Član mlabos

Upisao:

mlabos

OBJAVLJENO:

ZAŠTO SE RAZBOLIJEVAMO I KAKO SE LIJEČIMO (52 )

ZAŠTO SE RAZBOLIJEVAMO I KAKO SE LIJEČIMO (52 )
Poslije proučavanja literature, jedini zaključak je – nitko ne zna što je depresija. Da li je to reakcija na okolnosti, stanje bića, bolest, neuroza ili psihoza? Da li je sindrom, zbir malih simptoma, ili entitet? Većina se slaže da je ključno što osoba osjeća. DSM-IV nabraja slijedeće simptome: konzistentno depresivno raspoloženje, značajan gubitak interesa i zadovoljstva, poremećaj sna, gubitak energije, krivica, slaba koncentracija i samoubilačke misli.

Depresija

 Slikovni rezultat za depresija

Poslije proučavanja literature, jedini zaključak je – nitko ne zna što je depresija.

Da li je to reakcija na okolnosti, stanje bića, bolest, neuroza ili psihoza?

Da li je sindrom, zbir malih simptoma, ili entitet?

Većina se slaže da je ključno što osoba osjeća.

DSM-IV nabraja slijedeće simptome: konzistentno depresivno raspoloženje, značajan gubitak interesa i zadovoljstva, poremećaj sna, gubitak energije, krivica, slaba koncentracija i samoubilačke misli.

Ali skoro svaka kategorija neuroze može obuhvatiti neke od tih simptoma.

Koliko dugo morate imate samoubilačke misli da biste bili klasificirani kao depresivni.

 Tu se vidi kružno zaključivanje.

Ako se osjećamo depresivno i razmišljamo o samoubistvu, zanči da smo depresivni.

Ako smo depresivni, depresivni smo.

Uglavnom, većina pokušaja samoubistva uključuje depresiju.

Čak i ko postoji iznenadan događaj – gubitak bračnog druga, na primjer - mora postojati osnovna depresivna tendencija, auto-destruktivni aspekt.

U knjizi Depresija: integralni pristup, Herbst izvještava da petnaest posto depresivaca konačno završava samoubistvom.

Autori tvrde da je učestalost samoubistava različita od depresije.

Pedeset posto osoba koje su pokušale samoubistvo, po njihovoj procjeni, pokazivalo je neke depresivne simptome.

 Zatim postoje čuvene 'unipolarne i bipolarne depresije': oni koji su samo depesivni i oni kod kojih se smjenjuju uznemirena i manična stanja sa depresijom.

Neki tvrde da su to dvije odvojene bolesti.

Nekada je postojala kategorija 'endogene depresije', depresije koja nastaje iz nepoznatih razloga.

Zamijenjena je 'melankolijom'.

Nisam siguran koji napredak to treba predstavljati?

Neurotska depresija' je odstranjena iz DSM-IV.

Na žalost, 'neurotska depresija' nije uklonjena iz psihologije bolesnika.

Ja smatram da depresija ne znači 'neurozu', pošto ukazuje na visok stupanj represije i doslociranje funkcije.

 Rani gubitak majke, između jedanaeste i sedamnaeste godine, povezan je sa kasnijom depresijom.

Tako, sada u igru ulazi bol, iako u obimnoj literaturi sa raspravama o depresiji rijetko nailazimo na riječ bol.

Emocionalna potpora je neophodna za izbjegavanje ozbiljne, samoubilačke depresije, a ipak je depresivcima teško podnositi druge pored sebe.

Skloni su da budu krajnje zahtjevni, potišteni i ovisni, i žele živjeti kroz druge.

Istraživanja pokazuju da oni koji razvijaju 'novi pojam' ili ideju o novom početku, imaju najviše izgleda da prebrode depresiju.

 Mnogi neurotičari imaju visoku razinu hormona stresa.

Razlika je u tome što kod depresivca stres nema kuda ići, nema ispušnog ventila.

Ostali neurotičari mogu naći kanale kroz koje će se odliti napetost.

Depresivac to ne može.

Njegova represija je globalna, uslijed teške traume iz ranog djetinjstva, i uslijed krutog okruženja koje nije dozvoljavalo izljeve.

