Zamislite da vam je ostalo samo nekoliko minuta, možda jedan sat života; nekako ste otkrili tačno kada vam je suđeno da umrete. Šta biste radili sa poslednjim dragocjenim satom svog prebivanja na Zemlji?
Da li biste bili u stanju da završite sva svoja djela u tom poslednjem satu, da li ste svjesni toga kako biste to učinili?
Ispuštajući poslednji dah da li biste osjetili zadovoljstvo od toga, da ste učinili sve što je moguće u svom životu, sve moguće za ostvarenje svojih obaveza pred prirodom i svojim "Ja"?
Bitan je ne samo poslednji čas, bitan je i poslednje doživljaj. "Poslednji doživljaj" stvara prelaz za buduće projavljivanje, ako ono postoji. Oslobađanje od nižih harmonija ništa ne daje, jer na kraju krajeva sve se zaboravlja, i treba se ponovo vratiti u ovaj svijet. Zaboravlja se čak i to od čega si htio da se oslobodiš, da bi postao Buda.
U stvarnom svijetu svi kosmosi su prisutni istovremeno, uvijek vibriraju, uvijek čekaju, kao sin koji čeka svoga oca - mornara? U projavljenom svijetu sve ima svoj početak i kraj. U Stvarnom Svijetu sve je uvijek prisutno i jednog predivnog dana će vam biti dozvoljeno da zaboravite sve i napustite ga „zauvijek“.
Sloboda vrijedi milion puta više od oslobođenja. Slobodan čovjek, čak i u ropstvu, biva sam svoj gospodar. Na primjer, ako vam dam nešto, na primjer automobil, u kom nema goriva, zbog toga automobil neće moći da se kreće. Vaš automobil zahtijeva posebno gorivo, i vi ste jedini koji ste u stanju da odredite koja vrsta goriva vam je potrebna i gdje ćete ga dobiti.
Vi sami treba da odredite kako ćete preraditi moje ideje, da ih učinite svojim, da samo vama pripadaju. Vaš auto ne može da radi sa istim gorivom sa kojim radi moj auto. Ja vam predlažem samo polaznu sirovinu. Vi treba da izvućete iz toga ono što možete da koristite. Vi morate da izvučete iz tog materijala to što možete da iskoristite. Smjelije da sjedite za volanom.
Organski život je vrlo krh. Planetarno tijelo može umrijeti svakog trenutka. Ono se uvijek nalazi samo jedan korak od smrti. I ako vam se dâ da proživite još jedan dan, to je samo šansa koja vam je slučajno data od prirode. Ako vam se desi da proživite još samo jedan sat, možete sebe da smatrate srećnom osobom. Od samog začeća mi živimo na račun pozajmljenog vremena.
Živjeći u ovom svijetu vi treba da osjećate smrt u svakom sekundu, zato treba da držite sve svoje životne poslove uredno, čak i u svom poslednjem satu. Ali kako sa sigurnošću saznati koji će se sat ispostaviti za vas poslednji? Zbog osjećaja sigurnosti usklađujte sva vaša djela sa prirodom i same sa sobom, svakog datog vam sata u životu, tada nikada nećete biti zatečeni, nepripremljeni. Čovjeka treba tome obučavati još u školi, isto kao pravilnom disanju, jelu, kretanju tako i umiranju. Ovo treba da postane dio obrazovnog programa. U tom programu treba uključiti obučavanje o tome kako demonstrirati prisutnost „Ja“ i takođe kako formirati svjesnost.
Pitanje: Kako djelovati ako ne osjećaš da je nešto ostalo nezavršeno?
Gurđijev nije odgovorio odmah. Udahnuo je duboko i odgovorio:
Zapitajte se ko će biti u nevolji ako vi umrete kao pas. U trenutku smrti vi treba da budete potpuno svjesni sebe i da osjetite da ste učinili sve što je bilo moguće, u okviru svojih sposobnosti, u tom životu koji vam je dat.
Sada vi ne znate mnogo o sebi. Ali svakim danom vi kopate sve dublje i dublje unutar te vreće kostiju i saznajete sve više i više detalja o sebi. Dan za danom vi ćete otkrivati ono što nijeste uspjeli da uradite i što treba da uradite drugačije nego što ste uradili. Stvaran čovjek je onaj koji je uzeo od života sve što je vrijedno u njemu, i može da kaže: „ Sada mogu i umrijeti.“. Treba se truditi proživjeti život tako da se bilo kog dana može reći: „ Danas mogu i umrijeti ne žalim ni za čim.“.
