Danas su gotovo svi hrvatski elektronski i tiskani mediji objavili informaciju kako su podaci istraživanja OECD-a i ITIF Broadband Rankingsa govore kako se u Hrvatskoj najskuplje "surfa" ADSL Internetom. Pa, kako to?
U istom istraživanju stoji kako je u Europi prosječna cijena 1Mbps (megabita u sekundi, a ne megabajta kako pišu neki "ugledni" hrvatski portali) oko 3,5 američkih dolara (17,6 kuna), dok u istom istraživanju stoji kako je cijena 1Mbps ADSL prometa u Hrvatskoj čak 15 eura (oko 109 kuna).
Slično je i s prosječnim brzinama Interneta. Najbrži Internet, očekivano, imaju skandinavske zemlje - Finska (22 Mbps), Švedska (18,2 Mbps), a na trećem je mjestu Francuska sa 17,6 Mbps. SAD kao referenca ima prosječnu brzinu od oko 4,8 Mbps, dok je i na ovoj ljestvici Hrvatska gotovo na začelju s oko 2 Mbps. O Japanu nećemo niti govoriti, jer je njihova prosječna brzina veća od 60Mbps, dok je u Južnoj Koreji veći čak 23 puta!
Iako se hrvatski operateri i drugi "dušebrižnici" hrvatskog web prostora brane kako u paketu s Internetom daju i neke druge usluge, no kad se sve zbroji i oduzme u odnosu na ostatak svijeta cijena je i dalje – paprena! Ako u obzir uzmemo i dalje vrlo nisku penetraciju širokopojasnog Interneta u Hrvatskoj koji je manji od 12%, što je praktički žalosno. Gdje smo mi od Velike Britanije, Nizozemske, Danske, Finske i Norveške koji imaju penetraciju od nevjerojatnih 80%, ili onih najslabijih, Turske i Meksika, s penetracijom brzog Interneta od "samo" 40%.
I manje obrazovanim stanovnicima Lijepe naše je kristalno jasno da bez manjih cijena brzog Interneta nema značajnije penetracije, kao niti osjetnijeg rasta poslovanja na najvećoj svjetskoj mreži računala. Kako god okrenuli ovu priču – zaostali smo.
bglavac
edin.kecanovic