Roditelji depresivaca teže da sprovode striktnu disciplinu bez odgovaranja i ružnog ponašanja koje bi prošlo nekažnjeno.

Jedan ili drugi roditelj je emotivno udaljen od djeteta, tako da ono nema prostora da slijedi svoja osjećanja.

U takvim domovima prototip je osnažen a represija povećana.

 Nije ni čudo što osobe koje uzimaju lijekove za smirenje teže pogoršavanju svoje depresije, dok one koje uzimaju spidove nalaze izlaz.

Oni koji uzimaju droge, kao dopamin, koji ubija bol, ali djeluje i na ekscitatorni sustav, nalaze izvjesno olakšanje od depresije.

Globalna represija se malo podiže i oni dobivaju energiju da ustanu iz kreveta i krenu u život.

Takve droge preporučujemo na početku terapije, kada je pacijent ispod primalne zone i uopoće ne može osjećati.

Razinu boli malo snižavamo i omogućujemo izvjestan pristup osjećanjima dok osoba ne bude u stanju da sama osjeća.

Inače, u terapiji se neprekidno pokušava, sa malo uspjeha, i ostaje osjećanje još veće bespomoćnosti.

Istraživanje je pokazalo da osobe koje uzimaju prethodnike serotonina (inhibitorne neurotransmitere) nalaze izvjesno olakšanje u depresiji.

Iako to može zvučati paradoksalno, dodatna represija od droga može podići teret sa sustava, on više ne mora sve raditi sam i tako pomaže da dođe do izvjesnog olakšanja.

Tijelo je 'isforsirano' u odvraćanju boli.

Dodatni represori olakšavaju teret i osoba se može opustiti.

 Većina novih lijekova za smirenje, kao što je paksil, prozak i zolof, također sadrži pojačivače dopamina, tako da dobijamo lijek protiv boli sa dodatkom koji podiže sustav, dajući osobi više energije.

Dopamin uglavnom djeluje na stres i galvanizira sustav.

Ključni osjećaj kod depresije je represija.

Stvar je u tome što represije nije snažna i kreće se ka svjesnoj svijesti.

Osoba 'osjeća' represiju, teško, mućno osjećanje, s naporom diše, čak teško pokreće ruke, i to je depresija.

Uloga većine novih antidepresiva je da pomognu u potiskivanju.

Pomažu i lijekovi protiv anksioznosti.

Što je manja represija, osoba osjeća manju depresiju.

 

Dr Arthur Janov

nastavlja se...

SADRŽAJ UPISAO

Član mlabosMerlin6 Dodaj ili oduzmi Merlina

Smatrate člana mlabos dobrim članom portala? Nagradite ga Merlinom.

🔝

KOMENTARI

  • 19.06.2017. 21:49h

    Član emilio-iiMerlin0

    A život se životom hrani....

     

     

    *Zatim, dok rastu, stariji ljudi oko njih, svojim znatnim uticajem vrše na njih, teraju skupne tačke dece da postanu još čvršće uz pomoć povećane složenosti unutrašnjeg dijaloga.**

    ***Unutrašnji dijalog je proces koji neprekidno jača položaj skupne tačke, jer je taj položaj proizvoljan i zahteva stalno uvođenje novih snaga.*

     

     

    ....i to objašnjava ne samo zašto bogati ratuju a siromašni se razmnožavaju nego i sve ostale egoične akcije!?

    Mi kao da smo namjerno otrgnuti od Izvora i primorani tražiti "druge izvore"?

    U takvim okolnostima i nije čudno da se neke "ptice" same zatvore u kavez,da neki izgrade dvorište i suvereno laju ili da se netko čisto zabunkeriše?

    Neki sviknu na kolače i nije ih briga za naš "kruh" i to može biti ili nasljedno ili su na vrijeme utekli?

    A kada se netko buni da je u "blokadi" a kod kuče sprema "zimnicu" taj bi i mogao prezimiti ali i neče uteči?

    Imamo i termoelektrane koje imaju ugljen u zalihama i koji samo čeka svoj red da uđe u peč?

    I tako svi tražimo tu Sigurnost ali bi našim Gospodarima najteža pala naša Energetska neovisnost pa se od njih i može očekuvati "davanje do znanja" ali ne i Znanje!