Nikada ne trošite uzaludno poslednji sat svog života, zato što on može postati za vas najvažniji. Ako ga iskoristite pogrešno, možda ćete posle zažaliti. To duševno uzbuđenje koje osjećate tada može postati za vas moćan izvor snage koji vas može pripremiti za savršenu smrt. Znajući, da je sledeći sat poslednji za vas, osjećate impresiju koju vam on donosi, kao pravi gurman. Kada vas Gospođa Smrt pozove budite uvijek spremni za nju. Majstor zna kako da izvuče iz svakog ukusnog komada poslednju kap najvrednijeg. Učite da budete majstor života.
U mladosti sam učio dobijanje mirisa. Učio sam kako da izvučem iz života njegovu esenciju, njegove najfinije kvalitete. U svemu tražite najvrednije, znajte da odvojite fino od grubog. Taj ko je naučio kako da izvuče esenciju, najvrednije iz svakog trenutka života, taj je ovladao sviješću svakog kvaliteta. On nije sposoban da učini nešto svijetu što bi učinio neki divljak.
Možda u poslednjim trenucima svog života nećete imati izbor gdje i sa kim ćete biti, ali ćete imati izbor da odlučite koliko ćete ih vrijedno proživjeti. Umjeće da se izvuče vrijedno iz života – je isto kao sposobnost da se izvuku iz hrane, vazduha i doživljaja te supstance potrebne za izgradnju vaših tijela. Ako želite da iz života izvučete najvrednije za sebe, onda ono ipak treba da služi za više dobro; za sebe je dovoljno da ostavite samo malo. Rad na sebi u korist drugih je pametan način da primite više od života za samog sebe. Ako ne budete zadovoljni svojim poslednjim satom života, znači nijeste zadovoljni svojim životom u cjelini. Umrijeti znači proći kroz nešto što je nemoguće ponoviti. Uzaludno potrošiti naše dragocjeno vrijeme znači lišiti sebe mogućnosti da izvučemo iz života ono što je najvrednije.
Živjeti u ovom svijetu, od početka do kraja – znači još jedno ispoljavanje Apsoluta. Svi veliki filozofi su se pažljivo pripremali za poslednji sat svog života. I ja ću vam sada dati vježbu da se pripremite za poslednji sat na zemlji. Pokušajte da ne iskrivite ni jednu riječ u datoj vježbi.
VJEŽBA
Pogledajte unazad u sat koji je prošao, kao da je to bio vaš poslednji sat na Zemlji i vi ste upravo saznali da ste umrli. Zapitajte se da li ste zadovoljni poslednjim satom svog života? A sada oživite sebe i postavite sebi cilj (ako vam se posrećilo da ga proživite) da izvučete iz života malo više nego što vam se dalo u prethodnom satu. Odredite, gdje i kada je trebalo da budete više svjesni, i gdje je trebalo da unesete više unutrašnje vatre.
A sada otvorite još više oči: pod ovim ja podrazumijevam – otvorite sebe za veće mogućnosti, budite malo hrabriji, nego što ste bili u prethodnom času. Pošto znate da je ovo vaš poslednji čas, nemate šta da izgubite, pokušajte da budete hrabriji - bar sada. Naravno, samo bez gluposti.
Upoznajte sebe bolje, pogledajte u svoju mašinu kao da je gledate sa strane. … Sada, kada umireš, besmisleno je misliti kako da sačuvaš reputaciju i ugled.
Od sada pa nadalje, sve do svog stvarnog poslednjeg sata, istrajno stremite da što više primite korisnog od života, razvijajte intuiciju. Svakoga sata odvojite samo nekoliko trenutaka kako biste bespristrasno ocijenili sat koji je prošao, a zatim usmjerite se na to da izvučete što više korisnog iz narednog sata.
Posmatrajte na svaki sat kao na odvojenu životnu jedinicu, radite sve što je u vašoj mogućnosti kako biste iskoristili svaku životnu jedinicu najpotpunije. Primorajte sebe da pronađete put koji će učiniti svaki sledeći sat boljim od onog prethodnog, ali istovremeno budite svjesni da morate da preuzmete brigu o dugovima koje ste sakupili do sada. Povećanje samoosjećanja i samospoznaje, kao i umjeće da upravljate sobom, omogućava da promijenite rad vaše mašine, koja je van kontrole, to je pokazatelj stvarnih promjena. Apsolutno je nevažno šta mašina misli o tome.
...Proživjeti ostatak života ponavljajući iz sata u sat svoju smrt, uopšte nije patologija. Niko ne može dobiti više od života od bolesnika od raka, koji na primjer zna tačno kada će umrijeti. Ako je pažljivo smislio kako želi da provede ptreostale dane, on neće mijenjati iz korjena svoj život, može samo sebi da priušti da ode tamo, gdje je oduvijek želio da ode, ali što nije mogao da uradi u normalnim okolnostima.
