Što su dodaci prehrani?

To su prirodne tvari kojima

dopunjavamo svoju prehranu, da bi bila

uravnotežena i da bismo na taj način

dobili sve što nam je potrebno za život:

građevne elemente za stanice, energiju i

tvari za zaštitu stanica kao osnovnih

građevnih jedinica našeg tijela. To su

koncentrirani i strogo kontrolirani

proizvodi, dobiveni iz žitarica, voća,

povrća, soje i drugih mahunarki, mlijeka i

mliječnih sirovina i ribe. Oni su

komplementarni dio službene medicine, i

nisu dio alternativne medicine; ne

zamjenjuju uravnoteženu prehranu, nego

je nadopunjuju.

Što postižemo prirodnim dodacima prehrani?

Stajalište prehrambenih stručnjaka je da je pomoću prirodnih dodataka prehrani moguće

očuvati zdravlje i popraviti narušeno, revitalizirajući tijelo i tjelesne funkcije. Načelo

uravnotežene prehrane je da smo zdravi onoliko koliko su zdrave naše stanice. Medicina

pomoću sintetičkih lijekova odvojeno liječi bolest, a pasivizira tijelo. Uz uravnoteženu

prehranu aktiviramo tijelo da samo počne popravljati oštećenja stanica. To najučinkovitije

postižemo upravo prirodnim dodacima prehrani. Zajedničko stajalište medicine i prehrambenih

stručnjaka je da putem hrane moramo dobiti sve za život potrebne tvari. Danas je to gotovo

nemoguće bez dopunjavanja prirodnim dodacima prehrani.

Zašto?

U 20. stoljeću dogodile su se velike promjene u načinu života i rada. Ranije su ljudi stoljećima

živjeli ustaljenim ritmom. Posljednjih desetljeća više nije tako. Nekontroliranom industrijskom i

kemijskom obradom, te energetskom rastrošnošću, onečistili smo okoliš do te mjere da vode

potoka i rijeka već dugo nisu čiste i pitke, da je obradiva zemlja zatrovana pesticidima i da je zrak

sve samo ne ugodan za disanje. U utrku za profitom uključili su se i agronomija i prehrambena

industrija. Rezultat: iako je urod usjeva danas gotovo udvostručen, biljke sadrže puno manje

hranjivih tvari nego prije 50 godina. Urod kukuruza se povećao za 3,5 puta, urod pšenice je

utrostručen, urod soje udvostručen... No, na primjer, brokula je 1999. godine sadržavala više od

upola manje kalcija nego 1963. godine, a u rajčici se sadržaj smanjio gotovo za tri puta, kako su

utvrdili istraživači Sveučilišta u Wisconsinu, SAD. Zbog bržeg rasta smanjuje se količina željeza u

goveđem mesu. Istraživanje provedeno u Velikoj Britaniji pokazala je da je 2004. godine u mesu

bilo samo 53% količine željeza u usporedbi s 1940. godinom. Ako stoka ne pase, nego se hrani

krmom u staji, promijeni se sastav tjelesne masti te u takvom mesu više gotovo nema omega-3

masnih kiselina. Ista porazna slika javlja se i kod mlijeka, koje danas sadrži 60% manje kalcija i

čak 90% manje bakra, kako je utvrdio britanski istraživač prof. David Thomas. Zbog obrade

pšenice, uklanjanjem klica i vanjske ovojnice, u brašnu se smanjio sadržaj esencijalnih masnih

kiselina, vitamina i minerala. Njih je, prema podacima britanske zaklade za mentalno zdravlje

Feeding Minds, još svega nekoliko postotaka prijašnjih količina. Podaci nisu ohrabrujući ni za

vegetarijance, jer se i udio bjelančevina u soji smanjio na desetinu prijašnjih vrijednosti. Ionako

skroman unos hranjivih tvari dodatno smanjujemo pretjeranom upotrebom antibiotika i sintetičkih lijekova, koji su veliki "kradljivci" vitamina i minerala, bjelančevina i esencijalnih

masnih kiselina. Suvremenom prehranom narušili smo i omjer između omega-3 i omega-6 masnih

kiselina. Ako tome dodamo i razne neuravnotežene dijete za mršavljenje, pretjeranu konzumaciju

šećera, slatkiša i umjetnih sladila, te narušenu crijevnu floru, nastane neravnoteža kod

iskorištavanja hranjivih tvari. Posljedica su alergije i slab imunitet.

Prilikom metaboličkih procesa u tijelu nastaju slobodni radikali kao dio normalnog biokemijskog

procesa. No pod utjecajem zagađenog okoliša, zračenja, pušenja... puno smo više izloženi

djelovanju slobodnih radikala. To zahtjeva veći unos antioksidansa, aminokiselina, vitamina i minerala.