Razlika između istočnih i zapadnih tradicionalnih i prirodnih medicina u borbi protiv najtežih bolesti, a tako i raka, jest u tome što na Istoku uvijek nalazimo određenu metafizičku pozadinu u razmišljanju o ravnoteži unutar ljudskog organizma. Prema kineskoj tradiciji, postoje akupunkturni meridijani kojima struji energija chi koja se u Japanu zove ki, a njezin je pandan u Indiji prana koja struji kanalićima koje tamo zovu nadi.

Pa se rabe razne tehnike disanja, položaji tijela i ubadanje iglama kako bi se toj zapravo nikada jasno izmjerenoj energiji pomoglo da se vrati u ravnotežu. U igri su i energetske čakre koje su stekle enormnu popularnost i na Zapadu, gdje se danas koriste na najbesmislenije moguće načine. Taj se složeni mistični koncept vulgarizira do krajnjih granica kroz usta raznoraznih samozvanih vidovnjaka, iscjelitelja i “čudotvoraca”.

Lijek od gube s drveta

Svega toga u staroj zapadnjačkoj tradicionalnoj medicini nema. Tu i tamo se sreće kakav alkemijski recept, posebice u takozvanoj spagiričkoj medicini, ali se sve uglavnom vrti oko ljekovitog bilja, raznih varijanti radikalnog čišćenja organizma i namirnica koje sadrže antitumorske tvari.

Johanna Brandt

Dok sam kao student češljao stare njemačke medicinske zapise koji su tu i tamo znali sadržavati anegdotalni opis kakvog izlječenja od raka, nabasao sam na neobičnu tvrdnju bavarskog pivara koji je krajem 19. stoljeća svoju ženu oboljelu od raka prsiju izliječio pivskim kvascem. I ne samo nju, nego, kako sam opisuje, još nekoliko drugih žena. Na koji se to način odvijalo, nije iz zapisa jasno, ali će poslije ta namirnica postati zanimljiva onima koji se bave malignim bolestima.

U toj sam istraživačkoj fazi čuo za banjolučkog travara Nazifa kojem nitko nije znao prezime, ali se govorkalo da se školovao u Kairu i narodnim lijekovima znao iscijeliti ponekog pacijenta oboljelog od raka. Potegao sam do Banje Luke, ali našao sam samo njegova sina koji nije pokazivao nikakvo zanimanje za znanja svoga pokojnog oca. Samo je napomenuo da se sjeća da je stari kod liječenja karcinoma koristio gubu s drveta.

Jedna mi je žena upotpunila saznanja o tome što je koristio stari bosanski hećim koji je očito zapravo koristio recepture iz Sadikovićeva klasičnog priručnika za travare koji je objavljen još 1928. godine. Njezin je suprug patio od zadnjeg stadija raka gušterače i jako se mučio. Travar joj je dao tzv. crni korijen gaveza koji je kuhala u mlijeku dok se nije zgusnulo, a uz to mu je kuhala čaj od listova iste biljke. Čovjek se oporavio, bolovi su se znatno smanjili i umro je relativno mirno, kazala mi je.

Dakako, za pretpostaviti je da je moguće tumačenje naglog olakšanja tegoba diuretično djelovanje ove kombinacije kojom se iz abdomena istjerala znatna količina nagomilane tekućine. Bilo kako bilo, ovakove su ideje ipak bile izraz svojevrsnog narodnog genija. Iz tih vremena datiraju opisi poboljšanja, čak izlječenja, malignih čireva i raka na površini kože primjenom jakog čaja od cvijeta nevena, ali i remisije nekih oblika leukemije primjenom biljnih smjesa koje su sadržavale listove imele, stolisnik i neke druge ljekovite biljke.

Johanna Budwig

U ranoj fazi entuzijazma sedamdesetih godina prošlog stoljeća, javlja se podosta tvrdnji o izlječenju teških malignih bolesti prirodnim putem, a raste vrtoglavo i zanimanje za homeopatske proizvode na bazi imele koji se apliciraju potkožnim injekcijama i, kako se tada moglo čuti, na taj način potiču imunitet. Tek će se pomnijim istraživanjima prehrambenih namirnica doći do saznanja da brokula može utjecati na rak prsiju kod žena i prostate kod muškaraca.

Hit postaje i likopen iz rajčice pa u popularnoj literaturi nalazimo optimističan podatak da svakodnevnim jedenjem salate od rajčice smanjujemo rizik od pojavljivanja raka za čitavih 60 posto. I zelena salata, kupus, cvjetača, soja, jabuke postaju prepoznati kao hrana koja sadrži supstancije koje ubijaju stanice raka. Razvija se čitav nutricionistički pokret koji sotonizira sve oblike životinjskih masnoća, tvrdeći da su one uzrokom raka u velikom broju slučajeva.

I mlijeko, u staroindijskoj tradiciji gotovo božanska tekućina, dolazi na udar. Argument je da je ono nužno dok majka doji dijete, a poslije, kako kažu neki, postaje otrov za organizam! Na tome najviše inzistira američki nutricionist dr. John McDougall. I dok s jedne strane imamo fazu u kojoj gotovo u svakoj namirnici poneko pronalazi tvar koja izaziva rak, s druge se počinje prepoznavati spojeve koji ga liječe, nerijetko u tim istim namirnicama.

Rašomon oko toga kako se prehranom zaštititi od raka još traje, s gotovo svakodnevnim iznenađenjima. Ipak, stopa rasta karcinoma se ne smanjuje. Problem je u genetskom naslijeđu, stresu i zagađenju okoliša, slaže se većina eksperata.