Čovjek koji zna da će uskoro umrijeti, potrudiće se da iskoristi maksimalno svaki sat svog preostalog života. Naime to je imao uvidu Hrist kada je govorio, da će poslednji dani doći vrlo brzo – dani pred Strašnim Sudom. Mi svi stojimo pred Sudom, ali nam ne sude drugi ljudi, već mi sami dajemo konačnu ocjenu svog života. Ne bi trebalo da padnemo na najvažnijem ispitu, gdje se najozbiljnije sudi nešem "Ja".
Svaki trenutak zasebno, uzet bez odnosa sa drugim trenucima, predstavlja česticu vječnog Stvaranja. Stoga iz svakog trenutka možemo izvući najfinije supstance, koje možemo nazvati „esencijom života“.
Zamislite supstancu „vazduh“ ili supstancu „doživljaj“. Na kraju, misaono naslikajte supstancu „trenutak“. Da, to su stvarno supstance, čak i trenuci vremena.
Ako smo u stanju da izvučemo najfinije supstance iz tih grubljih supstanci, prije ili kasnije moraćemo platiti za to. Ovaj zakon se zove Zakon Ravnoteže. Zato moramo da naučimo da odmah platimo za to što dobijamo od života. Samo u tom slučaju nećemo imati nikakvih dugova. Platiti odmah – to je ono što se zove „stvarno djelovanje“. „ Djelovati“ – to znači misliti, osjećati, kretati se, a „stvarna aktivnost “ znači – platiti odmah.
Djelovati – može značiti samo jedno: izvući kvintesenciju iz svakog trenutka života i istovremeno platiti sve dugove prirodi i samom sebi; ali samo pri postojanju „Ja“, može se platiti odmah.
Stvaran život ne sastoji se u promjeni aktivnosti, već u promjeni kvaliteta aktivnosti. Sudbina je - sudbina. Svako od nas treba da nađe svoje mjesto u opštem poredku stvari. Još nije prekasno da učinite to sada, iako ste protraćili veći dio života u snu. Počinjući od današnjeg dana možete se početi pripremati za smrt, i u isto vrijeme, povećavati kvalitet svog života. Ali ne odlažite sa početkom – možda vam je stvarno ostao samo jedan sat života.
Pitanje: Možemo li da podijelimo ovo sa drugima? Ja mislim da je veoma važno ovo što smo čuli večeras.
Odgovor: Možete da ponovite ovo od riječi do riječi, ali sve dok ne primijenite ovo na sebi, to ništa neće značiti za druge. Postojanje je oruđe, ili instrument za dejstvo. Razmislite o ovome i otkrijte zašto je to tako.
Pitanje: Dakle mi ne možemo da platimo naše dugove, ako ne postojimo, ako odsustvuje naše „Ja“?
Odgovor: Zašto vi imate takvu potrebu da platite? Zbog čega? Ako je život samo slučajnost, onda ga nema smisla produžavati. To uopšte ne znači da treba završiti život sa samoubistvom. Sasvim suprotno, treba usmjeriti sve napore da bi živjeli. Običan čovjek oduvijek živi, samo nošen tokom. On ne samo da spava, on je potpuno mrtav. Da bi stvarno živjeli, potrebno je da podržite napore prirode, da uzimate od života aktivno, a ne da delujete pasivno – pa kako god da bude.
Izvlačeći iz života najdragocenije, treba umjeti upravljati svojim željama. Vidite koliko nepristrasno možete da ocjenite sebe. Pažljivo pogledajte sebe i videćete koliko postoji divnih načina da budete nepristrasni. Svaki put misaono označite različite trenutke kada se želje pojavljuju. Radite sve isto kao i ranije, samo osvijestite njihovu prisutnost. Ulijte u svijet dio svoje krvi, ali višeg plana.
Na kraju svakog sata, ocijenivši njegovu korisnost, zamislite da se budite iz vama potpuno nepoznatog svijeta u poređenju sa prethodnim satom. Treba napomenuti da očigledni nastavak života prethodnog sata u stvarnosti se mijenja sa svakim satom, iako su stvari i ljudi isti kao i ranije. Vremenom možete naučiti da vidite sebe kao duh neke supstance, koji se kreće iz jednog svijeta u drugi, kao nezvani gost prirode.
Gledajući sa ove tačke gledišta procijenite sve što činite u svom životu. Posmatrajte u rezultate svih vaših prošlih napora i razmislite kakav smisao oni imaju sada, u poslednjem satu vašeg života. Oni koji su uključeni u Rad, umnogome su mrtvi za ovaj svijet i u isto vreme su mnogo više živi od svih ostalih u njemu. Rad … to je nešto čudno, neprimjetno, ali za mnoge je život nepojmiv bez njega.
