Očekivanja i predrasude

Kad se rodimo i dođemo na ovaj svijet sve oko nas je neko novo iskustvo, nova radost i veselje. Svaki trenutak života je otkrivanje novih svijetova. Kako vrijeme prolazi sve više učimo i znamo i sve je teže naći te trenutke radosti i veselja jer smo spoznali nešto novo. Roditelji, okolina i društvo nas oblikuju da postanemo dio zajednice, što u konačnici je i u redu.

Problem nastaje kada slijepo počnemo pratiti norme i izgubimo svoju radoznalnost i propitivanje svega. Stvorimo uvjerenja i očekivanja iz pogrešnih shvačanja da drugi moraju biti kao ja. Stvorimo Ego koji preuzme sve aspekte našeg života. Tada iz očekivanja i projekcija koje stvaramo u sebi nastaju frustracije koje s vremenom postaju sve teže i razviju se u komplekse. To su stvari koje smetaju Egu ali Ego ima tendenciju i želju da raste i ne dozvoljava frustracijama da ga smetnu.

Ego ne shvaća i ne želi priznati da su frustracije i kompleksi njegove konstrukcije. Umjesto toga Ego želi rasti i biti sve jači. Hrani se parcijalim uspjesima i osjećajem moći kada se ostvari neki cilj. I onda opet pokreće novi ciklus koji će ga dići. A mi nestajemo i gubimo se, radost i veselje koje smo imali zbog otkrivanja svijeta su izgubljeni, ostaju očekivanja, frustracije, želje i ciljevi koje nam okolina postavlja.

I vrtimo se u tim krugovima u nadi da kad prođemo krug da je tamo zadovoljstvo, a uz put propuštamo život i sreću. Propuštamo veselja i radosti zbog svih tih "malih" stvari u životu koje nas nađu na putu. A samo da opet nađemo svoju dječju radoznalost i propitkivanje, da pogedamo svijet kroz čiste i nevine oči vidjeli bi koliko je život divan!