     

    & šta je Parlament u Demokraciji pa i ako bismo sudili po narastanju Papirologije ali ne i Svijesti o "rupi bez dna"???

    h ttps://www.youtube.com/watch?v=ynlb9Q3VuRU

    Ili "što više želimo To nam više izmiče"... je kao kad bi nekome htjeli isprazniti glavu puneči glavu?

    A kad ono mogli smo i pomilovati na niže..... h ttps://www.youtube.com/watch?v=h8AlErpP_dc

     

     

     

     

  • 19.06.2017. 23:55h

    Član emilio-iiMerlin0

    Samo jedan letimičan "pogled".....

     

     

    *»Sve što si zaboravio, zapreteno je u tim oblastima

    tvog celokupnog bića«, rekao je. »Upotrebljavati te druge

    oblasti znači videti.«

    »Sada sam zbunjeniji nego ikad, don Huane«, rekao

    sam.

    »Ne krivim te«, rekao je. »Viđenje je otkrivanje

    srži svega, osvedočiti se o nepoznatom i okrznuti pogledom

    nesaznajno. To nije utešno, ali je tako. Vidovnjaci

    se obično izgube kada otkriju da je postojanje

    nepojmljivo složeno i da ga naša normalna svest svojim

    ograničavanjem slabi.***

     

    **Nikad u životu nisam imao takav napad melanholije.

    To je bila tuga bez određenog osnova; povezivao sam

    je sa sećanjem na dubine koje sam video u ogledalu.

    Bila je to mešavina čiste čežnje za tim dubinama i savršenog

    straha od njihove hladne usamljenosti.

    Don Huan je napomenuo kako je u životu ratnika

    krajnje prirodno biti tužan bez očiglednog razloga. Vi-

    dovnjaci kažu da svetlosno jaje, kao energetsko polje,

    oseća svoju konačnu sudbinu kad god su granice poznatog

    probijene. Samo jedan letimičan pogled na več-

    nost izvan čahure dovoljan je da se ugodnost našeg

    popisivanja poremeti. Melanholija koja iz toga nastaje

    ponekad je toliko snažna da može da odvede u smrt.

    Rekao je da je najbolji način da se melanholija

    iskoreni taj da se sa njom tera šega. Podrugljivo je

    protumačio kako je moja prva pažnja činila sve da povrati

    red koji je poremećen mojim susretom sa saveznikom.

    Pošto nije bilo načina da se on obnovi razumnim

    sredstvima, moja prva pažnja je to radila usmeravajući

    svoju moć na žalost.

    Rekao sam mu da ostaje činjenica da je melanholija

    istinska. Prepuštanje njoj, smušenost, sumornost,

    nisu bili delovi onog osećanja usamljenosti kad sam

    se sećao tih dubina.

    »Nešto je napokon doprlo do tebe«, rekao je. »U

    pravu si. Nema ničeg usamljenijeg od večnosti. I, nama

    ništa nije prijatnije nego da budemo ljudska bića.

    To je svakako suprotnost — kako čovek može da zadrži

    vezu sa svojom humanošću i da se ipak radosno

    i odlučno izlaže potpunoj usamljenosti večnosti? Bilo

    kad da rešiš ovu zagonetku, bićeš spreman za poslednje

    putovanje.«

    Tada sam potpuno sigurno znao razlog svoje žalosti.

    Ponovo mi se povratilo ono osećanje, ono koje sam

    uvek zaboravljao sve dok iznova ne bih shvatio isto:

    inferiornost humanosti naspram te stvari-po-sebi koju

    sam video u ogledalu.

    »Ljudska bića stvarno nisu ništa, don Huane«, rekao

    sam.

    »Znam tačno šta misliš«, rekao je. »Sigurno, mi

    nismo ništa, ali upravo to je ono što predstavlja konačni

    izazov, da mi ništaci možemo stvarno da se suočimo

    sa usamljenošću večnosti.«*

     

     

    .....celokupno biće i ta strašna'o-mila smrt!?

    I da nema žena mi ne samo da bismo izumrli nego i umrli od melanholije..... depresije,tuge,čežnje ili prije vremena???

    A uz celi-bat bi išla i platonska ljubav.... kao "država"#

     

     

     

IZDVOJENO

Terapije

🔝

IZDVOJENO

Najnoviji članci

🔝