U svojoj drugoj knjizi "U potrazi za izgubljenom srećom" napisao sam svoju ideju o pojmu "demon". Monizam ili Jednota je stanje najviše svijesti koja se simbolično imala prije pada iz Edena (Jedan).
U stanju svijesti Jednote intuicija je najvišeg stupnja. Sve ono što nam se ispriječi na putu postizanja najviše svijesti...monizma ili jednote je demonsko....(monizam-demonizam) i nije označeno etiketom dobra i zla jer je svako zlo za neko dobro i ..u relativnom smislu, suprotnosti uvijek hodaju u paru.
Dakle za nekoga je ista sila demonska, za nekoga anđeoska....sve u smislu razine svjesnog razumijevanja najviše Istne.Anđeo i demon su lice i naličje iste stvarnosti i tu su da svijest evoluira prema transcendenciji dualističkog gledanja (crno-bijelo).
Najbolji simbol ovoga što govorim je Tao(Jang-Jin). U svakom relativnom dobru ima zla i obratno, a sveukupnost stvarnosti čini TAO(DEO)...Boga.
Jedan ranokršćanski mistik i pustinjak je rekao:"Braćo, dok naša ljubav ne uzraste do stupnja da uzljubimo i demone nismo puno napravili na stazi ljubavi!"
Čovjek koji se nečega plaši zbog nerazumijevanja, obično će to proglasiti za demonsko ili đavolsko (znam iz vlastitog iskustva), a kada mu se granise svijesti(razumijevanja) prošire, shvati de se nije radilo o đavlu nego o višem naponu kojeg njegov dotadašnji bioelektrični potencijal nervnog sistema nebi podnio, pa se priroda pobrinula da ne dođe do pregaranja tako da je ponudila zaštitne mehanizme kao što su osuda, nevjera, sumnja, skepsa....
Čežnja za Bogom i neuvjetovanom ljubavlju je panacea za sve gore navedene energetske blokade iliti zaštitne mehanizme, koji nas čuvaju da rastemo polagano i postepeno prema sve većoj slobodi i sreći koja je naše rođendansko pravo.
bglavac
edin.kecanovic