‘Mačja kandža’

U Europu i SAD postupno nadiru i znanja južnoameričkih herbalista pa ozbiljna istraživanja, primjerice, upućuju na to da postoji potencijalno jako djelovanje dijelova biljke iz Južne Amerike na neke oblike tumora na mozgu. Prah osušene stabljike zovu “mačja kandža”, a latinsko mu je ime Uncaria tomentosa. Film “Medicine Man” (“Vrač”) sa Seanom Conneryjem u naslovnoj ulozi podsjeća na moguće neotkrivene moći biljaka Amazone koje se nemilosrdno uništava zbog profita.

Oko te se problematike osobito angažiraju oni koji vjeruju da u prirodi postoji odgovor za svaku bolest. Svojevrsno je uzbuđenje donijela priča jednog avanturista koji je proveo nekoliko godina među preostalim amazonskim plemenima ljudoždera koji rijetko dolaze u dodir s vanjskim svijetom. U svoje dvije knjige tvrdi da je rak među tim grupama posve nepoznata bolest. Nije jasno je li to zbog izoliranosti od civilizacijskih šokova ili nečeg drugog, ali kao nova nada je i ova priča dobro došla.

Ljekovito crno grožđe U posljednjih nekoliko desetljeća alternativnu scenu borbe protiv raka zaljuljalo je nekoliko pojedinaca koji su ponudili razne sustave tretmana. Zanimljiva je priča južnoafričke liječnice dr. Johanne Brandt koja je oboljela od raka želuca i sama se izliječila, poslušavši nekog plemenskog vrača, crnim grožđem. Nije uzimala nikakvu drugu slatku hranu, a glavna joj je prehrana, osim grožđa, bila crna riža. Kako se priča odvija još 1920. godine, razumljiva je poruga kolega, usprkos povremenim uspjesima koje je imala u liječenju nekih oblika raka. Danas se vjeruje da do remisije tumora može dovesti resveratrol, crna tvar u kožici grožđa koja ima dokazano jako antitumorsko djelovanje. Njezina imenjakinja, dr. Johanna Budwig, imala je još više uspjeha, uvodeći u terapiju karcinoma, ali i drugih teških bolesti, laneno ulje koje se smatra najstarijom opisanom prehrambenom namirnicom, koju koriste još u Sumeru. Lista argumenata u korist ove terapije je podulja, ali, dakako, službena je medicina ignorira u potpunosti. Kao i kombinaciju kapi dr. Hulde Clarke, koja smatra da rak nastaje jer vrsta nametnika u crijevima ljudi luči jedan organski spoj fosfora koji blokira imunosustav. Kapi ubijaju nametnika, a organizam se oporavlja, tvrdila je u svoje dvije knjige Clarkeova. I opisala svoja 102 slučaja navodnog potpunog izlječenja. U djelotvornost sam se lanenog ulja u nekim situacijama uvjerio i sam, a nerijetko su poboljšanja nastupala i poslije osobitog načina čišćenja jetre. Naime, netko je uočio, ako je vjerovati jednoj od silnih statistika vezanih uz karcinome, da znatan broj žena oboljelih od raka prsiju ima otprije uklonjenu žuč. Nekolicina je mlađih medicinara zaključila da bi se proizvodnja žučnih boja i posebice antitumorske izlučevine pankretina mogla potaknuti uklanjanjem toksina iz jetre. A tako možda i pomoći onima oboljelima od raka. Kažu da su rezultati obećavajući.

Aspirin iz vrbe Možda su začetnici primarne zdravstvene zaštite u Europi Benediktinci koji su stanovnike Francuske učili da u uglovima vrtova sade ljekovito bilje i tako si sami pomažu u vremenima kriza. Paracelsusa smatramo ocem iatrokemije, discipline koja se bavila ljekovitim biljem, a preteča je današnje farmacije. Dakle, pretjerani sukobi između farmaceutskih kompanija i službene medicine s jedne i pokonika (kvalitetnog) prirodnog liječenja nisu inspirirani toliko principima koliko interesima. Naime, dobar dio lijekova je i dobiven iz prirodnog materijala, ljekovitog bilja, kora drveća, školjaka i životinjskih izlučevina, što zapravo znači da bi lijekovi trebali biti neka vrsta koncentriranog prirodnog materijala pa se od njih očekuje i veća djelotvornost. Kada je dr. Alexander Fleming, zahvaljujući neurednosti zbog koje se plijesan uvukla među njegove uzorke bakterija, 1927. godine otkrio penicilin, malo tko znao da su 3000 godina ranije nesvjesno isto to koristili u Indiji kada su rane tretirali paučinom. I jedan od prvih efikasnih lijekova protiv visokog tlaka, rezerpin, dobijen je iz korijena jedne orijentalne biljke. Vrlo snažan citostatik Taxol u krajnjoj je liniji vezan uz stablo tise, a medicinski preparat, kamptotecin, uz jedno kalifornijsko drvo. I snažni antibiotici i antitumorski agensi grupe aktinomicina, posebice aktinomicin D, nazočni su u crvotočinama. Čuveni Omega-3, Omega-6 i Omega-9 dolaze nam iz lanenog ulja koje kao lijek bilježe još u Sumeru prije 6000 godina, a ako uzimate vrbovu koru uzeli ste nešto vrlo slično aspirinu.

Drago Plečko

09.08.2009.

www.slobodnadalmacija.hr