Običan način razumevanja života je taština nad taštinama. Ma koliko bili velika dostignuća mjerena zemaljskim mjerama, prije ili kasnije će nestati. Čak će i pesak postati prašina tokom vremena. Čak i najznačajniji ljudi u istoriji su zaboravljeni. Da bi razumjeli stvarne mogućnosti života na zemlji, potrebno je da nađemo ono što možemo postići u ovome svijetu a što će nam biti zaista korisno u Stvarnom Svijetu.
Pažljivo pogledajte živote svih velikih ljudi, onih koji su komandovali armijama, vladali drugima. Kakvu imaju korist od svih svojih velikih djela sada, kada su mrtvi? Čak i kada su bili živi, sva ova velika djela nijesu bila ništa više od praznih snova. Mi nijesmo ovdje da bi hvalili sami sebe i nagrađivali; najodvratnije u običnom čovjeku je vještina brzog zadovoljavanja svog tijela.
Većina ljudi nalazi mnoge izgovore da ne radi na sebi. Oni su u potpunom zarobljeništvu svojih slabosti. Ali sada ne govorimo o njima, već o vama. Treba da me shvatite ispravno, meni nijesu potrebni sledbenici, ja sam više zainteresovan za nalaženje dobrih organizatora, stvarnih ratnika novog svijeta. Ja razumijem slabosti organizacije, jer u ovom slučaju ne govorimo o običnoj organizaciji, koja bi bila inicijativna.
Podsjetiću vas još jednom, naučite sa najvećom koristi da proživite svaki svoj sat. Sastavite detaljan plan svog poslednjeg sata života. Da bi shvatili kako treba umrijeti, morate pustiti duboke korjene u život, samo tada ćete moće da umrete kao čovjek, a ne kao pas. Međutim, nije svakom - dato da umre. Možete postati đubrivo za našu planetu, ali to uopšte ne znači stvarno umrijeti. Umrijeti zauvijek za ovaj svijet – to je čast. Za takvu čast treba da platite Svjesnim Radom i Namjernom Patnjom. To pravo treba zaraditi.
Pokušajte relativno jasno da zamislite poslednji sat svog života na zemlji. Napišite neku vrstu scenarija tog poslednjeg sata, kao da pišete scenario za film. Zapitajte sebe: „Da li je ovo kako bih želeo da raspolažem svojim poslednjim časom?“. Ako nijeste zadovoljni odgovorom, napišite ponovo scenario sve dok vam se ne svidi.
Gledajte na život kao na biznis. Vrijeme je vaš novac za život. Kada ste došli u ovaj svijet, određena suma novca vam je data koju ne možete povećati. Vrijeme je jedina valuta sa kojom vi plaćate za život. Sada vidite, kako ste glupo potrošili najveći dio vremena.
Vi nijeste čak ni dostigli prosti životni cilj – da se odmorite. Kao biznismen vi ste propali, kao potrošač života – sami sebe ste obmanuli. Čitavog svog života ste mislili da vam je sve dato besplatno, a sada iznenada ste otkrili – da to nije besplatno. Plaćate korišćenje vremenom, i zato svaki trenutak vašeg ostanka ovdje nešto košta.
Pa kako je ipak moguće da bar nekako nadoknadite ove gubitke? Provjerite, da li je deficit na vašem bankovnom računu privremen ili je možda stalan? Da li ste izgubili ili uspješno uložili svoj kapital? Ako ste potrošili sav novac na godišnji odmor, onda vam ne preostaje ništa drugo nego da žalite za prošlošću.
Tokom mnogih godina vi ste trošili vrijeme tako kao da su vam roditelji dali za njega otvoreni bankovni račun. A sada je kredit iskorišten i vi ste otkrili da ste ostali sami, da ne možete ni na koga da računate. Nema više vremena na vašem bankovnom računu. Sada ste prisiljeni da zaradite svaki sat svog života. Čitavog života ste se ponašali kao dijete, a vrijeme trošili kao tek vjenčani mladenci.
Naš glavni neprijatelj, koji nas ometa u ulaganju neophodnih napora – je beznadežnost. Znam, vi ćete imati mnoge izgovore i opravdanja da ne pripremite sebe za poslednji sat svog života. Navika je velika sila, ali jednom kad počnete, možete naućiti da to radite svaki put sve više i više.
Ne gubite uzaludno ni jedan dan, prisilite sebe da bar jedan sat dnevno učinite napor, inače ćete izgubiti sve što ste stekli. Mislite o repeticiji svog poslednjeg sata kao o bavljenju baletom – treba to raditi cio svoj život. Ja posvećujem četiri sata dnevno ovoj vježbi, ali kada sam bio mlad, radio sam je dva puta duže.
