KONFUCIJE

Tko ne zna, a ne zna da ne zna
opasan je, izbjegavajte ga.

Tko ne zna, a zna da ne zna
dijete je, naučite ga.

ko zna, a ne zna da zna
spava, probudite ga.

Tko zna, i zna da zna
mudar je, slijedite ga.

KONFUCIJE
(kineski Kung-fu-ce odnosno Kong-fu-tse, lat. Confucius), kineski filozof (551-479 pr.n.e.).

Premda potječe iz ugledne porodice (otac mu je bio guverner), mladost je proveo u siromaštvu.

S 50 godina pozvan na dvor, postaje ministar pravosuđa, provodi mnoge društvene reforme, ali zbog neslaganja s lakoumnim knezom odlazi uskoro s dvora i putuje raznim dijelovima Kine.

Potkraj života posvećuje se sređivanju i izlaganju vlastitog učenja (imao je, navodno, preko 3000 učenika).

Konfucije želi, prije svega, što potpunije i vjernije izložiti tradiciju, a ne stvoriti originalni filozofski sistem.

No on se isto tako ne želi samo baviti ispraznim i apstraktnim teoretskim pitanjima, već želi praktično primijeniti svoje naučavanje, a kao uzor mu služe sedam mudrih vladara.

On je stoga i socijalni i etički reformator, i traži primjere u prošlosti po kojima treba da žive sadašnje i buduće generacije.

Po Konfuciju, čovjek nužno mora neprestano razvijati svoje prirodne vrline i pri tome biti aktivan, jer same ga vrline, ukoliko ne učini nikakav napor, još ne čine savršenim.

Pravi učenik mudrosti kreće stoga putem usavršavanja, razlikujući istinito od lažnog, pravedno od nepravednog.

Ali istinski mudar čovjek je skroman kad govori, on naime uvijek više čini nego što kaže, a njegova djela i postupci uvijek su iznad njegovih pouka.

Konfucije svoju nauku nije sam zapisivao. U toku nekoliko generacija poslije njega sređeno je i zapisano njegovo učenje u tri knjige, od kojih su najvažnije i najneposrednije:

- Razgovori (Lung-yü),
- Veliko učenje (Ta-hsio)
- Nepokolebiva sredina (Čung-yung).



Slijedi nekoliko Konfucijevih aforizama.

Konfucije je rekao: „U petnaestoj sam se godini počeo sam ozbiljno zanimati za studije. U tridesetoj sam oblikovao svoj karakter. U četrdesetoj nisam više imao sumnji. U pedesetoj sam znao za volju nebesku. U šezdesetoj ništa što sam čuo nije me moglo uznemiriti. U sedamdesetoj mogao sam pustiti svoje misli da lutaju, a da pri tome ne prekorače moralni zakon.“

Konfucije je rekao: „Ah, Ce, zar misliš da sam ja jednostavno mnogo učio i nastojao sve zapamtiti?“
„Da. Zar nije tako?“
„Nije“, rekao je Konfucije,“ja imam određen sustav ili osnovnu nit koja se provlači kroz sve.“


Konfucije je rekao: „Ah, C ́an, postaji središnje načelo koji se provlači kroz sva moja naučavanja.“
„Da“, reče Cengce.
Kada je Konfucije otišao, učenici su upitali Cengcea što je mislio, a Cengce je odgovorio: „To je
princip uzajamnosti (ili šu).


Cekung je upitao: „Da li postoji jedna jedina riječ koja bi mogla poslužiti kao načelo ponašanja u životu?“
Konfucije je odgovorio: „Možda bi riječ „uzajamnost“ (šu) mogla poslužiti. Ne čini drugima ono što ne želiš da drugi u čine tebi.“

Časopis 'Teozofija' 2004