Ovo su dvije stranice oporuke moga oca koji je tragično nastradao 1989 godine pa prema tome nije bio svjedokom naše nacionalne sramote. Mi smo bili skromna obitelj i isto tako sa skromnim potrebama ali dovoljno bogati da nam oduzmu i ono posljednje što smo posjedovali. Otac je imao čitav niz lijepih predmeta koje je godinama skupljao sa svojih putovanja po svijetu jer je on bio pomorac prvo na našim brodovima a kasnije na stranim. Ali je to sve opljačkala njegova druga žena Milica i podijelila svojim prijateljima po Mađarskoj. A opljačkala je i sve ono što se dalo opljačkati. O tome svjedoči vjerno i ova oporuka koju prilažem poštovanom čitateljstvu kako bi moglo stvoriti ispravnu sliku o autoru, njegovoj prošlosti i njegovoj obitelji. Pa moglo bi se na koncu reći da je bio čovjekom ali da ga je skupo koštala njegova naivnost, djetinjatost i dobrodušnost.