Ispuštajući poslednji dah da li biste osjetili zadovoljstvo od toga, da ste učinili sve što je moguće u svom životu, sve moguće za ostvarenje svojih obaveza pred prirodom i svojim "Ja"?
Bitan je ne samo poslednji čas, bitan je i poslednje doživljaj. "Poslednji doživljaj" stvara prelaz za buduće projavljivanje, ako ono postoji. Oslobađanje od nižih harmonija ništa ne daje, jer na kraju krajeva sve se zaboravlja, i treba se ponovo vratiti u ovaj svijet. Zaboravlja se čak i to od čega si htio da se oslobodiš, da bi postao Buda.
U stvarnom svijetu svi kosmosi su prisutni istovremeno, uvijek vibriraju, uvijek čekaju, kao sin koji čeka svoga oca - mornara? U projavljenom svijetu sve ima svoj početak i kraj. U Stvarnom Svijetu sve je uvijek prisutno i jednog predivnog dana će vam biti dozvoljeno da zaboravite sve i napustite ga „zauvijek“.
Sloboda vrijedi milion puta više od oslobođenja. Slobodan čovjek, čak i u ropstvu, biva sam svoj gospodar. Na primjer, ako vam dam nešto, na primjer automobil, u kom nema goriva, zbog toga automobil neće moći da se kreće. Vaš automobil zahtijeva posebno gorivo, i vi ste jedini koji ste u stanju da odredite koja vrsta goriva vam je potrebna i gdje ćete ga dobiti.
Vi sami treba da odredite kako ćete preraditi moje ideje, da ih učinite svojim, da samo vama pripadaju. Vaš auto ne može da radi sa istim gorivom sa kojim radi moj auto. Ja vam predlažem samo polaznu sirovinu. Vi treba da izvućete iz toga ono što možete da koristite. Vi morate da izvučete iz tog materijala to što možete da iskoristite. Smjelije da sjedite za volanom.
Organski život je vrlo krh. Planetarno tijelo može umrijeti svakog trenutka. Ono se uvijek nalazi samo jedan korak od smrti. I ako vam se dâ da proživite još jedan dan, to je samo šansa koja vam je slučajno data od prirode. Ako vam se desi da proživite još samo jedan sat, možete sebe da smatrate srećnom osobom. Od samog začeća mi živimo na račun pozajmljenog vremena.
Živjeći u ovom svijetu vi treba da osjećate smrt u svakom sekundu, zato treba da držite sve svoje životne poslove uredno, čak i u svom poslednjem satu. Ali kako sa sigurnošću saznati koji će se sat ispostaviti za vas poslednji? Zbog osjećaja sigurnosti usklađujte sva vaša djela sa prirodom i same sa sobom, svakog datog vam sata u životu, tada nikada nećete biti zatečeni, nepripremljeni. Čovjeka treba tome obučavati još u školi, isto kao pravilnom disanju, jelu, kretanju tako i umiranju. Ovo treba da postane dio obrazovnog programa. U tom programu treba uključiti obučavanje o tome kako demonstrirati prisutnost „Ja“ i takođe kako formirati svjesnost.
Pitanje: Kako djelovati ako ne osjećaš da je nešto ostalo nezavršeno?
Gurđijev nije odgovorio odmah. Udahnuo je duboko i odgovorio:
Zapitajte se ko će biti u nevolji ako vi umrete kao pas. U trenutku smrti vi treba da budete potpuno svjesni sebe i da osjetite da ste učinili sve što je bilo moguće, u okviru svojih sposobnosti, u tom životu koji vam je dat.
Sada vi ne znate mnogo o sebi. Ali svakim danom vi kopate sve dublje i dublje unutar te vreće kostiju i saznajete sve više i više detalja o sebi. Dan za danom vi ćete otkrivati ono što nijeste uspjeli da uradite i što treba da uradite drugačije nego što ste uradili. Stvaran čovjek je onaj koji je uzeo od života sve što je vrijedno u njemu, i može da kaže: „ Sada mogu i umrijeti.“. Treba se truditi proživjeti život tako da se bilo kog dana može reći: „ Danas mogu i umrijeti ne žalim ni za čim.“.
Nikada ne trošite uzaludno poslednji sat svog života, zato što on može postati za vas najvažniji. Ako ga iskoristite pogrešno, možda ćete posle zažaliti. To duševno uzbuđenje koje osjećate tada može postati za vas moćan izvor snage koji vas može pripremiti za savršenu smrt. Znajući, da je sledeći sat poslednji za vas, osjećate impresiju koju vam on donosi, kao pravi gurman. Kada vas Gospođa Smrt pozove budite uvijek spremni za nju. Majstor zna kako da izvuče iz svakog ukusnog komada poslednju kap najvrednijeg. Učite da budete majstor života.
