CAR DIOKLECIJAN – NEZNANJE DONOSI SMRT

 

CAR DIOKLECIJAN

 

Rimski car Gaius Valerius Aurelius DIOKLECIJAN rođen je 24O godine u Dalmaciji, kao sin običnih roditelja Ilira. Bio je zapovjednik tjelesne straže. Nakon careve smrti proglašen je rimskim carem. Carevao je od 284. do 305. godine. Vladao je apsolutistički, po orijentalnom modelu. Reformirajući carsku upravu podijelio je cijelo carstvo na 4 perfekture i 12 dieceza. U Rimu je sagradio terme. Bio je posljednji progonitelj kršćana.

 

Nakon 21 godinu carevanja odrekao se je vlasti i povukao u Salonu, u palaču koju je sagradio u današnjem Splitu. U Saloni je živio povučeno do godine 316.

Interesantno je razmišljati kako je završio svoj život taj poznati diktator iz naše Dalmacije.

 

Prije smrti dao si je izliti lijes od čistog zlata. Služili su ga dvojica slugu, koji su bili nepismeni.

Kad je Dioklecijan naslućivao, da će umrijeti samo je ovoj dvojici sluga naredio, gdje će ga ukopati  u njegovom zlatnom lijesu. Također je naredio, da pri sahrani nitko ne smije biti prisutan. Slugama je dao pismo s naredbom, da poslije njegovog pokopa pođu u Rim i pismo predaju caru nasljedniku. Oni su tako i učinili. Kad je car u Rimu otvorio i pročitao pismo pokojnog Dioklecijana u pismu je pisalo: „ Ovu dvojicu daj odmah ubiti !“ Tako je učinjeno.

Pošto su jedini svjedoci ubijeni, sve do danas nitko ne zna, gdje se nalazi Dioklecijanov zlatni lijes. Sve dosadašnje iskopine u Saloni nisu uspjele pronaći dragocjeno zlato.

 

Da sluge nisu bili u neznanju i nepismeni nikada caru Dioklecijanu ne bi palo na um, da im uruči svoje pismo. Kao nepismene neznalice odnijeli su u Rim  dokument za svoju smrt.

Ljude nije dovoljno hraniti samo mlijekom ljubavi, nego također kruhom i svjetlošću istine i znanja. Znanje prosvjetljuje i osposobljava čovjeka razlikovati dobro i zlo, istinito i lažno, što smijem ili nesmijem, što mogu ili ne mogu. Ovo su temeljne osobine prosvijetljenog čovjeka. Na putu duhovnog školovanja i prosvjetljenja svijesti važno je imati istinite odgovore na tri temeljna pitanja o životu: 1. Odakle dolazim?  2. Zašto sam ovdje na zemlji ? 3. Kamo idem poslije ovog života ? Što vrijedi znati odakle dolazim, ako ne znam zašto sam ovdje i kamo idem?  Osobni odgovori na ova pitanja jesu tri stupa prosvjetljenja.  Čovjekovo prosvjetljenje, njegova sreća i zdravlje  razmjerno je njegovim odgovorima na ova tri stožerna pitanja. Neznanje na ova tri pitanja vodi čovjeka sudbini Dioklecijanovih slugu.

Aleksandar Veliki je  za osvajanje carskog prijestolja morao odgovoriti na pitanje: Koje je to biće, koje ujutro ide na četiri noge, u podne na dvije , a navečer na tri noge ?  To je čovjek, koji kao dijete puza na četiri noge, kao mladić hoda na dvije, a kao starcu potreban mu je štap kao treća noga, odgovorio je mudri Aleksadar i osvojio  prijestolje.

 

Isus je rekao, da je naš život poziv na „svadbenu gozbu“  i da je naše osobno UZAŠAŠĆE naša kozmička odrednica. Ovo treba znati, ovo treba vjerovati i slijediti svoju dizajniranu stazu života..