ČOVJEK  RAZLOMAK

 

Većina ljudi se pojavljuje u ljudskoj formi života  ne kao CJELINA,

nego kao RAZLOMAK:  kao muškarac, koji posjeduje samo svoju mušku polovinu ili kao žena kojoj nedostaje njena muška polovina. Zato je najveća čežnja njihovog  bića za izgubljenom polovinom.

Ta čežnja traži i nalazi svog životnog partnera s kojim se ujedinjuje, duševno i tjelesno, i stvara bračnu zajednicu.

 

Da li će se u tijelo novorođenčeta

nastaniti jedna duša anđela, duša

 iz višeg duhovnog područja ili osrednja

 duša jednog nitkova, propalice ili ubojice

ovisi o stupnju majčine svijesti, o čistoći

 njene duše i njenom duhovnom razvoju

  u času začeća.

Roditelji trebaju početi s pripremama i dozivanjima već prije začeća, kako bi mogli privući značajnu i karakternu dušu.

Svi su odgojni postupci, nakon rođenja,

manje značajni i sve biva prekasno. Najodlučnije je koje je kvalitete duša donijela na svoj egzistencijalni konto već prije rođenja.

 

Muškarac nije cjelina, on je razlomak

i kao takav samo jedan dio čovjeka.

Stoga on traži ženu, kao svoju izgubljenu polovinu.

Mogu se dogoditi na ovoj planeti velike ljubavi, ali se rijetko događa da će čovjek na zemlji sresti svog istinitog DUALA. Njegovo biće takav

susret ne bi mogao izdržati. Duševna ljubavna

sklonost ljubavnike tjera u zagrljaj i tjelesni spoj. Ovo sjedinjenje nikad ne postiže savršenstvo, jer oklop fizičkog tijela onemogućuje, da se dvije duše izliju jedna u drugu.

Ipak i u ovim dimenzijama moguće je doživjeti velike ljubavi i duboka duševna sjedinjenja, koja usrećuju, mijenjaju i oplemenjuju čovjeka. Spolni kontakt, inspiriran dubokim duševnim sjedinjenjem,

može biti za partnere duboki mistični doživljaj

i doživljaj božanskog iskustva.