U mladosti sam učio dobijanje mirisa. Učio sam kako da izvučem iz života njegovu esenciju, njegove najfinije kvalitete. U svemu tražite najvrednije, znajte da odvojite fino od grubog. Taj ko je naučio kako da izvuče esenciju, najvrednije iz svakog trenutka života, taj je ovladao sviješću svakog kvaliteta. On nije sposoban da učini nešto svijetu što bi učinio neki divljak.
Možda u poslednjim trenucima svog života nećete imati izbor gdje i sa kim ćete biti, ali ćete imati izbor da odlučite koliko ćete ih vrijedno proživjeti. Umjeće da se izvuče vrijedno iz života – je isto kao sposobnost da se izvuku iz hrane, vazduha i doživljaja te supstance potrebne za izgradnju vaših tijela. Ako želite da iz života izvučete najvrednije za sebe, onda ono ipak treba da služi za više dobro; za sebe je dovoljno da ostavite samo malo. Rad na sebi u korist drugih je pametan način da primite više od života za samog sebe. Ako ne budete zadovoljni svojim poslednjim satom života, znači nijeste zadovoljni svojim životom u cjelini. Umrijeti znači proći kroz nešto što je nemoguće ponoviti. Uzaludno potrošiti naše dragocjeno vrijeme znači lišiti sebe mogućnosti da izvučemo iz života ono što je najvrednije.
Živjeti u ovom svijetu, od početka do kraja – znači još jedno ispoljavanje Apsoluta. Svi veliki filozofi su se pažljivo pripremali za poslednji sat svog života. I ja ću vam sada dati vježbu da se pripremite za poslednji sat na zemlji. Pokušajte da ne iskrivite ni jednu riječ u datoj vježbi.
VJEŽBA
Pogledajte unazad u sat koji je prošao, kao da je to bio vaš poslednji sat na Zemlji i vi ste upravo saznali da ste umrli. Zapitajte se da li ste zadovoljni poslednjim satom svog života? A sada oživite sebe i postavite sebi cilj (ako vam se posrećilo da ga proživite) da izvučete iz života malo više nego što vam se dalo u prethodnom satu. Odredite, gdje i kada je trebalo da budete više svjesni, i gdje je trebalo da unesete više unutrašnje vatre.
A sada otvorite još više oči: pod ovim ja podrazumijevam – otvorite sebe za veće mogućnosti, budite malo hrabriji, nego što ste bili u prethodnom času. Pošto znate da je ovo vaš poslednji čas, nemate šta da izgubite, pokušajte da budete hrabriji - bar sada. Naravno, samo bez gluposti.
Upoznajte sebe bolje, pogledajte u svoju mašinu kao da je gledate sa strane. … Sada, kada umireš, besmisleno je misliti kako da sačuvaš reputaciju i ugled.
Od sada pa nadalje, sve do svog stvarnog poslednjeg sata, istrajno stremite da što više primite korisnog od života, razvijajte intuiciju. Svakoga sata odvojite samo nekoliko trenutaka kako biste bespristrasno ocijenili sat koji je prošao, a zatim usmjerite se na to da izvučete što više korisnog iz narednog sata.
Posmatrajte na svaki sat kao na odvojenu životnu jedinicu, radite sve što je u vašoj mogućnosti kako biste iskoristili svaku životnu jedinicu najpotpunije. Primorajte sebe da pronađete put koji će učiniti svaki sledeći sat boljim od onog prethodnog, ali istovremeno budite svjesni da morate da preuzmete brigu o dugovima koje ste sakupili do sada. Povećanje samoosjećanja i samospoznaje, kao i umjeće da upravljate sobom, omogućava da promijenite rad vaše mašine, koja je van kontrole, to je pokazatelj stvarnih promjena. Apsolutno je nevažno šta mašina misli o tome.
...Proživjeti ostatak života ponavljajući iz sata u sat svoju smrt, uopšte nije patologija. Niko ne može dobiti više od života od bolesnika od raka, koji na primjer zna tačno kada će umrijeti. Ako je pažljivo smislio kako želi da provede ptreostale dane, on neće mijenjati iz korjena svoj život, može samo sebi da priušti da ode tamo, gdje je oduvijek želio da ode, ali što nije mogao da uradi u normalnim okolnostima.
