GOSPODINE,  DAJ  DA  PROGLEDAM ! 

Bio sam slijep i nisam vidio !

Bio sam ne prosvijetljen i nisam znao ! 

A SADA VIDIM I SADA ZNAM !

Čovjek se na zemlji pojavljuje kao ljudsko biće koje je  neprosvijetljeno i duhovno slijepo. Čovjek se rađa gol ne samo tjelesno, nego duhovno i mentalno. On je tek sjeme u kojem su utisnute božanske osobine, koje se trebaju razviti, prolistati i procvjetati. On se mora „ otisnuti u evoluciju i proces inkarnacija“ , da bi svladavao proces civiliziranja, kultiviranja i konačno spiritualiziranja. Ovo neznanje i ova sljepoća odnosi se na shvaćanje Boga i svijeta. No, čovjek je posebno slijep u poznavanju samog sebe. On ne vidi i ne priznaje istinu o sebi. On mora prijeći dugi put i mnoge živote, da bi shvatio odakle dolazi, zašto je ovdje i kamo ide. Čovjek čini mnoge pogreške pa i  zločine, ali svega toga ne biva svjestan. U svojoj zaslijepljenosti to mu biva brzo sakriveno i zaboravljeno. Njegova svijest ne priznaje i savjest ne osjeća slabosti i učinke svoje zaslijepljenosti i neznanja. Do oslobođenja vlastite sljepoće i nesvjesnosti zlih misli, riječi i djela on mora proći dugi put, ponavljajući svoje inkarnacije i svladavajući stupnjeve svoje evolucije. Kršćanski simbol križa simbolizira taj veliki kozmički i antropološki zakon, koji upozorava na njegovu horizontalnu i vertikalnu evoluciju. Kad je čovjekova duša postigla čovjekoliku formu postojanja to je veliki uspon evolucije. Ali ovo je tek čovjekov horizontalni uspon. Ova se razvoj nastavlja u vertikalnom pravcu do postizanja bogolikog bića kad se zaključuje i postiže triumf evolucije.

Kad čovjek umre on prolazi kroz „ Bargo proces“, koji traje tri dana nakon smrti. Tad čovjek, kao u filmu, gleda svoju prošlost, sve svoje negativne misli, riječi i čine. On svega toga postaje svjestan i to treba priznati i okajati. Tad se određuje njegova nova budućnost. Za mnoge je taj proces jako težak u mučan. No, moguće je taj „Bargo proces“ obaviti već ovdje na zemlji, dok smo u tijelu. To je moj slučaj. Postajem svjestan svih negativnosti mog ega u mojoj prošlosti. Kao u filmu, u meditacijama i u snovima, vidim detalje svojih ponašanja, vidim osobe, čujem riječi i svjestan sam svih čina  moje prošlosti. Iz te svjesnosti slijedi duševna bol, stvarno oplakivanje i kajanje, povezano sa užasno bolnim osjećajima. Dominantna misao, koja me obuhvaća u ovoj fazi života ( imam 82 godine) jest čežnja i želja, da mi je ponoviti ovaj život i živjeti ga ponovo, sa sadašnjim saznanjima, shvaćanjima i sadašnjim stupnjem svijesti. Žrtve mojih negativnih postupaka molim za oproštenje, a Boga za oslobođenje i spasenje !