U spilju po zdravlje

Moćan razvoj farmakologije i industrijske proizvodnje lijekova potaknuo je liječenje lijekovima koje danas dominira u cijelom svijetu. Jednostavnost primjene,  dostupnost lijekova i njihovo brzo djelovanje stavili su farmakoterapiju na prvo mjesto svih načina liječenja. Ali, takvo liječenje ima i svoju mračnu stranu; lijekovi mogu izazvati patološka stanja koja su povezana s popratnim posljedicama.

Uzrok mnogih alergijskih poremećaja i nepoželjnih autoimunosnih procesa je u lijekovima. Poznato je da liječenje lijekovima ne obnavlja tjelesnu obranu. Zbog toga se mnogi liječnici vraćaju provjerenim prirodnim načinima iscjeljivanja te provode istraživanja kako bi otkrili metode liječenja u kojima se ne koriste lijekovi.

  Haloterapija (halos na grčkom znači sol) je jedna od tih metoda. Haloterapija je način liječenja u kontroliranom zračnom okružju koji simulira mikroklimu prirodne slane spilje.

Liječenje u prirodnoj slanoj spilji (speleoterapija) poznato je od davnina. Učinkovitost speleoterapije pripisuje se jedinstvenoj mirkoklimi koja vlada u spiljama. Prirodni suhi aerosol natrijevog klorida glavni je ljekoviti sastojak spiljske mikroklime. Stvara ga konvektivna difuzija sa zidova od soli. Proces  ozdravljenja dodatno potiču i drugi faktori u spilji: ugodna temperatura i vlaga te  negativno ioniziran zrak u kojem nema bakterija niti alergena.

Pretpostavku da je speIeoterapija uspješna  u liječenju bolesnika s dišnim bolestima zahvaljujući zraku zasićenom slanom prašinom, prvi je formulirao poljski liječnik F. Bochkowsky još 1843. godine.  Poznato je da se u mnogim zemljama rudnici soli koriste za liječenje. To su Austrija (Solzbad-Salzeman), Rumunjska (Sieged), Poljska (Wieliczka), Azerbedžan  (Nakichevan), Kirigistan (Chan-Tous), Ukrajina (Solotvino) i druge.

Speleoterapija je priznata kao izuzetno učinkovito liječenje bez lijekova. Pretpostavlja se da se tijekom tretmana organizam prilagođava specifičnim uvjetima mikroklime i mijenja sve svoje funkcijske sustave.