Čovjek koji zna da će uskoro umrijeti, potrudiće se da iskoristi maksimalno svaki sat svog preostalog života. Naime to je imao uvidu Hrist kada je govorio, da će poslednji dani doći vrlo brzo – dani pred Strašnim Sudom. Mi svi stojimo pred Sudom, ali nam ne sude drugi ljudi, već mi sami dajemo konačnu ocjenu svog života. Ne bi trebalo da padnemo na najvažnijem ispitu, gdje se najozbiljnije sudi nešem "Ja".
Svaki trenutak zasebno, uzet bez odnosa sa drugim trenucima, predstavlja česticu vječnog Stvaranja. Stoga iz svakog trenutka možemo izvući najfinije supstance, koje možemo nazvati „esencijom života“.
Zamislite supstancu „vazduh“ ili supstancu „doživljaj“. Na kraju, misaono naslikajte supstancu „trenutak“. Da, to su stvarno supstance, čak i trenuci vremena.
Ako smo u stanju da izvučemo najfinije supstance iz tih grubljih supstanci, prije ili kasnije moraćemo platiti za to. Ovaj zakon se zove Zakon Ravnoteže. Zato moramo da naučimo da odmah platimo za to što dobijamo od života. Samo u tom slučaju nećemo imati nikakvih dugova. Platiti odmah – to je ono što se zove „stvarno djelovanje“. „ Djelovati“ – to znači misliti, osjećati, kretati se, a „stvarna aktivnost “ znači – platiti odmah.
Djelovati – može značiti samo jedno: izvući kvintesenciju iz svakog trenutka života i istovremeno platiti sve dugove prirodi i samom sebi; ali samo pri postojanju „Ja“, može se platiti odmah.
Stvaran život ne sastoji se u promjeni aktivnosti, već u promjeni kvaliteta aktivnosti. Sudbina je - sudbina. Svako od nas treba da nađe svoje mjesto u opštem poredku stvari. Još nije prekasno da učinite to sada, iako ste protraćili veći dio života u snu. Počinjući od današnjeg dana možete se početi pripremati za smrt, i u isto vrijeme, povećavati kvalitet svog života. Ali ne odlažite sa početkom – možda vam je stvarno ostao samo jedan sat života.
Pitanje: Možemo li da podijelimo ovo sa drugima? Ja mislim da je veoma važno ovo što smo čuli večeras.
Odgovor: Možete da ponovite ovo od riječi do riječi, ali sve dok ne primijenite ovo na sebi, to ništa neće značiti za druge. Postojanje je oruđe, ili instrument za dejstvo. Razmislite o ovome i otkrijte zašto je to tako.
Pitanje: Dakle mi ne možemo da platimo naše dugove, ako ne postojimo, ako odsustvuje naše „Ja“?
Odgovor: Zašto vi imate takvu potrebu da platite? Zbog čega? Ako je život samo slučajnost, onda ga nema smisla produžavati. To uopšte ne znači da treba završiti život sa samoubistvom. Sasvim suprotno, treba usmjeriti sve napore da bi živjeli. Običan čovjek oduvijek živi, samo nošen tokom. On ne samo da spava, on je potpuno mrtav. Da bi stvarno živjeli, potrebno je da podržite napore prirode, da uzimate od života aktivno, a ne da delujete pasivno – pa kako god da bude.
Izvlačeći iz života najdragocenije, treba umjeti upravljati svojim željama. Vidite koliko nepristrasno možete da ocjenite sebe. Pažljivo pogledajte sebe i videćete koliko postoji divnih načina da budete nepristrasni. Svaki put misaono označite različite trenutke kada se želje pojavljuju. Radite sve isto kao i ranije, samo osvijestite njihovu prisutnost. Ulijte u svijet dio svoje krvi, ali višeg plana.
Na kraju svakog sata, ocijenivši njegovu korisnost, zamislite da se budite iz vama potpuno nepoznatog svijeta u poređenju sa prethodnim satom. Treba napomenuti da očigledni nastavak života prethodnog sata u stvarnosti se mijenja sa svakim satom, iako su stvari i ljudi isti kao i ranije. Vremenom možete naučiti da vidite sebe kao duh neke supstance, koji se kreće iz jednog svijeta u drugi, kao nezvani gost prirode.
Gledajući sa ove tačke gledišta procijenite sve što činite u svom životu. Posmatrajte u rezultate svih vaših prošlih napora i razmislite kakav smisao oni imaju sada, u poslednjem satu vašeg života. Oni koji su uključeni u Rad, umnogome su mrtvi za ovaj svijet i u isto vreme su mnogo više živi od svih ostalih u njemu. Rad … to je nešto čudno, neprimjetno, ali za mnoge je život nepojmiv bez njega.
