Dok sam bila mlađa, gledala sam film "Fahrenheit 451"- kultni film Raya Bradburrya, o budućoj državi u kojoj policijski-diktatorski režim (novi poredak) zabranjuje ljudima da čitaju ili čuvaju knjige..

Bilo koje vrste..

Ide se po kućama, prave se preturanja, ako se kod nekoga pronađe knjiga, taj je osuđen na smrt..

Kako ćemo najlakše vladati ljudima?

Oduzimajući im mogućnost znanja.

Uglavnom, jedan od glavnih junaka je revnosni policajac, koji uživa u otkrivanju "zločinaca" i spaljivanju pronađenih knjiga.

Dok se ne zaljubi u jednu djevojku-(Julie Christie) koja mu polako otkriva malo po malo ljepotu čitane riječi.

Kada pronađe kod jedne žene masu knjiga, ona umire sa njima, spaljuju je zajedno sa onim što najviše voli..

To ga dodatno pogađa.. Više nije robot koji  sluša vlast. Otkriva da ima srce i dušu..

Malo po malo, krade knjige..čita.. I otkriva da je njegova djevojka dio tajne grupe ljudi..koji ne sakrivaju knjige..Nego ih uče--NAPAMET..

Svaki čovjek--jedna naučena knjiga...

Zašto ovoliki uvod?

Potaklo me nešto što sasvim slučajno proonađoh u raspravama na jednom kršćanskom blogu..

Tražila sam neku new age literaturu, i zapeh na tom blogu, o kojem se raspravlja kako uništiti nepodobne knjige..

Izdvajam nekoliko komentara:

"ja sam takve rastragala na neke komade, tak da se ne mogu više slagat, i stavila u stari papir
zašto da se zlo dalje širi?
bar iz tvoje ruke.. nema potrebe...

Da vidiš pametno Vox! onda ću i ja tako!

Mislila sam (negdje sam pročitala) ne znam zašto nije dobro spaliti ih! Ali evo mi još ložimo pa bi mogla ih spaliti!
Super bar imam više opcija a ne dat u knjižnicu

Nemam pojma, meni je svećenik tako savjetovao..

 

---------------------------------------------------

Pa se pitam?

Koliko je duboko u nas usađen taj strah od slobode vlastitog mišljenja?

Kada ovo čitam, pomislim da smo još u doba Aleksandrije i vrijeme Hipatije, kad su ubijali sve što je imalo vuklo na mogućnost samo-saznanja..

Idemo kao u neko novo vrijeme, a duboko u nama, još uživamo u spaljivanju knjiga, čak se bojimo i spaliti ih, jer..vrag bi se mogao osvetiti..

Bože sačuvaj me takvog sistema..

Daj pomakni te velove sa svijesti ljudi i smiluj se više onima koji još uvijek misle da funkcioniraju sasvim trezveno, a zapravo su opijeni onima koji manipuliraju, kastrirajući  ljude, praveći ih jalovim bićima bez mogućnosti duhovnog napredovanja..

Nisu samo knjige jedina mogućnost..Ali su veliko blago, koje pomaže u tome..

Što bi mi bez onih koji su nam ostavili pisane riječi?

I, što je najsmješnije..kaže se da je to svećenik naredio..Smajlići se ljube..

Zadovoljni su..

Mase još uvijek dahću pod jarmom čizme..

Iako to ne vide..

Tješi me ipak što nije potpuno baš tako..

I što ne spaljujemo svi knjige..

I ne moramo ih učiti skriveni od režima-napamet..

Dobre riječi ostaju nekako utisnute ipak u memoriju duše..

Koliko smo odmakli daleko od početka?