nema više naše Šuške..

mi smo kao dvije prazne posude u tom praznom hladnom stanu... suprug plače kao malo dijete, jutros se digao u pola 4 i od tad ne spava, ja isto tako

ne jedemo ništa, nije nam stalo ni do čega

sad pričamo ...

tražimo mješanku ili čisto border collie, štene... isto crno bijelo kao Šuška, suprug će dati ime...

suprug kaže, ne može podnijeti nikakvog žuću da mu trči tuda, hoće samo isto kao Šuška, kaže:

''znam da to nije Šuška i nikad neće biti Šuška i neće dobiti ime Šuška, ali vizualno da bude ista kao Šuška''', on će joj dati ime

mi smo oboje u užasnom užasnom stanju

nakon Šuške nitko nam ne može biti nikakva zamjena, ali ovo je neizdrživo stanje...

suprug i ja niti smo doma niti jedemo, samo se plače, priča o Šuškici, bila je sa nama 14 godina i suprug me traži, da nabavimo ženkicu mješanku border collie sa nečim ili čistokrvnu, ali da je slična vizualno Šuškici;

mi znamo da će to biti novo biće, novog imena, novog karaktera, sasvim drugačije od Šuškice, ali jednostavno ne možemo uzeti nešto drugo, nego vizualno isto kao Šuškica....

ako netko zna, da netko ima takvo žensko štene ili mješanku ili čistokrvno, molimo da nam se javi...

ovo što mi prolazimo, to je neizdrživo i ne želimo to nikome da doživi

ovdje na slikama se vidi koliko je Šuškica visoka... dugačka...vidi se njeno ličeko, vidi se njena duša...

mi želimo nešto slično, da nam uđe u život, ne da zamijeni Šušku, već da ublaži ovu silnu bol, koju oboje sad osjećamo...

mi znamo, da to neće biti Šuška i da je to sasvim nov karakter malog bića i imat će drugo ime, ali nešto crno-bijelo mora biti uz nas, jer ovo što mi sad prolazimo, ovo nije za ljude, ovo je užasno