Običan način razumevanja života je taština nad taštinama. Ma koliko bili velika dostignuća mjerena zemaljskim mjerama, prije ili kasnije će nestati. Čak će i pesak postati prašina tokom vremena. Čak i najznačajniji ljudi u istoriji su zaboravljeni. Da bi razumjeli stvarne mogućnosti života na zemlji, potrebno je da nađemo ono što možemo postići u ovome svijetu a što će nam biti zaista korisno u Stvarnom Svijetu.
Pažljivo pogledajte živote svih velikih ljudi, onih koji su komandovali armijama, vladali drugima. Kakvu imaju korist od svih svojih velikih djela sada, kada su mrtvi? Čak i kada su bili živi, sva ova velika djela nijesu bila ništa više od praznih snova. Mi nijesmo ovdje da bi hvalili sami sebe i nagrađivali; najodvratnije u običnom čovjeku je vještina brzog zadovoljavanja svog tijela.
Većina ljudi nalazi mnoge izgovore da ne radi na sebi. Oni su u potpunom zarobljeništvu svojih slabosti. Ali sada ne govorimo o njima, već o vama. Treba da me shvatite ispravno, meni nijesu potrebni sledbenici, ja sam više zainteresovan za nalaženje dobrih organizatora, stvarnih ratnika novog svijeta. Ja razumijem slabosti organizacije, jer u ovom slučaju ne govorimo o običnoj organizaciji, koja bi bila inicijativna.
Podsjetiću vas još jednom, naučite sa najvećom koristi da proživite svaki svoj sat. Sastavite detaljan plan svog poslednjeg sata života. Da bi shvatili kako treba umrijeti, morate pustiti duboke korjene u život, samo tada ćete moće da umrete kao čovjek, a ne kao pas. Međutim, nije svakom - dato da umre. Možete postati đubrivo za našu planetu, ali to uopšte ne znači stvarno umrijeti. Umrijeti zauvijek za ovaj svijet – to je čast. Za takvu čast treba da platite Svjesnim Radom i Namjernom Patnjom. To pravo treba zaraditi.
Pokušajte relativno jasno da zamislite poslednji sat svog života na zemlji. Napišite neku vrstu scenarija tog poslednjeg sata, kao da pišete scenario za film. Zapitajte sebe: „Da li je ovo kako bih želeo da raspolažem svojim poslednjim časom?“. Ako nijeste zadovoljni odgovorom, napišite ponovo scenario sve dok vam se ne svidi.
Gledajte na život kao na biznis. Vrijeme je vaš novac za život. Kada ste došli u ovaj svijet, određena suma novca vam je data koju ne možete povećati. Vrijeme je jedina valuta sa kojom vi plaćate za život. Sada vidite, kako ste glupo potrošili najveći dio vremena.
Vi nijeste čak ni dostigli prosti životni cilj – da se odmorite. Kao biznismen vi ste propali, kao potrošač života – sami sebe ste obmanuli. Čitavog svog života ste mislili da vam je sve dato besplatno, a sada iznenada ste otkrili – da to nije besplatno. Plaćate korišćenje vremenom, i zato svaki trenutak vašeg ostanka ovdje nešto košta.
Pa kako je ipak moguće da bar nekako nadoknadite ove gubitke? Provjerite, da li je deficit na vašem bankovnom računu privremen ili je možda stalan? Da li ste izgubili ili uspješno uložili svoj kapital? Ako ste potrošili sav novac na godišnji odmor, onda vam ne preostaje ništa drugo nego da žalite za prošlošću.
Tokom mnogih godina vi ste trošili vrijeme tako kao da su vam roditelji dali za njega otvoreni bankovni račun. A sada je kredit iskorišten i vi ste otkrili da ste ostali sami, da ne možete ni na koga da računate. Nema više vremena na vašem bankovnom računu. Sada ste prisiljeni da zaradite svaki sat svog života. Čitavog života ste se ponašali kao dijete, a vrijeme trošili kao tek vjenčani mladenci.
Naš glavni neprijatelj, koji nas ometa u ulaganju neophodnih napora – je beznadežnost. Znam, vi ćete imati mnoge izgovore i opravdanja da ne pripremite sebe za poslednji sat svog života. Navika je velika sila, ali jednom kad počnete, možete naućiti da to radite svaki put sve više i više.
Ne gubite uzaludno ni jedan dan, prisilite sebe da bar jedan sat dnevno učinite napor, inače ćete izgubiti sve što ste stekli. Mislite o repeticiji svog poslednjeg sata kao o bavljenju baletom – treba to raditi cio svoj život. Ja posvećujem četiri sata dnevno ovoj vježbi, ali kada sam bio mlad, radio sam je dva puta duže.
http://www.bebamur.com/blog/gurijev-poslednji-sat-zivota
irida
bglavac
