Z A Š T I T A O K O L I Š A I Z D R A V L J A

Doprinos plastike zaštiti klime

Plastika općenito ima loš imidž u javnosti u

usporedbi s drugim materijalima, posebno s

obzirom na njezin utjecaj na okoliš i trošenje

resursa. Plastični materijali često se smatraju

lošijim izborom od nekoga alternativnog materijala,

no u većini slučajeva taj je zaključak

zasnovan na predrasudama i pogrešnim podatcima.

Europska unija se do 2020. obvezala sniziti

emisije stakleničkih plinova na 80 % razine

emisija koje su izmjerene 1990.1 Na postizanje

tog cilja utječu mnogi čimbenici, među ostalim

i izbor materijala za pojedini proizvod. Stoga

je Europsko udruženje proizvođača polimernih

materijala PlasticsEurope 2009. naručilo nezavisno

istraživanje2 radi razmatranja hipotetskog

scenarija prema kojemu bi se plastika zamijenila

alternativnim materijalima. Svrha je procjena

utjecaja na okoliš s obzirom na potrošnju

energije i emisije stakleničkih plinova tijekom

cijeloga životnog ciklusa proizvoda. Scenarij

zamjene plastičnih materijala alternativnima

u svim proizvodima je u potpunosti teorijski

jer neki proizvodi bez izuma plastike ne bi niti

postojali (oko 16 %).3 Istraživanje je proveo

austrijski institut Denkstatt AG, a rezultate su

provjerili prof. A. Azapagić sa Sveučilišta u

Manchesteru i prof. R. Hischier iz švicarskog

instituta EMPA. U istraživanju su poštovana

načela procjene životnog ciklusa, a podatci za

usporedbu temelje se na onima pohranjenima

u bazama podataka o opterećenju okoliša za

različite materijale koje pokrivaju tri glavne

faze životnog vijeka proizvoda (proizvodnju,

uporabu i gospodarenje otpadom), a primjenjuju

se u procjenama životnog ciklusa.

Utjecaj plastike na potrošnju energije

tijekom životnog ciklusa i emisije

stakleničkih plinova

Iako u nekim slučajevima plastični proizvod

može manje utjecati na okoliš od proizvoda

načinjenoga od nekoga drugog materijala,

namjera studije nije bila dokazivati opću superiornost

materijala. Svaki pojedini materijal ima

svojstva koja ga čine manje ili više pogodnim za

određenu primjenu, a u velikom broju slučajeva

najbolje je rješenje kombinacija različitih materijala

(npr. aluminijem prevučena plastična folija

za određene ambalažne primjene). Svi primjeri

plastičnih proizvoda u istraživanju temeljeni su

na plastici na fosilnoj osnovi, budući da plastika

na bioosnovi nije zastupljena na tržištu u mjeri

koja bi bitno utjecala na rezultate i zaključke.

Za proizvodnju plastičnih proizvoda, kao i

proizvoda od drugih materijala, troši se energija.

Za sada se izvori energije gotovo u potpunosti

dobivaju od fosilnih izvora, zbog čega

se ispuštaju staklenički plinovi. Međutim, još

bi se više energije potrošilo i više stakleničkih

plinova emitiralo ako bi se plastika zamijenila

alternativnim materijalima, što je već potvrđeno

istraživanjem iz 2004.4 Dodatno, neki plastični

proizvodi omogućuju uštedu energije tijekom

uporabe, a primjer su izolacijski materijali, rotorske

lopatice vjetroturbina, plastična ambalaža

koja smanjuje gubitke hrane ili zaštićuje trajne

proizvode tijekom transporta itd.

Učinci teorijske zamjene plastike

alternativnim materijalima

U Europskoj uniji (EU27+2) 2007. se preradilo

52,5 milijuna tona plastičnih materijala.

Istraživanje se temelji na plastičnim proizvodima

koji ne uključuju vlakna, prevlake, ljepila i

brtvila jer takvi proizvodi nisu prepoznati kao

plastični od potrošača, političara ili pri analizi

otpada. Dodatno, plastični proizvodi načinjeni

od duromera ili poliuretana (što iznosi manje od

10 % svih plastičnih proizvoda) nisu uključeni

u istraživanje jer nema dovoljno podataka o

njihovoj raspodjeli po glavnim područjima primjene.

Ukupna potrošnja plastičnih materijala

u 2007. za navedene proizvode iznosila je 46,4

milijuna tona.

Za potrebe istraživanja u obzir su uzete samo

analize slučaja za područja gdje se plastika

može zamijeniti alternativnim materijalom. Oko

16 % ukupnog tržišta plastičnih proizvoda ne

može se zamijeniti alternativnim materijalom

jer u tim slučajevima zamjena plastike ne bi bila

moguća bez bitne promjene dizajna ili funkcije

proizvoda. Ukupno su analizirana 173 različita

proizvoda (tablica 1), a u svakoj analizi slučaja,

koja predstavlja određenu skupinu proizvoda,

razmotreno je više različitih polimera i alternativnih

materijala (tablica 2). Ukupno je pokriveno

oko 75 % zamjenljivih plastičnih proizvoda. U

tablici 3 dan je pregled nezamjenljivih plastičnih

proizvoda, zamjenljivih plastičnih proizvoda

koji nisu obuhvaćeni analizama slučaja i tržišni

udio plastičnih proizvoda obuhvaćenih analizama

slučaja.

uzeti su iz podataka ekoprofi la koje objavljuje

PlasticsEurope, a za proizvodnju alternativnih

materijala iz baza podataka Ecoinventa ili usporedivih