći da je Gužvan imao možda i najveći uticaj na zvuk benda, naročito na nastupima uživo. Saša Dadić radi u "Uljaniku", inžinjer Zdravko Širola u preduzeću za puteve, dok se magistar Eduard Kancelar, sve vrijeme bez prestanka, bavi muzikom - doduše ne samo rock'n'rollom.